Hrvati koji danas mijenjaju svijet” ekskluzivna je konferencija koja se u četvrtak u organizaciji Večernjeg lista održala u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a okupila je neka od najpoznatijih domaćih znanstvenih i poduzetničkih imena.

“Nama u Večernjem listu i meni je bio poticaj da ispričamo priču o ljudima koji su zadužili Hrvatsku i cijeli svijet. Kada ugledate malo hrvatski identitet, ono što nas čini posebnima, moramo primijetiti da je na naš nacionalni identitet utjecala i ilirska kultura, turska, slavenska…

30 godina Hrvatske države, to je jedan mali period, no bio je jako buran. Sve je to utjecalo na to da se danas zapitamo što je to hrvatski nacionalni identitet”, rekao je glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić.

“Čini se da će vrlo brzo ljudi živjeti u privatnim paralelnim stvarnostima koje su za njih kreirali mediji i algoritmi. Umjesto institucija, ultimativni izvor znanja i istine postajemo mi sami. Recimo, naši ‘frendovi’ s Facebooka. Notorni primjer toga su antivakseri.

Tradicionalni mediji uglavnom se nisu snašli u ovom okruženju”, rekla je Marijana Grbeša s Fakulteta političkih znanosti. Dodala je da je pandemija u mnogim zemljama vratila povjerenje u tradicionalne izvore informacija, znanstvenike i mainstream medije.

Ljudi najveća vrijednost RH

Njezin kolega s FPZG-a Božo Skoko govorio je o brendiranju Hrvatske kroz ljude. “Smatralo se ulaganje u imidž dodanom vrijednosti, no u današnje doba to se smatra nužnošću. Država koja svjesno ne upravlja svojim identitetom neće biti priznata u međunarodnoj zajednici. Razviti strategiju upravljanja nacionalnim imidžem postaje primarni cilj vlada u 21. stoljeću”, kazao je Skoko.

“Moramo razmišljati o tome ima li Hrvatska uspješnu priču koja će biti globalno atraktivna. Prema indeksu meke moći Hrvatska je trenutačno na 49. mjestu. Najveći pad smo doživjeli u obrazovanju i znanosti, s 38. na 64. mjesto”, rekao je Skoko smatrajući da su ljudi najveća vrijednost Hrvatske.

Profesori Marijana Grbeša i Božo Skoko/BORIS ŠČITAR/VL/PIXSELL

Na panel-diskusiji Hrvatska i svijet u postpandemijskom vremenu, koju je moderirao Boris Jokić, sudjelovali su suvlasnik Infobipa Izabel Jelenić, vlasnik Nanobita Alan Sumina, znanstvenik Igor Rudan sa Sveučilišta u Edinburghu, znanstvenica Danica Kragic Jensfelt s Kraljevskog tehnološkog fakulteta u Stockholmu te Marin Soljačić s MIT-a.

“Pandemija je promijenila svaku tehnološku firmu, ubrzala tranziciju k digitalizaciji i tehnološkom društvu u cjelini. Mi smo to osjetili po pitanju našeg biznisa, ljudi su bili doma i igrali više igara. Za mnoge je to bilo i vrlo negativno”, rekao je Sumina. Kaže da će se teško znati što će biti za 50 ili 100 godina.

“Mislim da se u nekom kratkom periodu dešava određeni zamor ljudi. U početku su svi obožavali raditi doma putem videolinkova, no sad im je to već naporno. Nadam da ćemo se vratiti društvenim interakcijama kakve su bile prije”, kaže.

“Digitalna transformacija će se nastaviti, sad se ubrzala. Ona se dešava u većini firmi, to nije stvar samo IT firmi, priča je puno šira. To je nešto nužno i sad se pokazalo koliko je bitno digitalno transformirati firmu na kompletan način ne samo kroz komunikaciju”, rekao je Jelenić.

Bit će veliki pomak

Rudan kaže kako je zbunjujuća uloga tehnologije. “Ako se šire promatra, na planeti su bile milijarde i milijarde vrsta, samo je jedan posto preživio. Mi smo jedina vrsta koja je razvila znanost i tehnologiju.

Čudno je da smo mi jedini nakon toliko godina uspjeli razviti znanost i tehnologiju, a digitalizacija sama po sebi je nešto iznenađujuće. Internet je isto tako nešto što je malo tko mogao predvidjeti. Zamislite da to nemamo. Da smo prije 20-30 godina otkrili taj virus ne bismo mogli očitati njegov genetski kod. Iznenadit ćemo se što će medicina sve moći za 20-30 godina”, kaže.

“Dosta sam oprezna davati bilo kakve indikacije o robotizaciji jer ako pogledamo povijest i koliko dugo te mašine postoje, nisam previše pozitivna da ćemo imati mašine koje su jednako razvijene kao ljudi. Interes za umjetnu inteligenciju tijekom Covida raste i mogućnost automatizacije”, rekla je znanstvenica Danica Kragic Jensfelt dodajući da “bez obzira na to što postoje tehnički sustavi koje možemo koristiti, trebat će nam više vremena nego što smo očekivali jer ljudi i dalje žele mogućnost izbora i možda ih sustav plaši”.

Marin Soljačić slaže se da je teško predvidjeti kako će sve izgledati za 100 godina.

”Bit će veliki pomak u primjenama umjetne inteligencije na znanost općenito. Kroz idućih nekoliko desetljeća korištenje umjetne inteligencije u znanosti će nam omogućiti da radimo brzinom većom nego ikad prije”, smatra Soljačić.