Pola godine nakon što je u privatizacijskom procesu preuzeo De-Fos, kutinsku tvrtku koja skrbi o deponiju nekadašnjeg Petrokemijinog otpada iz proizvodnje, novi vlasnik Anto Marković obratio se CERP-u sa zahtjevom za odgodu podmirenja obveze za pozajmicu kojom je država uoči prodaje omogućila isplatu plaća zaposlenicima De-Fos-a.

Riječ je o prvoj od dvije pozajmice u iznosima od po 1,5 milijuna kuna koja dospijeva na naplatu, a Upravno vijeće CERP-a uvažilo je argumente i izašlo u susret omogućivši De-Fosu da pozajmicu vrati u 48 mjesečnih rata.

Ovaj privatizacijski slučaj u startu je imao brojne kritičare, prije svega zato što je na natječaju odabrana mala tvrtka, Markovićev Flamtron, koja se bavi posve drugom djelatnošću – solarnim panelima i za koju, posve jasno, sanacija deponija fosfogipsa na površini od čak 166 hektara, za koju je po skromnim procjenama potrebno 100 milijuna eura, predstavlja velik zalogaj. Interesa velikih tvrtki, inače, nije ni bilo.

Sam Marković od početka ne krije da je to i za njega velik i rizičan posao, koji je iznad njegovih kapaciteta, ali je odlučio u projekt ući na duge staze, s ciljem da deponij sanira i na njemu izgradi najveću solarnu elektranu na ovim područjima, snage 100 MW.

Kako je i uvjetovano natječajem CERP-a, Marković je dokapitalizirao De-Fos unosom 7 milijuna kuna, no za ambiciozan projekt računa na ozbiljne partnere iz energetskog sektora, ali za početak je nužno pripremiti teren.

U tijeku je, kako kaže, pilot-projekt koji se provodi na 22 i pol tisuće četvornih metara, kojim bi se trebalo utvrditi tehnološke i financijske parametre ukupnog sanacijskog procesa na kojemu bi se temeljila realizacija budućeg projekta. No, već su i prve aktivnosti izazvale brojne reakcije na lokalnoj razini, zabrinutost zbog “ekocida”, bagera koji samo dovoze novi otpad…

Marković objašnjava kako se na tom manjem dijelu deponija, koji čini 1,3% ukupne površine, postavljaju barijere i drenažne cijevi, a kao prekrivač koristi otpadni mulj pomiješan sa šutom i kvarcnim pijeskom, te bi u završnoj fazi trebalo uslijediti ozelenjavanje površine.

Sav postupak, uvjerava, odvija se u skladu sa strogim propisima i standardima zaštite okoliša, a partner u ovoj fazi je tvrtka s dugim iskustvom u gospodarenju otpadom Kemokop iz Dugog Sela.

Pod povećalom inspekcija
“Nama je cilj zatravniti površinu na kojoj se provodi pilot-projekt do travnja, no za postavljanje prvih solarnih panela imamo vezane ruke zbog prostornog plana, kojim na tom području nije predviđena mogućnost izgradnje solarne elektrane”, kaže Marković.

U tijeku su izmjene prostornog plana i prema najavama iz Sisačko-moslavačke županije očekuje se da proces okonča do prosinca 2022. Do tada je, kaže Marković, i njegov projekt s panelima na čekanju.

U međuvremenu će održavati deponij, zbog čega se i obratio CERP-u, kako bi obročnom otplatom kredita osigurao da sustav održavanja deponija funkcionira, dok ne osigura formalne uvjete za pripremu cijelog projekta. Inače, vrijednost ulaganja u pilot-projekt, samo u fazi do travnja, odnosno ne računajući solarne panele i njihovo postavljanje, doseže pet milijuna kuna.

Zbog negodovanja oko radova i postavljanja mulja na deponiju, De-Fos je kontinuirano pod povećalom inspekcije, a zanimljivo je i da jednu upravo šalje CERP.

U odgovoru na naš upit ispunjavaju li se u slučaju De-Fos-a obveze iz kupoprodajnog ugovora, uz potvrdan odgovor da je kupac ispunio uvjete iz poslovnog plana, izvijestio ih i da su prije izvođenja radova provedene sve potrebne analize i ishođene dozvole, te inspekcijski nadzor izvršen 12. kolovoza nije utvrdio nepravilnosti u izvođenju sanacije deponija, navode da je neovisno o tomu CERP 6. prosinca zatražio od Državnog inspektorata izvješće o inspekcijskom nadzoru održavanja i sanacije neopasnog otpada i upravljanja deponijem fosfogipsa.

Kako očuvati stabilnost?
Dok čeka promjenu prostornog plana u koji bi se uklopila gradnja solarne elektrane, Marković traži solucije kako očuvati stabilnost De-Fos-a i održavanje deponija. Za mogućnost sufinanciranja sanacije deponija se tako obratio i Fondu za zaštitu okoliša, no odgovorili su mu da na pomoć ne može računati, jer je poznat “titular” deponija, a to je Petrokemija čije je obveze njegova saniranja najprije preuzela država, te potom on kao vlasnik De-Fosa.

Banke ovakav projekt ne žele pratiti, dok ni na EU-fondove ovaj kutinski poduzetnik još ne može računati, s jedne strane jer De-Fos ne posluje pozitivno i još će neko vrijeme bilježiti gubitke, a s druge – zbog kašnjenja prostornog plana nije moguće aplicirati s projektom solarne elektrane.

No, on računa na sredstva iz nove financijske omotnice u kojoj upravo za projekte zelene i energetske tranzicije kakav je ovaj EU ima “sluha”. Marković razmišlja i o opciji natkrivanja deponija, čime bi se zaustavilo trenutno najveći problem, a to je kišnica i podizanje razine kiselih voda, čije prelijevanje bi predstavljalo i puno veći, ekološki problem, budući da je deponij smješten na rubu parka prirode Lonjsko polje.

Na krovove s olucima kojima bi se skupljalo kišnicu, moguće bi bilo i postavljanje solarnih panela, no tu se opet dolazi do problema financiranja i čekanja prostornog plana.

U svakom slučaju, o solarnim panelima i proizvodnji energije ovisi i cjelokupan sustav financiranja sanacije koji pokušava provesti Anto Marković, koji u ovom trenutku jedinu pomoć ima od CERP-a, u vidu odgode plaćanja pozajmice u ratama u iduće četiri godine.

Početkom iduće godine na naplatu dospijeva i glavnica druge pozajmice iz pretprivatizacijskog doba, još 1,5 milijuna kuna, za koju će, zbog sporosti administracije, također zatražiti obročnu otplatu.