Varteks je uputio dopis Vladi sa zamolbom da, ako je to moguće, pokuša snagom svojeg autoriteta utjecati na hipotekarno osigurane vjerovnike da se ubrza proces dogovora oko raspodjele sredstava od prodaje našeg zemljišta Kauflandu.

Vrijeme nam ističe, a bitno je da se s tim ugovorom stabilizira poslovanje i tvrtka okrene svojoj svijetloj budućnosti u koju čvrsto vjerujem zbog više razloga – navodi to kao prvi i najveći uteg Varteksa novi član Uprave Dražen Dobiš u razgovoru za Poslovni dnevnik, u kojem između ostalog predstavlja svoj karijerni put tijekom 30 godina na odgovornim funkcijama isključivo u tekstilnoj industriji, kao i iskustva koja mogu pomoći da se konsolidira poslovanje.

Uz najavu velikog plana na kojem paralelno rade Dobiš upozorava: “Vjerujem u snagu Varteksa, ali ako bi došlo do potpisivanja sporazumnog raskida ugovora Kauflanda s Gradom Varaždinom oko izgradnje kružnog toka, kao i ugovora s NK Varaždinom vezano uz pomicanje dijela zemljišta za gradnju njihovog kompleksa, što je Kaufland najavio 9. prosinca, samim time je to i njihovo odricanje od moguće kupnje zemljišta od Varteksa.

Onda pada u vodu i projekt Vlade RH ‘Varteks kvart – urbana regeneracija’ kojeg je Vlada proglasila strateškim investicijskim projektom, a sve zbog toga što se vjerovnici ne mogu dogovoriti oko raspodjele financijskih sredstava iz prodaje.

Imamo enormnu financijsku izloženost prema vjerovnicima i vrijeme nam curi, iako smo već za oko 6 milijuna kuna smanjili kratkoročni dug koji je bivša Uprava napravila prema dobavljačima”.

Koliko iznosi taj kratkoročni dug?
Bivša Uprava je u ovoj godini do 17. kolovoza napravila dugovanja prema dobavljačima od 26 milijuna kuna, s nadom da će prodajom Kauflandu na neki magični način Varteks dobiti 20 milijuna od 30 milijuna kuna koliko iznosi kupoprodajna cijena, te s planom da se iz toga namire vjerovnici dobavljači koji nisu plaćani prvih sedam mjeseci te radi financiranja nove kolekcije.

Međutim, iz razgovora s vjerovnicima doznajem da to nikad nije bila teza pregovora. Kako su objasnili, nije realno da tako oni financiraju Varteks, a da se njihov kolateral smanjuje. Bivša Uprava je svoj poslovni plan temeljila upravo na navedenoj podlozi.

Trenutno imamo dobru dinamiku u vraćanju duga dobavljačima, i kad bismo s tim nastavili, dug bi u cijelosti bio vraćen do listopada 2023., odnosno po 2 milijuna kuna mjesečno. Međutim, imamo i treći uteg: to je predstečajna nagodba iz 2013. i dužni smo oko 8 milijuna kuna, među ostalima Erste banci, Gradu Zagrebu i HEP-u.

Koja je vaša poruka razlučnim vjerovnicima?
Da uzmu ono što je trenutno na stolu i da Varteks nastavi poslovanje jer kad bi se realizirala prodaja zemljišta Kauflandu, Varteks bi vratio svoju kreditnu sposobnost. Čekamo njihov odgovor. Posrijedi je 5,6 milijuna eura, od čega 4 milijuna od prodaje Kauflandu i još oko 1,6 milijuna eura koje trebamo naplatiti od prodaje tvrtki SES Spar European Shopping Centers.

Problem je u tome što vjerovnici – Zaba, Erste, investitor Stjepan Čajić i Meta nekretnine – ne mogu pronaći modalitet oko raspodjele novca. Varteks u ovom slučaju ne zahtijeva ništa – odrekao se financijskih pretenzija i ostavio vjerovnicima da se dogovore, jer bi se tako zatvorila većina dospjelih dugovanja. Bio bi to pozitivan PR za kompaniju i same vjerovnike, a strateški projekt bi se mogao realizirati.

Dražen Dobiš radio je u Bader Leatheru, Mark’s & Spenceru te tvrtki Dr Bock Industries/TOMISLAV MILETIĆ/PIXSELL

Obnovili ste ugovor s Kauflandom, no koju ste metodu uveli u pregovore vjerovnika?
Pritisak. Konstantno ih animiramo i dajemo prijedloge koje oni redom prvo prihvate, no potom pronađu kontraargumente zbog čega se predomisle. Svi su osigurani hipotekama na imovini i pritom neki misle da su u stečaju zaštićeniji, što nije točno.

Koliko je Kaufland spreman čekati?
Mislim da je krajnji rok 23. prosinca i ako se ove godine planirana sredstva ne iskoriste, Kaufland će ih 2023. investirati negdje drugdje. Postoji li po vama eventualni neki krajnji interes blokiranja prodaje i gdje su pregovori zapeli?
Ranije prodaje Varteksove imovine išle su relativno brzo, ali prodaja Kauflandu pretvorila se u slučaj i očito je da će to zemljište biti teško prodati. Vjerovnici uvjetuju prodaju i davanje brisovnih očitovanja njihovim međusobnim sporazumom oko podjele novca iz buduće prodaje Varteksovih nekretnina. S tim blokiraju proces prodaje zemljišta Kauflandu.

U razgovorima s vjerovnicima ističem da će svi imati benefit; primjerice gospodi iz banaka kažem ako dođe do stanogradnje, netko će trebati financirati izgradnju te kupnju stanova, pa bi banke trebale imati interes da se transakcija ne blokira.

Možete li opisati pregovore koje ste vi vodili?
Prva moja ideja bila je da banke uzmu sve što im je u dospijeću i da se g. Čajiću isplati nešto više od 7 milijuna kuna, no oni nisu na to pristali. Ponovo smo se vratili na predzadnji prijedlog da Zabi, prema kojoj imamo dug od 10,2 milijuna eura, ali u dospijeću je 1,2 milijuna eura, nudimo 15 milijuna kuna, Erste banci koja potražuje oko 10,2 milijuna kuna i sve je dospjelo nudimo 6 milijuna kuna te Čajiću 5 milijuna kuna od njegove tražbine od 19 milijuna kuna.

U postocima to znači 20 posto Zabi, 60 posto Ersteu i 20 posto Čajiću koji je pak stava da ako išta iz prodaje ostane Varteksu, to ide iz njegovog džepa. Naime, mi imamo obvezu rušenja objekata što košta oko 2,6 milijuna kuna i potpisani ugovor bivše Uprave s NK Varaždin vezano za premještanje što nas stoji 450.000 kuna. Za sve intencije imamo tek laganu, no ipak podršku HBOR-a.

Ponudili ste puno više od bivše Uprave, ali po vama i dalje se traži novo sjeme razdora za dogovor?
Da. S biznis aspekta vrlo je nezahvalno pokušavati realizirati nešto što imate 99 posto dogovoreno na papiru, ali to blokirate s idejom da ćete možda za dvije ili pet godina nešto prodati, jer se prodaja može, ali i ne mora realizirati. Moram reći da vjerovnici na sastancima ističu da nas neće blokirati, no za naš navedeni prijedlog drže da je nekorektan jer jednom vjerovniku u postotku želimo isplatiti više.

Međutim, njihova osnovna greška u pregovorima je ta što promatraju Varteks kroz prizmu prisilne naplate, umjesto kao naše slobodno raspolaganje u kojem tvrtka prodaje svoju imovinu. Zato dolazi do konfuzije. Kako ja shvaćam zakon, kao prodavatelj mi bismo trebali u skladu s etičkim principima podijeliti novac, jer razlučna prava nisu aktivirana.

Imate li neformalno izraženu namjeru potencijalnog strateškog partnera?
Nemamo. Nitko dosad nije izašao s namjerom. Kad se zaokruže svi potencijalni izvori, srce tog projekta je izgradnja od 1200 do 1400 stanova (prosječne veličine 65 četvornih metara x 1400 stanova x 2500 eura)

. Varteks bi trebao biti investitor, no kako mi ta sredstva nemamo, jasno je da nam je potreban strateški partner. No, imamo u najavi da je Grad Varaždin zainteresiran za dvije nekretnine koje žele od nas kupiti za svoj projekt, te jednog manjeg investitora koji je zainteresiran za kupnju zemljišta veličine 5000 kvadrata, što je petina ukupnog zemljišta za gradnju stanova.

Tražite li strateškog partnera, i kao nositelju strateškog projekta koji bi bio interes Varteksa?
Iskreno, nitko od kolega ne dolazi iz nekretninskog biznisa. Dvije velike prodaje, SES-u i Kauflandu, dogodile su se na osnovu inicijative samih kupaca. Mogu reći i da sam osobno skloniji tome da Varteks sudjeluje u profitu od prodaje stanova u sljedećih 10 godina, nego da proda samo zemljište.

Ljudi iz nekretninskog biznisa tvrde da na tržištu Varaždina potražnja iznosi oko 200 novih stanova godišnje, a financijski gledano za projekt veličine 1200 do 1400 stanova – uz vrijeme dovršetka kroz sedam godina te uz trenutno srednju veličinu stana od 65 kvadrata i cijenu od 2500 eura – to znači oko 200 milijuna eura. To je i moguće jamstvo budućnosti, ali još više i mogući rizik Varteksove propasti.

Prvi ste direktor nakon duže vremena koji je u Upravu Varteksa došao iz tekstilne branše. Što možete istaknuti u prilog tome da kompanija neće završiti u stečaju?
Kompanije u kojima sam radio nisu usporedive s Varteksom po veličini, ali svi se tekstilci u Europi fokusiraju na isto: veću učinkovitost, bolje upravljanje ljudskim resursima, usvajanje novih tehnologija i uspješnije prodajne rezultate.

Puno sam naučio kao Plant menadžer i prokurist tvrtke Bader Leather Bugarska sa sjedištem u Njemačkoj, vezano za autoindustriju. To je sustav sa 15.000 zaposlenika, milijardu i pol eura prihoda i globalnom mrežom u kojoj se proizvode tekstilne komponente, kožne navlake za sjedala.

Bio sam i tehnički direktor u Mark’s & Spenceru u Indiji s mjesečnom realizacijom od 1,2 milijuna odjevnih jedinica, ali i menadžer u tvrtki Dr Bock Industries, njemačkom tekstilcu specijaliziranom za hlače s velikom tradicijom. koji je najveću proizvodnju prije Ukrajine imao u Rumunjskoj. Njihov je najveći partner Hugo Boss.

Mojim dolaskom u Ukrajinu napravljena je kompletna automatizacija tvrtke i rezultati su brzo došli. Kad sam preuzeo funkciju imali smo proizvodnju na razini 1200 hlača tjedno, a kad sam je napustio tu smo količinu proizvodili na dnevnoj bazi. Prilagodili smo kompletnu organizaciju suvremenim potrebama. Želja mi je i namjera isto napraviti i u Varteksu.

Prije ove funkcije u Varteksu ste nekoliko mjeseci bili direktor proizvodnih procesa. Gdje je po tome danas tvrtka?
Varteks je apsolutni Trabant, a na tržištu se natječemo s Audijima i Mercedesima. Analizu povijesti nisam radio, ali dobro znam iz razdoblja kad sam prvi put posjetio Varteks 1985. da je tada bio vrhunski organizirana kompanija s detaljno raspisanim procedurama. Ovo što sam zatekao suprotno je od toga, jer su svi procesi i procedure koji su postojali u povijesti zbog nekog razloga ukinuti.

Sve što danas radimo na tragu je vraćanja starog načina organizacije sa osuvremenjenim principima. Iskreno, vrlo je teško. Ljudi rade na minimalnim plaćama. U 30 godina izgubili su vjeru i u državu i u menadžmente koji su vodili kompaniju. Zadnjih 17 godina u Varteksu je na snazi politika minimalnih plaća, a poznato je da ako želite od radnika dobiti 95 posto, trebate mu dati 100 posto, no mi to nismo u prilici dati. Usto, strojni park je star 30 godina. Zadnja investicija je bila prije 18 godina kad je u suradnji s Hugo Bossom izgrađena linija za proizvodnju hlača.

Jeste li osigurali s njima suradnju i može li tu biti mehanizma za oporavak Varteksa?
Varteksov uteg je zastarjela tehnologija, srednja dob naših zaposlenika u prosjeku je viša od 50 godina i ako ne preokrenemo situaciju, nemamo dugoročnu budućnost jer globalne kompanije u ovom biznisu prvo gledaju ljudski potencijal.

Imamo “knowhow”, ali više ne ispunjavamo zahtjev Hugo Bossa o izdvojenom pogonu za proizvodnju za njihove potrebe. Taj pogon je ispražnjen prije mog dolaska upravo zbog namjere da se dio parcele, na kojoj se pogon nalazio, proda Kauflandu. Bivša Uprava dala je nalog da se sve instalacije u pogonu doslovno iščupaju, pa ga ne možemo ni iznajmiti. Put do pakla popločan je dobrim namjerama.

Kako sad funkcionira proizvodnja?
Spojili smo dva pogona, napravili reorganizaciju i ukinuli nebitne procese, tako da imamo mjesta za rad. ali u istoj proizvodnoj jedinici proizvodimo za četiri kupca – Hugo Boss, Lubiam i Lindenberg te za naš brend. U tom prostoru nemamo mogućnosti za rast, a ako se ne pronađe rješenje ugrožena je suradnja s Hugo Bossom. Ako bismo pak pogon htjeli vratiti ponovo u funkciju, posrijedi bi bila investicija od 10 do 12 milijuna kuna.

Procjenjujte li da će Hugo Boss i dalje biti partner?
Nadam se tome. Hugo Boss nigdje i ni s kime ne potpisuje dugoročne ugovore. Pod pretpostavkom da se pregovori s vjerovnicima mogu na dobar način završiti, Varteksu za podizanje učinkovitosti – za investiciju u opremu i strojeve – treba oko 2,5 milijuna eura. A za marketing je ove godine potrošeno 7 milijuna kuna, odnosno 40 posto naše proizvodne investicije koja nam je potrebna.

Svjestan sam koliko je bitna uloga marketinga, ali s nesrazmjerno manjim sredstvima sad postižemo iste prodajne rezultate te u nekim segmentima čak i bolje. I to u Hrvatskoj, dok smo u Sloveniji u 2022. do listopada poslovali s direktnim gubitkom. Izravna investicija Varteksa u slovensko poslovanje u ovoj godini iznosila je oko 600.000 eura, što u gotovim proizvodima, što u pozajmicama, pa se pokazuje kao apsolutno promašena poslovna odluka, i mi taj dio poslovanja zatvaramo.

Što pokazuju vaše analize ?
Naša kvaliteta i tradicija su zalog budućnosti, a svu kreativnu energiju i potencijal kompanije trenutno pokušavamo suziti na jedan proizvod pod brendom Varteksa koji može imati globalni uspjeh. Na tome punom parom rade tehnolozi, dizajneri i R&D stručnjaci, a tražimo mogućnost u kojoj više nećemo imati konkurenciju, jer naše analize pokazuju da nije dobra strategija da Varteks bude jedna od tisuću kompanija koje proizvode odijela.

Također, Lohn i u 2023. planiramo na oko 70%, ali pomak je u našem brendu jer više nećemo raditi dva puta godišnje investiciju od 20 milijuna kuna u novu kolekciju, već mjesečno ulažemo 2 milijuna i tako možemo brže sagledati trendove na tržištu, uz manji rizik.

K tome, više nećemo imati kao za vrijeme bivše Uprave 870 različitih modela, jer toliko imaju samo najveće kuće na svijetu. Do ovog zaokreta smo došli zbog naše financijske situacije u kojoj ne možemo pronaći 20 milijuna kuna za odijela koja ćemo prodavati za 6 mjeseci, ali se silom prilika priključujemo svjetskom trendu poslovanja ‘just in time’ koji je krenuo zadnjih 9 mjeseci kao globalna reakcija biznisa na krizu. JIT je dio LEAN filozofije, a vodeće svjetske kompanije rade po tom principu već dugi niz godina.

Koji su daljnji planovi ?
Radimo budžet za 2023. na razini do 140 milijuna kuna ukupnog prihoda (mjesečni promet oko 14 milijuna kuna) s ciljem koji na domaćem tržištu iznosi do najviše 300.000 potrošača. Stoga nam je bitan izlazak na međunarodno tržište. Zapadnoeuropsko tržište za nas je presloženo jer su potrebne enormne investicije, a i nepovoljni su uvjeti za ulazak na police. Realno je daleko veća mogućnost istočno tržište, a npr. Ukrajina je jako zanimljivo tržište.

U strategiji imamo postavljen izlazak na tržište Ukrajine kao hvatanje pozicija kad krene obnova za što se pripremaju zapadni saveznici. Samo trebamo pogoditi trenutak. Investicija bi bila razmjerno mala s obzirom na veličinu tržišta. Kad sad pitam kolege za cijene u Kijevu, gdje prije rata nije bilo moguće ući u šoping centar te se čekalo i po tri godine za najam 100 kvadrata prostora po 10.000 eura, kažu da je danas to barem 10 puta niža cijena. Tamo imamo realno veliku komparativnu prednost, jer je Hrvatska u Ukrajini jako prepoznata zemlja.

Za kraj, molio bih sve kolege hrvatskog porijekla, iz financijskog sektora, proizvodne industrije, posebno tekstilne i automobilske, LEAN managere, koji bi imali želju vratiti se u Hrvatsku i pomoći u obnovi Varteksa kao globalnog igrača, da nam se jave.