U Hrvatskoj se godišnje baci oko 1,7 milijuna tona otpada, što znači da ga svaki građanin godišnje odloži gotovo 400 kilograma. Prema istraživanjima, tek se 19 posto te količine reciklira, odnosno odvaja se oko 25 posto otpada. U skladu s direktivama Europske unije i principu održivog gospodarstva, cilj je što više otpada odvojiti, oko 60 posto do 2022. godine kako bi se vrijedne sirovine iskoristile u daljnjoj proizvodnji ili na pravi način tretirale, te kako bi količina odbačenog otpada bila što manja, a samim tim manji negativan utjecaj na okoliš. Upravo je to bila tema okruglog stola o sustavu gospodarenja otpadom u organizaciji Poslovnog dnevnika, koja je okupila čelne ljude iz tri velika grada koja su se istaknula svojim sustavima.

Osijek je među četiri najveća hrvatska grada najviše napravio po pitanju uređenja sustava gospodarenja otpadom još prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, stoga žele i ostalima pokazati da je uspostava sustava moguća, kaže Davor Vić iz Unikoma. U Osijeku je 90 posto zgrada imalo kontejnere na javnoj površini, a danas su zamijenjeni kantama za papir i plastiku, a uskoro slijedi podjela posuda za staklo i metal. Do kraja godine će svaka zgrada u Osijeku imati takve spremnike, najavio je Vić. “Suočili smo se s problemom i pitanjem kako smanjiti miješani otpad pa je bilo potrebno napraviti selekciju koju još uvijek usavršavamo. Počeli smo razmišljati na komercijalan način o količini i plasmanu sekundarne sirovine. Krenuli smo 2012. godine s prikupljanjem otpada od vrata do vrata, a taj se koncept pokazao uspješnim. Smatram da je važno educirati građane i pritom otkloniti demagogiju da to radimo kako bismo profitirali. Uz to će građani morati promijeniti navike ili će shvatiti da će za određene stvari trebati više platiti. Održivost je sasvim druga strana medalje”, kazao je Vić.

Saša Avirović iz GPK Čakom smatra da ako netko želi napraviti veliki iskorak u odvojenom prikupljanju otpada, mora početi prikupljati najzastupljeniju frakciju unutar miješanog komunalnog otpada – biorazgradivi komunalni otpad. Grad Čakovec obuhvaća 14 naselja; urbano naselje Čakovec i 13 ruralnih naselja – mjesnih odbora, a rezultati pokazuju da se 2018. godine odložilo 51,38 posto otpada, odnosno da se odvojeno prikupilo 48,62 posto, od čega je 28,98 posto biorazgradivi komunalni otpad. Ako promatramo rezultate samo za urbano naselje Čakovec, rezultati su još bolji.

Recikliranje i pokriće gubitaka

“Ponosan sam i drago mi je što je u 2018. godini prikupljena količina biorazgradivog komunalnog otpada, 39,59%, bila za oko dva posto veća od prikupljene količine miješanog otpada. Na biorazgradivi komunalni otpad treba ‘udariti’ jer je pojedinačno najzastupljenija frakcija, ima ga skoro 40 posto, ovisno o gradu ili selu, godišnjem dobu. U miješanom komunalnom otpadu još uvijek ima 20 i više posto biorazgradivog komunalnog otpada koji završi na krivom mjestu”, objašnjava Avirović.

Gradske komunalne tvrtke nisu “imaginarni sektor”, pokušavaju živjeti i raditi kao realni sektor, stoga im je, dodaje Avirović, potrebna podrška politike da ih usmjeri, da definira jasna pravila igre.

“Smjer koji nam se ovih dana nudi s vrha je izgradnja sortirnica za reciklabilni otpad. Grad Čakovec trenutačno razmišlja o prijavi na natječaj za sufinanciranje izgradnje sortirnica i investiciju od oko 40 milijuna kuna koja bi se do 85% prihvatljivih troškova financirala iz fondova EU. Prvo se pričalo da bi prag isplativosti bio osam tisuća tona, ali smo shvatili da to nije moguće, da velika većina sortirnica neće raspolagati tolikom količinom reciklabilnog otpada. Zatim se promijenio pristup, sada kažu da količina otpada nije bitna, dovoljno je da dokažemo kroz studijom da će sortirnica biti isplativo na bilo kojoj, manjoj, količini reciklabilnog otpada. Kada stavimo količine odvojenog prikupljenog reciklabilnog otpada na papir, rezultati su poražavajući – što su nam veće količine, to je matematika gora, nikad nećemo doći na nulu. Uložit ćemo 40-ak milijuna kuna u investiciju koja će svojim radom godišnje stvarati samo pola milijuna kuna prihoda od prodaje sirovina koje su još uvijek tražene na tržištu i više od četiri milijuna kuna rashoda, tako da se procjenjuje gubitak od 3.850.600 kuna u prvoj godini rada, odnosno čak 9.074.168,00 kuna u 30. godini rada. Prema studiji isplativosti sortirnica bi tijekom 30 godina rada poslovala s ukupnim gubitkom od 136.122.824,00 kuna. Pitanje je tko će taj gubitak pokriti? Hoće li to biti država kroz MZOIE i FZOEU, hoće li to biti jedinice lokalne samouprave, ili korisnici javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada? Ako teret pokrivanja gubitka u radu sortirnice padne na korisnike, to znači povećanje cijene od 20 kuna po domaćinstvu u prvoj godini, odnosno od 47,50 kuna u tridesetoj godini. Ministri zaštite okoliša već dulje vrijeme uvjeravaju građane da će kroz odvojeno prikupljanje otpada komunalci zarađivati, a da će korisnicima cijena biti manja. Nažalost surova stvarnost je upravo suprotna. Priča je postavljena naglavačke. Izbjegavanje i smanjivanje količine otpada mora doći od države s najvišeg nivoa, mi to ne možemo riješiti kroz edukativne kampanje na lokalnom nivou. Moramo uvesti proširenu odgovornost proizvođača na sve proizvode i uvesti penalizacija u visini troška prikupljanja i zbrinjavanja svake ambalaže koja se stavlja na tržište. Dok se to ne dogodi, neće biti dobro. Svaka akcija je pohvalna, ali s izobrazno-informativnim aktivnostima smo tek zagrebli po površini, zahvatili smo tek koliko nam je crno ispod nokta”, upozorio je Avirović. Smatra da smo s odvajanjem otpada krenuli prekasno i da smo s time trebali početi još prije 40 godina, kada su se tim problemima počele baviti razvijane zapadne države. Usprkos tome što su mnogi daleko ispred nas u gospodarenju otpadom i imamo idealnu priliku učiti na tuđim greškama, mi smo, rekao je, odabrali teži i skuplji način, odlučili učiti na vlastitim greškama. No, dodao je da su se neke stvari ipak riješile na nivou države. Već bi uvođenje „landfill tax“ – naknade na odlaganje otpada u iznosu od minimalno 1.000 kn/t usmjerilo sustav gospodarenja otpadom u pravom smjeru. Postojeća poticajna naknada od 100, 150, i 200 kn/t prekomjerno odloženog otpada je premala, zahvaća premalu količinu otpada, samo prekomjernu, ne svu, i takva sigurno neće potaknuti jedinice lokalne samouprave da se ozbiljno pozabave otpadom. “Naprotiv, danas je situacija dovedena do apsurda, tako da je jeftinije odložiti lošu plastiku i platiti redovnu cijenu odlaganja uvećanu za poticajnu naknadu na prekomjerno odloženu količinu otpada nego je zbrinuti plastiku u materijalnoj ili energetskoj oporabi; energani, spalionici”, naglasio je Avirović.

U glavnom je gradu Zagrebački holding d.o.o. podružnica Čistoća na javnim površinama postavila više od 6000 spremnika za odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, plastične i metalne ambalaže, stakla i tekstila, više od 4000 košarica za sitne otpatke, oko 250 za odlaganje životinjskih fekalija, dok je kućanstvima za odlaganje miješanog komunalnog otpada podijelila oko 130.000 spremnika, oko 100.000 spremnika za odlaganje papira i kartona, a trenutačno su u fazi podjele spremnika za biootpad te vrećica za plastičnu i metalnu ambalažu u kućama kao i zajednicama korisnika (zgradama).

“Grad Zagreb ne zaostaje za drugim većim gradovima u RH, govorimo o velikom broju korisnika koji trebaju dobiti spremnike na kućni prag (oko 400.000 korisnika), a za takve količine dugi su procesi nabave: spremnika, posebnih vozila te instaliranja svih informatičkih sustava. Cijela infrastruktura će do kraja godine biti podijeljena građanima. Paralelno s podjelom spremnika i specijaliziranih vrećica, radi se na čipiranju spremnika i razvijamo sustav koji će evidentirati broj pražnjenja. Potrebno je vrijeme da se sve uhoda, a problem nam čine i pojedini nesavjesni građani, koji primjerice otpad odlažu na za to neprimjerena mjesta (spremnici na javnim površinama služe kao odlagališta za sve, kao i veliki broj divljih odlagališta, unatoč tome što do sada na području grada imamo 18 reciklažnih dvorišta gdje se taj otpad može besplatno odložiti, a također građani mogu dva puta godišnje naručiti našu uslugu na kućnom pragu, u okviru koje besplatno odvozimo do 2m3 otpada, i to u terminu koji njima odgovara). To remeti sustav i troši kapacitete, jer iziskuje pojačane logističke, a i financijske troškove. Otvorili smo sve komunikacijske kanale građanima, 24 satni telefon, kao i moderne WhatsApp, Viber, Twitter, FB…, kako bi što brže dobili informaciju, a i dojavili nepravilnosti. Također, kroz razne informativno-edukativne akcije (info materijale, javne tribine, manifestacije i direktne susrete s građanima), također kroz medije, kontinuirano dopiremo do naših sugrađana i objašnjavamo kako pravilno odvajati otpad”, istaknuo je Marijan Ćužić iz ZGH d.o.o. podružnice Čistoća. Budući da je Grad Zagreb cjelogodišnja turistička destinacija, velika pozornost daje se čistoći glavnog grada, za koju, rekao je Ćužić, redovno dobivaju pohvale, a to je rezultat svakodnevnog čišćenja, 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Građani, napomenuo je, pokazuju sve veći interes za otpad, pa su s Gradom Zagrebom značajno uložili u edukaciju kako pravilno postupati s otpadom.

Za kompletiranje potrebne infrastrukture za efikasno gospodarenje otpadom veliku ulogu imaju i dostupna sredstva EU fondova, kaže Lidija Tošić iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Iz Operativnog programa Konkurentnosti i kohezija za projekte gospodarenja otpadom nam je na raspolaganju 475 milijuna eura, a dosad je ugovoreno oko 287 milijuna eura. Ta sredstva koriste se, objasnila je Tošić, za sanacije odlagališta otpada, nabavu spremnika za odvojeno prikupljanje otpada, izgradnju reciklažnih dvorišta, a trenutačno je aktualan i javni poziv Ministarstva zaštite okoliša i energetike za izgradnju sortirnica. “Sredstva iz EU fondova osigurali smo i za sanaciju jame Sovjak kod Rijeke gdje se godinama odlagao opasan otpad. Istina je da se kasni s izgradnjom centara za gospodarenje otpadom. Izgrađena se tek dva centra, a nedavno su potpisani ugovori s izvođačima radova za izgradnju centara u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji. Ostali centri su uglavnom u izradi projektne dokumentacije, a neki, poput centra u Karlovačkoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, pripremaju tendere za izvođače radova. To su dugotrajni procesi, koji su se, kako praksa pokazuje, otegnuli zbog kompleksnosti same dokumentacije, ali i dugotrajnih postupaka javne nabave. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost aktivno prati realizaciju brojnih projekta gospodarenja otpadom – i onih koji se sufinanciraju nacionalnim sredstvima i onih za koje je novac osiguran iz fondova Europske unije. Uz sve izazove koje imamo u uspostavi kvalitetnog i održivog sustava gospodarenja otpadom, ohrabruje da su zadnjih godinu-dvije jedinice lokalne samouprave ubrzale aktivnosti po tom pitanju te da su rijetki oni koji kaskaju u tom procesu. Istina, postoje razlike između gradova i općina koji već ostvaruju odlične rezultate u odvojenom prikupljanju otpada i onih koji trebaju uložiti još dosta napora da dođu do postavljenih ciljeva. Upravo zato je važna razmjena iskustava i otvorena komunikacija i koordinacija svih aktera koji su uključeni u taj proces kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou. Tu svakako ne smijemo zanemariti edukaciju jer bez svijesti o negativnim učincima lošeg postupanja s otpadom i bez uključivanja građana, održivo gospodarenje otpadom bit će samo ideal koji ćemo teško dostići. Zato je potrebno kontinuirano raditi na podizanju ekološke svijesti, informirati i educirati poslovnu javnosti i građane, promovirati primjere dobre prakse i poželjne načine ponašanja na svim razinama”, istaknula je Tošić.

Još daleko od ispunjenja

C.I.O.S. Grupa se od 1991. bavi gospodarenjem otpadom i osnovana je, kaže Tajana Tomašević iz C.I.O.S.-a, na načelima pretvaranja otpada u resurse. “Na početku smo sakupljali i obrađivali željezni otpad koji su željezare koristile za proizvodnju novih proizvoda, ali tada to nismo zvali kružnim gospodarstvom. Naš trajni cilj je ostvariti što veću učinkovitost oporabe otpada, a danas sakupljamo i obrađujemo 15 posto otpada koji nastaje u Hrvatskoj. Partneri smo građanima, korporativnim klijentima, pružamo i javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada kroz koncesije s jedinicama lokalne samouprave. Grupa raspolaže suvremenim tehnologijama za materijalnu oporabu otpada, ima sortirnice, kompostanu, talionicu aluminija, ljevaonicu čelika, postrojenje za mehaničko-biološku obradu otpada… Zapravo smo centar za gospodarenje otpadom raspoređen po cijeloj Hrvatskoj, a jedino što nam nedostaje je proizvodnja energije iz otpada, kojom planiramo zaokružiti sustav. U ispunjenju obveza koje je Hrvatska preuzela od EU, puno učinkovitijim se pokazao privatni sektor. U segmentima kao što su posebne kategorije otpada, gdje su nositelji C.I.O.S. Grupa i druge privatne tvrtke, Hrvatska je dosegnula nacionalne ciljeve, dok su ciljevi vezani za komunalni otpad, kojim u većini gospodari javni sektor, još daleko od ispunjenja. Gospodarenje otpadom iziskuje velika ulaganja u infrastrukturu i tehnologije, veliki su i operativni troškovi, zato to je tu relevantan privatni sektor, čiji su potencijal i kapaciteti daleko veći od onih koje danas ima javni sektor. Da bi se ispunili nacionalni ciljevi i izbjegavanje penala, država bi trebala čvršće preuzeti koordinaciju u provedbi mjera, jer se svaka jedinica lokalne samouprave pojedinačno suočava s vlastitim izazovima”, kazala je Tomašević i zaključila da je troškove gospodarenja otpadom potrebno realno procijeniti i prezentirati javnosti, za što je nužna politička volja i komunikacija svih sudionika.

Avirović se nadovezao da je potrebno ohrabriti i političare da povuku određene poteze jer reciklaža ne smije biti skuplja od odlaganja, Vić je zaključio da se mora pratiti zbrinjavanje otpada i gdje otpad završava jer je potrebno zadobiti povjerenje građana, a Ćužić nadodaje kako je jedna od najvažnijih aktivnosti i kontinuirana edukacija svih dobnih skupina.