Dužnici s kreditima vezanim uz švicarski franak, ili barem njihovi eksponenti iz Udruge Franak, zadovoljni su onim što je Vlada neslužbeno lansirala kao plan za konačno rješenje problema CHF kredita. Dosad otkriveno, doduše, sugerira ili da model nije posve razrađen ili da možda Vlada taktizira računajući da je bolje višekratno po malo dozirati 'dobre vijesti' nego ih istresti odjednom. Kako bilo, niz tehničkih elemenata rješenja koje sprema još nije ni neslužbeno podijelila s javnošću, ali 'frankaši' su dobili dovoljno signala za zadovoljstvo.

Posrijedi je kombinacija konverzije (u eure) i otpisa dijela glavnice na način da se svaki kredit svede na iznos neotplaćene glavnice jednak onome koji bi isti korisnik imao da je na isti dan uzeo kredit nominiran u eurima i uredno ga otplaćivao do danas. Naravno, dužnici pozdravljaju i što će gubitak ići na teret banaka (uz kasnije porezne olakšice), kao i to da će se model primijeniti neselektivno – ne samo na sve stambene već na sve CHF kredite. Istodobno, koliko god je jasno da se u idućih nekoliko mjeseci treba izaći s nekim trajnim rješenjem i da pritom rejting vladajuće koalicije uoči izbora ne ide u prilog bankama, bankari nemaju baš razloga biti zadovoljni najavljenim. Od komentara će se ipak suzdržati sve dok ne budu imali "potpuni uvid u moguće rješenje". Nešto jasniju sliku moglo bi im dati očitovanje Hrvatske narodne banke koja je u utorak izašla s prvim hipotetskim računicama.

One bi pak Vladi mogle dati vjetar u leđa, premda simulacije analitičkog tima guvernera Borisa Vujčića kažu da bi ukupan iznos zahtijevanog otpisa po predloženom modelu premašivao očekivanu godišnju dobit banaka u 2016. te da bi bankovni sustav u cjelini i većina pojedinačnih banaka ostvarili gubitak u toj godini. Ukupan trošak za banke koje u svom portfelju imaju te kredite mogao bi, prema HNB-u, iznositi između 5,5 i 6 milijardi kuna, odnosno između 11 i 12 posto njihova kapitala. No, u središnjoj banci procjenjuju i da bi se to smanjenje kapitala moglo u potpunosti nadoknaditi već sredinom 2017. ako im se operativni rezultat ne bi smanjio. Sve u svemu, kad je posrijedi financijska otpornost bankovnog sustava, očitovanje HNB-a je umirujuće: izravni troškovi najavljenoga konačnog modela ne bi trebali imati znatnije nepovoljne učinke na njegovu otpornost.

Iz bankarskih redova jučer su i u neslužbenim ocjenama mahom upozoravali tek na to da Vlada samo još jednom demonstrira loše poruke investitorima u Hrvatskoj u pogledu pravnih rizika i nesigurnosti. Nekad jedan od vodećih bankara Zdenko Adrović, pak, primjećuje da naznake modela iznesene u medijima impliciraju jednokratno iskazivanje gubitka banaka. A to, kaže, otvara pitanje kratkih pozicija banaka i posljedične potražnje za devizama koja bi, ako bi se rješavala na tržištu, i te kako imala utjecaja na tečaj kune prema euru. U središnjoj banci imaju na umu ta pitanja. Oko 5,5-6 milijardi kuna djelomična otpisa glavnica nakon konverzije kredita nominiranih u francima u eurske, kažu, imao bi implikacije i na valutnu poziciju banaka.

Njihova je procjena da bi održavanje uravnotežene valutne pozicije zahtijevalo da banke kupe za kune 700-800 milijuna eura te da bi to moglo utjecati na smanjenje međunarodnih pričuva Republike Hrvatske za cijeli ili značajan dio tog iznosa. Slučaj 'švicaraca' i vratolomija vlasti u ublažavanju tog problema ekonomisti danas mahom promatraju kroz prizmu kratkoročnih političkih ciljeva, tj. izbora, sugerirajući kako se Vlada vjerojatno ne zamara previše implikacijama, rizicima i indirektnim troškovima koji bi se mogli materijalizirati u idućim godinama. A trenutačni rejting vladajućih više vuče na veći ceh, kako god se i u kojem roku on prelijevao.

Iz sadašnje perspektive gledano, i dužnici s CHF kreditima kojima je nužna pomoć socijalne države i oni koji se ni po čemu ne bi trebali svrstavati u ugrožene do daljenjega će lakše disati. Utjecaj na pojedinačne banke sa značajnim portfeljom CHF kredita, kako ističu i u HNB-u, ne bi bio simetričan. Zbog predloženoga djelomičnog otpisa njihova bi se prosječna stopa ukupnoga kapitala smanjila otprilike za 1,5 postotnih bodova. To znači da bi krajem godine mogla u prosjeku iznositi 21,6 posto. Preliminarni podaci HNB-a simulirani na temelju dosad dostupnih informacija, kažu, pokazuju da bi "sve obuhvaćene banke i nakon provođenja te transakcije imale dovoljno kapitala da u cijelosti zadovolje regulatorne zahtjeve".

Dodaju kako bi se zbog gubitka u 2016. smanjio iznos poreza na dobit koji bi banke trebale platiti u 2016. i 2017., ali točnu simulaciju moći će napraviti tek kada planirana regulativa bude detaljno razrađena. Koliko će glasova pridobiti Vlada na slučaju CHF kredita, teško je reći. Takve kredite ima danas pedesetak tisuća građana. No, ta računica ima i drugu stranu, dio eurskih dužnika (koji su daleko brojniji) i poreznih obveznika koji ne gledaju blagonaklono na način na koji Vlada demonstrira  ulogu socijalne države u praksi. Konačno, od ukupnog portfelja kredita u francima mnogi dospijevaju za više od 15 godina. Zato će oprezniji financijaši reći da za ocjenu ovog Vladina modela treba pričekati 4-5 godina, odnosno gdje će tada biti tečaj franka i euribor.