Ako ste prosječno plaćeni radnik iz Zagreba, i statistički gledano, oženjen, s jednim djetetom, ne pušite i vlasnik ste automobila, za državu radite 181 dan u godini, pokazuje kalkulator Udruge poreznih obveznika Lipa.

Iz nje su u petak svima čestitali osobni Dan porezne slobode u Hrvatskoj, prvi dan kada, kako kažu, "počinjete raditi za sebe, a prestajete raditi za državu i njene institucije – one svima potrebne (školstvo, zdravstvo), ali i prekobrojne upitne agencije, institute, ustanove i njihove subvencije, poticaje, potpore i naknade". Na visinu poreznog tereta, kao i neprekidno mijenjanje zakonskih propisa, godinama upozoravaju poslodavci.

Prije pada Vlade Tihomira Oreškovića, ministar financija Zdravko Marić najavljivao je da je porezna stabilnost prioritet i da se porezi neće dirati barem do početka 2017. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije smatra da je za zemlju stalno mijenjanje poreza "katastrofalno", ali ističe da je isticanje 'Dana porezne slobode' – kriva poruka. "Kad plaćamo za državu, taj nam se novac vraća u pogledu javnih dobara, od mirovinskog sustava do socijalne skrbi. Mislim da država često ne daje jasnu poruku koliko košta javno dobro; koliko stoji financiranje vrtića, liječnički pregled ili s koliko se godišnje sufinancira ZET", ističe Bejaković.

Dodaje da većina građana ipak ide kod javnog doktora ili kao roditelji koriste javne vrtiće, što se u konačnici financira iz poreza i doprinosa građana. Premda nije popularno reći, kaže, istraživanja pokazuju da porezni klin (razlika između bruto i neto iznosa na plaće, op.a.) ne odstupa puno od usporedivih zemalja. "Puno je važnije pitanje troši li se novac građana efikasno i trebalo bi težiti tome da se svaka kuna dvaput preokrene da se poveća učinak države", poručuje.