EU ima najveće pojedinačno tržište na svijetu – dom je za blizu 500 milijuna potrošača i 23 milijuna tvrtki. Bez barijera i s pravilima koja vrijede za sve aktere u tržišnom natjecanju, zajedničko tržište ima snagu da snove svakog poduzetnika o uspješnim rezultatima i novim prilikama za rast pretvori u stvarnost – pod određenim uvjetima. Konkurentnost je tu ključna poluga, a za mnoge koji u tome uspijevaju, to tržište je odskočna daska za cijeli svijet.

Konkurencija je vrlo važna za razvoj, a u EU je konkurencija zato tako snažna, naglašava Branko Roglić, vlasnik Orbico Grupe, najvećeg europskog distributera robe široke potrošnje prisutne na 20 tržišta u Europi. Za nju se, ističe, treba pripremiti, jer ako “želite stvoriti višak vrijednosti koji pomaže i državi u njezinom razvoju, kao članovi slobodne ekonomske zajednice u okviru pola milijarde ljudi, vi za to morate biti konkurenti”.

“Za poziciju svakog poduzetnika na slobodnom tržištu biznis ideja je ključno polazište, naravno uz važne faktore kao što su dobra administracija i razvijeni financijski sustav, a danas i strateško promišljanje budućnosti u uvjetima digitalne transformacije i vezano za zelene politike i održivost poslovanja”, navodi Roglić. Ističe kako smo “mi svi vezani za tržište od 500 milijuna ljudi, i kad je jedna ideja nikla, primjerice, u Hrvatskoj istovremeno se pojavljuje na tržištu 27 zemalja, a to je prva velika prednost – nema nikakvih barijera”.

Ideal ravnopravnosti

“Kada radim u Njemačkoj, imam ista prava kao i njemački poduzetnici. To je ta važna razlika koju donosi EU i zajedničko tržište za razliku od političkog ‘natezanja’ na razini država. Poduzetnici su toga lišeni, a u temelje zajedničkog tržišta utkan je imperativ kako dovesti biznis do ideala maksimalne ravnopravnosti u poduzetništvu. To se danas ostvaruje u praksi”, tvrdi Roglić.

Najpresudnija za razvoj poslovanja na prostoru EU-a po njemu je činjenica da ovdje nema ratova. To je kako navodi najveći politički doseg EU-a, jamstvo opstojnosti ideje zajedničkog tržišta i u budućnosti. S druge strane, ističe kako ni ostala velika tržišta, primjerice ni sjeverna Amerika, ni južna Amerika kao ni Kina, nemaju unutarnjih barijera što je važno za sagledavanje šire biznis prizme. Kroz snagu našeg zajedničkog tržišta “EU poduzetnici mogu adekvatno nastupati, dogovarati se i poslovati s drugima”. Ističe i da Orbico na tom velikom tržištu ostvaruje sve prednosti pa je rezultat toga rast po visokim stopama. U 2022. bilježe rekord od oko 3,2 milijarde eura ukupnog prihoda.

Naša su iskustva apsolutno pozitivna i to je dominantni aspekt zajedničkog tržišta, kaže Neven Vranković, potpredsjednik Atlantic Grupe.

“Zajedničko tržište omogućava plasman naše robe bez administrativnih prepreka, carine i drugih nameta, što u odnosu na tzv. treće države i tržišta nije slučaj. Već sama činjenica da svaki kamion mora proći carinsku kontrolu na ulasku u zemlje izvan EU, kao što je Srbija, gdje imamo značajne operacije, za poslovanje predstavlja bitnu razliku u odnosu na slobodan protok roba u režimu Schengena. Mi smo od ulaska u EU udvostručili prodaju robe u odnosu na prethodno razdoblje i to najviše prema Austriji i Njemačkoj. Austriju već proglašavamo našim domaćim tržištem, dijelom našeg jedinstvenog operativnog teritorija, gdje sada imamo i ozbiljnu lokalnu organizaciju”, kaže Vranković.

Slobodnom trgovinom na zajedničkom tržištu povećava se konkurencija što dovodi do veće kvalitete, većeg izbora i boljih pogodnosti za potrošače. To je i benefit samo za one kompanije koje imaju takav proizvod, a Atlantic jest takva i to ga čini jačim, kaže.

Vranković smatra da takve okolnosti mogu dovesti do problema u uvjetima prekomjerne koncentracije konkurencije. Loše efekte može imati i prelijevanje krize u jednoj od članica na čitavo područje EU. Zadnja kriza, koja je najprije pogodila Njemačku, automatski se prelila na ostala tržišta i takav scenarij “može se očekivati i u budućnosti u slučaju izbijanja većih kriza”. Tada do izražaja dolazi – otpornost.

Jedna od značajnijih koristi koje su hrvatske kompanije dobile kroz uspostavu zajedničkog tržišta neizbježna je potreba poštivanja pravila tržište utakmice, što je dugoročno donijelo koristi kroz jačanje konkurentnosti domaćih tvrtki, kaže član Uprave Konzuma Uroš Kalinić.

Jasni gospodarski okviri EU ponudili su hrvatskim tvrtkama priliku da se brže i lakše uključe u tržišnu utakmicu koja je znatno veća od one koje su imali prije 2013.”, kaže Kalinić. Jaka konkurencija tržišne sudionike tjera naprijed, a poslovanje mora biti otporno. Iz perspektive Konzuma objašnjava da to znači čvrst partnerski odnos s dobavljačima, razvoj i razumijevanje alternativnih scenarija u promjenjivim okolnostima i brze odluke menadžmenta. Otpornost se ne testira samo u kriznim scenarijima poput pandemije ili poremećaja uzrokovanih ratom u Ukrajini, već i kad se “traži odgovor na poteze konkurencije ili na inovacije koje mogu predstavljati poremećaj tržišta”.

Izaći iz svoje kućice

Hrvatski IT sektor pod ovim utjecajima jako se mijenja, i kako naglašava predsjednik Uprave Spana Nikola Dujmović, nikakva izolacionistička politika ne može nadoknaditi prednosti ovog velikog tržišta.

“Biti akterom na tako velikom tržištu podrazumijeva i veliki pritisak tržišta. Spanu upravo ta situacija omogućava da budemo još bolji. Zajedničko tržište Europske unije je uspostavljeno 1993., dakle puno godina prije nego što je Hrvatska ušla u EU, a poticaj za to je bio jednostavan; naime što je veće tržište, veće su i mogućnosti. Riječ je o tržištu od oko 500 milijuna ljudi, bez barijera i gdje je stoga lakše poslovati, i te efekte od svoje EU integracije i Hrvatska uvelike osjeća. Spanu se poslovanje na jedinstvenom tržištu kontinuirano razvija, upravo na osnovu svih navedenih prednosti”, navodi Dujmović.

Svi oni koji negiraju ideju zajedničkog tržišta, tvrdi, ne mogu poništiti to da nam na svim razinama pomaže participiranje na ovom velikom i na svaki način nama bliskom tržištu. Bez ikakvih barijera poslovati danas je po njemu superiorna pozicija za poduzetnike, ali za to morate izaći, kaže, iz svoje ‘kućice’, odnosno da biste iskoristili prednosti mora se “hrabro iskoračiti na tržište 27 drugih zemalja, gdje postoji, i toga treba biti svjestan, problem jezičkih, kulturoloških i poreznih različitosti”. To su ipak barijere, ali smatra da uz potrebne prilagodbe ni to nije problem.

Ulaskom na zajedničko tržište otvorile su mnoge prilike, ističe jedan od suosnivača Poslovne inteligencije Dražen Oreščanin, a olakšao se život brojnim našim sugrađanima koji su odselili iz Hrvatske i zaposlili se u državama zapadne Europe. “Kapital ide tamo gdje se može oploditi, a ljudi idu tamo gdje im je bolje. Hrvatska je ulaskom na zajedničko tržište dobila priliku, ali i konkurenciju, a konkurencija je očigledno bolja i jača. Hrvatska nije u stanju privući strani kapital, s izuzetkom nekolicine visoko tehnoloških i IT tvrtki. Jedina druga strana ulaganja u Hrvatsku su u prodajne centre i nešto u turizam.

Ulaganja nema jer nema kvalitetne radne snage za ozbiljno poslovanje”, navodi Oreščanin dodajući da je njihov plan jače širenje poslovanja ‘preko bare’ i fizička prisutnost na američkom tržištu s proizvodima i uslugama. Oreščanin iznosi da im je iz SAD-a oko 5% prihoda, oko 50% iz EU i još 5% iz MEA (Middle East & Africa), dok 40% čini Hrvatska. Poslovna inteligencija i ‘spin-off’ kompanija Legit Software sada imaju više od 200 zaposlenih i kontinuirano rastu.

Ove godine očekuju da će prijeći 16 milijuna eura konsolidiranog prihoda, od čega je oko 60% sa stranih tržišta. U pogledima poduzetnika koji su stvorili nove, dobro prepoznatljive, brendove na EU tržištu i globalno, zrcale se prednosti zajedničkog tržišta. Innovator i poduzetnik Tvrtko Matijević iz tvrtke Bee Leonitus još kao student razvio je najnapredniju tehnologiju izvlačenja pčelinjeg otrova i danas sirovinu pčelinji otrov ugrađuje u kreme koje uspješno plasira na europskom tržištu, a dio plasira.

“Ta sirovina podliježe rigoroznim kontrolama prilikom izvoza izvan područja EU i to su tada dugoročni procesi, dok kod izvoza unutar EU imamo toliko jednostavan proces pa nam je sve na dohvat ruke”, kaže Matijević ukazujući da na europskom tržištu postoji tek još jedna tvrtka kao oni, ali “da se razumijemo, oni otkupljuju pčelinji otrov od nas i preprodaju ga”.

“Vrlo direktno možemo reći da bez EU-a i svega što predstavlja ideju zajedničkog tržišta naš projekt iz više razloga ne bi mogao zaživjeti”, navodi poduzetnik Domagoj Boljar, s bratom Hrvojem suosnivač globalno propulzivnog brenda Miret, proizvodnje ekoloških tenisica.

“Prvi razlog je što svi dobavljači dolaze iz devet EU zemalja što nam olakšava nabavu materijala, a cijeli razvoj je napravljen zahvaljujući zajedničkom EU tržištu. Pored toga što ne postoje ni procedure uvoza, tržište je interesantno i zbog financijskih sredstava – EU fondovi investiraju u investicijske fondove, a bez toga ne bismo mogli ostvariti Miret kao startup. Prvi novac u tvrtku je došao kroz program EIT Climate – KIC usmjeren na podupiranje startupa u ranoj fazi. Tako naš razvoj dolazi iz EU financiranja i ima direktnu genezu kroz integraciju Hrvatske u europske procese. Primjerice, naš proizvod nije se mogao testirati samo u okviru domaćeg tržišta, pa s obzirom na to da nije bio razvijen u startu kao domaći, nego kao globalni, nama je EU tržište bio testni poligon za utvrđivanje interesa tržišta za prodaju proizvoda”, kaže Boljar. Dodaje da im je donedavno EU činila 80% prodaje, a širenjem sad jednu trećinu prodaje čini SAD.

Opisujući promjene koje je zajedničko tržište donijelo kroz razdoblje koliko traje njegov poduzetnički put od 2007. kaže da je bio – ‘reality ‘check’.

“To je bilo vrijeme razbijanja iluzija. Mnogi poslovni modeli slomili su se preko noći. Kombinacijom dramatične financijske krize i otvaranja tržišta globalnoj konkurenciji za što domaće tvrtke nisu bile dovoljno konkurentne i kapitalizirane, a nije bilo zaštitnih mehanizama EU. Taj EU ‘kišobran’ je jako bitan. U zadnjih pet godina vidi se fantastična promjena u segmentu startup ekonomije, sad već propulzivne i jake zahvaljujući pristupu izvorima financiranja kroz ‘grantove’, fondove rizičnog kapitala, ‘private equity’ fondove i poslovne anđele. Kombinacija izdržljivosti osnivača iz razdoblja dok ti izvori nisu bili dostupni i dostupnosti koja sada postoji, razlog je snažnog rasta startup ekonomije u Hrvatskoj”, uvjeren je Boljar.

Suosnivač brzorastuće tvrtke Sofa IT i glavni operativni direktor SofaScorea, jedne od najpopularnijih aplikacija na svijetu za praćenje sportova, Ivan Bešlić navodi da je kompaniji ulazak u EU donio određenu jasnoću, transparentnost i brzinu u poslovanju unutar članica. Tvrtka, kojoj mnogi predviđaju uspjeh budućeg hrvatskog jednoroga, bilježi brz rast i lani je ostvarila oko 40% veće prihode nego 2021.

“Zlatko Hrkać i ja, kao suvlasnici Sofascorea, želimo vidjeti jačanje uloge Hrvatske u Europskoj uniji i stoga podupiremo sve pozitivne promjene koje nam donosi članstvo. Uvjereni smo da se ono pozitivno reflektira i na poslovnu klimu društva u kojem živimo”, navodi Bešlić. Dodaje da su za razvoj novog projekta Sofascore Editora koristili određena sredstva iz EU fondova što je znatno ubrzalo procese.

Osvrćući se na izazove na kojima još treba poraditi, Dujmović ističe “dobar, izbalansiran odnos EU regulative i poduzetničke slobode”. “Slobodno tržište kao ideal poduzetnicima je najbolje, no vidljivo se kroz novu regulativu stalno skidaju barijere. Iako se pojavljuju neke manjeg kalibra, to tržište samo rješava. Primjerice, u području ‘securityja’ procjenjuje se da će 2025. nedostajati oko tri milijuna stručnjaka, no tamo gdje će stvarna potreba biti izražena – barijere će padati, a to znači tržišno rješenje za manjkajuću struku. To je ta prednost velikog i snažnog tržišta koju ja kao poduzetnik vidim, stoga za našu EU perspektivu mislim da neke velike korake ne treba raditi”, izričit je Dujmović.

I u nastavku očekuje već poznate scenarije u kojima mali žele ravnopravnost, ali ne i ravnopravno kontribuirati europskom proračunu, dok veliki upravo zbog velikog doprinosa žele privilegirani tretman. To je jedan začarani krug stalnih natezanja, no nije presudno za poslovanje. Važne stvari su napravljene i provode se, po istom principu kao što je i prisiljavanje prihvaćanja europskih standarda što je Hrvatsku vidno poboljšalo otkad je članica. Iz te prizme gledano, konkretnije gdje smo bili u odnosu na danas, Dujmović zaključuje da zapravo još postoje tek sitnice koje treba popraviti.

Upravo zbog konkurentnosti Hrvatska prvenstveno mora raditi na reformama javne i lokalne uprave, smanjenju birokratizacije i digitalizaciji, te smanjenju poreznog opterećenja, zbog čega smo “nekonkurentni u srednjoj i istočnoj Europi, a pogotovo u EU”, smatra Oreščanin. Da smo na toj karti nisko zorno svjedoče i ostali. Ilustrirajući administrativnog labirinta, Matijević ističe da “kad Francuzi naruče pčelinji otrov, znam da će on kod njih na skladištu biti unutar 5 radnih dana. Kada ga Amerikanci naruče, prvi mu je problem – naša administracija”.

Čekanje na papire

“Na papire treba čekati godinu dana jer se ne mogu dogovoriti tko bi mu što trebao izdati, dok on nazove 365 brojeva telefona i na kraju me vrate na prvu osobu koja je na godišnjem”, kaže. Da je to naša velika boljka i uteg, upozorava i Roglić. U većini država, a među novim članicama dobar primjer su Poljska i Slovenija u kojim Orbico također posluje, iskustvo pokazuje da je tamošnja administracija, nacionalna i lokalna, puno bolja, efikasnija i brža od domaće.

“Mi još nismo došli na potrebnu razinu, a uz to što se moramo nositi sa sporošću administracije, izazov je sređivanje stanja u pravosuđu. Mogu navesti kako sam u godinu dana nagodbama u Sloveniji riješio 129 sporova koje je imala slovenska Emona kad smo je preuzeli. Međutim, mi smo po svemu ostalom – Europa. Dakle, administracija, pravosuđe i korupcija, to su najveći utezi koji opterećuju Hrvatsku”, tvrdi Roglić.

U borbi protiv korupcije, Hrvatska spada u mali broj država gdje se zbog afera pritvaraju ministri, što po njemu znači da je “Vlada napravila veliki iskorak da se korupcijski problemi rješavaju na svim razinama pa nema zaštićenih, no trebat će još puno raditi”.

Iako EU ima niz aktivnosti za smanjenje administrativnih prepreka, svojim djelovanjem nameće i jedan dio administrativnog opterećenja koji negativno utječe na učinkovitost poslovanja, kaže Vranković. Ističe da pod pritiskom vlastitih proizvođača države nisu uvijek blagonaklone prema stranoj konkurenciji pa smo “u pandemiji svjedočili da su mnoge države zatvarale svoja tržišta i dezavuirale ono što zovemo zajedničkim tržištem”.

Pokazuje to i recentni primjer s ukrajinskim žitom. Iako je EK promovirala prodaju ukrajinskog žita kao vid pomoći, Poljska je privremeno zabranila uvoz ukrajinskog žita kako bi zaštitila svoje proizvođače od pada cijena, a onda su i druge države čiji su se proizvođači osjetili ugroženima ograničili trgovinu. Ako tražimo izazove kao protutežu pozitivnim efektima zajedničkog tržišta, Vranković ističe poticaje za investiranje u zemljama izvan Europe, dok u EU te potpore ne bi bile dopuštene. Kao najbliži primjer iznosi poticaje Razvojne agencije Srbije u iznosu od 20% investicije, uz uvjet da investitor ulaže u visoku tehnologiju i proizvodne pogone te povećava zaposlenost.

“Ovdje bi se to najvjerojatnije smatralo državnom intervencijom i ne bi bilo dopušteno. Tamo se to procesuira za 30 dana, a kod nas se na natječaj za EU čeka više mjeseci. To su neki negativni elementi, ali no benefita je značajno više, kaže. Kad je riječ o svemu onome gdje još treba raditi, kontinuirano se vidi napredak, mišljenja je Boljar. Neke digitalne usluge i platforme još uvijek nisu integrirale Hrvatsku u svoju ponudu. Primjerice, Kickstarter platforma za ‘crowdfunding’ jer njihov procesor za plaćanje donedavno nije bio prisutan kod nas. To je samo jedan primjer nama bitnih usluga da bismo bili ravnopravni i konkurentni i za čije prisustvo ne postoji nijedna pravna prepreka. Startupovi su prisiljeni osnivati ili seliti tvrtku izvan Hrvatske “zbog nedostupnosti nekog servisa i programa u Hrvatskoj, samo zato što smo još uvijek zanemareno tržište”.

Drugi dio problema na kojem treba poraditi u smislu ujednačavanja pravila zbog zajedničkog tržišta tiče se pravnog okvira startupova, poput kompleksnog davanja dionica i udjela.

Prethodnik u regulativi

“Mi imamo 209 malih investitora koji su ušli u vlasništvo preko SPV-a osnovanog u Estoniji, zbog pravnog režima. Mnoge tvrtke odlaze u Veliku Britaniju upravo zbog jednostavnosti izdavanja novih poslovnih udjela, pa bi EU kroz ideju jedinstvenog tržišta svojim polugama mogla i taj aspekt riješiti u narednom razdoblju”, navodi Boljar.

Prema studiji Europskog parlamenta, koristi od uklanjanja preostalih prepreka potpuno funkcionalnom jedinstvenom tržištu mogle bi iznositi do 713 milijardi eura do kraja 2029. Uz rješenje za sve preostale prepreke za slobodni protok, tu su i nastojanja da se ono prilagodi novim okolnostima digitalne transformacije i prijelaza na održivo gospodarstvo.

U tom kontekstu Oreščanin navodi da je “Europa općenito jedno vrlo staro i konzervativno tržište, a globalni predvodnik jedino u regulativama”. “Upravo je u tijeku dugogodišnji proces donošenja novih regulativa i obveza izvještavanja o održivom poslovanju (ESG) i umjetnoj inteligenciji (AI). Dok SAD, Kina, Indija, Izrael i mnoge druge inoviraju i razvijaju nova rješenja i tehnologije, Europa se uglavnom bavi regulativom. Tromost i sporost su glavni neprijatelji Europe i europskog tržišta za budući razvoj, čak bih rekao dugoročno opasniji nego energetska kriza i činjenica da je razdoblje jeftine energije u Europi nepovratno prošlo”, navodi Oreščanin.

“Neke stvari koje mi u IT sektoru radimo, primjerice umjetna inteligencija, su dobre pa i revolucionarne, ali jasno je da trebaju regulativu koja je u EU oštra, što je po meni potrebno”, kaže Dujmović. Pritom EU pokušava balansirati između klasičnih europskih vrijednosti i onih koje nameće moderno doba, neovisno o tome što postoji “bojazan da će nas druga tržišta, da tako kažem ‘divlja’ s aspekta regulacije – preteći”.

“Podsjećam, gospodarstvenici ne vole regulativu, ali nama građanima ona je dobra stvar, pa od GDPR-a do zelene agende i tranzicije ka održivom gospodarstvu mogu samo poručiti da sam sretan što živim ovdje i što je Span gradi svoju poslovnu viziju kao dio zajedničkog tržišta, uz poruku da ideja cijele priče nije na poslu pisati enciklopediju o ESG-u, a kod kuće ne separirati otpad – to znači da nam je i dalje potrebna edukacija i podizanje svijesti o svim vrijednostima koje štitimo”, kaže Dujmović.

“Iz perspektive online prodaje vidim da zemlje funkcioniraju na jedinstvenom tržištu tako da imaju svoja pravila i stalno ih mijenjaju, a mi sve to moramo stalno pratiti, od načina zbrinjavanja otpada do prava potrošača koja nisu ujednačena; malo je konfuzno, pa je i to potrebno ujednačiti”, kaže Boljar i pozitivnim ocjenjuje unapređenje trgovinskih odnosa SAD-a i EU. Primjerice, iznos online prodaje za obuću i odjeću ispod kojeg se prodaja iz EU ne carini za konačnog kupca u SAD-u do nedavno je bio 150 dolara, a sada je 800 dolara što znači da “kupac koji kupi četiri para naših tenisica neće u SAD-u na to platiti ni carinu ni porez što kupnju čini privlačnijom, a nama omogućuje rast”.

Stvari idu u dobrom smjeru, iako je položaj EU-a globalno loš zbog birokratiziranosti koja se kosi s premisama slobodne tržišne ekonomije, kaže. “Inzistiranje na sigurnosti podataka, GDPR-u i složenim procedurama povlačenja EU novca, sve je to razlog zašto je EU jako spora. Ako uspoređujmo način i brzinu kojom se startupovi razviju od trenutka ideje do ozbiljnog igrača, tu je EU neusporedivo sporija.

Mi smo posvećeni tome da papiri budu čisti pa nema poslovne brzine kod prodaje. Amerikanci to postavljaju obrnuto, prvo prodaja i samo prodaja, po modelu ‘papire ćemo kasnije riješiti’. To su dva dijametralno suprotna pristupa, svaki i s pozitivnim i negativnim stranama. Američki je pristup agresivan i brz, a europski je spor pa su Amerikanci brži i osvoje tržište dok Europljani još pišu projekt”, navodi Boljar. Što misli da nas čeka i ima li straha za budućnost zajedničkog tržišta? Oreščanin konkretnim prijetnjama smatra događaje poput Brexita, energetske krize i rata u Ukrajini, no na njih Hrvatska ne može utjecati. Iz Bešlićeve perspektive, dvojbe ne postoje jer je izlazak Britanije iz Unije pokazuje spektar benefita članstva.

“Izazove koje je EU savladala posljednjih godina vidim dobrim temeljem za još čvršću i povezaniju Uniju, koja će nastaviti ‘gurati’ lokalno zakonodavstvo da neke odluke donosi brže nego što bi to samostalno učinili. Zahvaljujući sigurnosti koju nam pruža EU, Hrvatska je sigurna i poželjna destinacija za stranu radnu snagu, što će za posljedicu imati više pozitivnih promjena: rast BDP-a i razvoj našeg gospodarstva. Vjerujem da će te posljedice dovesti do toga da mi u budućnosti radimo na projektima o kojima smo do sada mogli samo sanjati”, kaže.

Za Roglića straha nema. “Shvatili smo da smo na dobrom putu i da je integrirana EU najbolje sredstvo za dobar život i za startnu poziciju za konkurentnost u nadmetanju s drugim velikim svjetskim tržištima. “Za zajedničko tržište važni su procesi koji će odrediti razvoj u narednom razdoblju u području digitalne transformacije i zelene tranzicije u čemu je EU globalni predvodnik”, kaže Roglić i poručuje da je – optimist.

“Europa nije bez svojih izazova, ali nema alternative. Naš interes je da čitava regija uđe u EU i postane dio zajedničkog tržišta. To je najveći zahtjev za budućnost, no proces pristupa za zemlje u našem okruženju nije jednostavan. Nitko neće biti u situaciji da preskače važne kriterije, ali jednom kad se oni ispune, benefit će imati i Hrvatska i te zemlje”, zaključuje Vranković.

“Ne vjerujem u urušavanje zajedničkog tržišta jer benefiti uvelike pretežu nad internim izazovima, birokracijom i ograničavajućim elementima. Najbolji pokazatelj svim državama članicama su negativne posljedice Brexita, koje se u Velikoj Britaniji nakon vide na svakom koraku. Taj slučaj je dovoljno snažan da obeshrabri svakoga tko razmišlja slično”, kaže.

“Ja se nadam da takva bojazan ne postoji jer su svi razlozi evidentno na strani ideje zajedničkog tržišta. Smatram da je to jedini put u bolju civilizaciju, poslovanje i visoke standarde, a to mislim i kao poduzetnik, i kao građanin EU-a”, zaključuje Dujmović.