Iako Guido Ravoet, izvršni direktor Europske bankarske federacije, tvrdi kako trend razduživanja banaka, koje smanjuju kreditiranje zbog novih pravila o adekvatnosti kapitala, trenutačno ne šteti realnom sektoru zbog niske potražnje, priznaje kako će bankama zbog golemih potreba za financiranjem biti teško ponovno biti na raspolaganju gospodarstvu jednom kad nastupi oporavak. No, Ravoet, koji je u Zagrebu sudjelovao na konverenciji Financijska industrija u organizaciji Infoarene, ipak odlučno tvrdi da same banke oporavak ne mogu potaknuti.

Koje promjene će pristupanje EU donijeti u hrvatskom bankovnom sustavu?
Iskreno, ne mislim da će biti promjena. Prije svega, Hrvatska je već prilagodila svoj bankovni sustav europskim standardima, a činjenica je i da 80 posto bankovnih aktivnosti otpada na podružnice stranih banaka. Zbog toga je i implementacija europske regulative već ranije provedena. Velikih promjena će biti ako se Hrvatska odluči na članstvo u bankovnoj uniji – tada Europska središnja banka (ECB) postaje supervizor hrvatskih banaka. Iako bi, lokalno, hrvatske banke još uvijek nadzirao domaći supervizor,  ECB bi bio odgovorna institucija, koja bi donosila naputke i odluke.

Adekvatnost kapitala hrvatskih banaka među najvećima je u Europi. Vidite li vi slabe točke hrvatskih banaka?
Hrvatke banke su stabilne, i ne mislim da tu ima problema. Problemi su vezani uz ekonomsku situaciju. Dok god izostaje oporavak raste rizik od nenaplativih kredita.

I u Hrvatskoj je vidljiv trend razduživanja. Kako ga banke mogu preokrenuti? 
Taj fenomen nije ograničen samo na Hrvatsku, a dijelom je posljedica novih pravila o adekvatnosti kapitala. Jedini način da jedna banka poveća adekvatnost kapitala je ili pronaći ulagače koji bi dokapitalizirali banku, ili da poveća rezerve kroz zadržanu dobit. No, u cijeloj Europi je profitabilnost banaka ugrožena zbog krize. Stoga je i interes investitora nizak jer sada ima profitabilnijih sektora. Trenutačno je jedino rješenje smanjiti izloženost kreditima odnosno srezati bilancu, što europske banke i rade. U ovom trenutku to realnoj ekonomiji ne šteti jer je potražnja slabija zbog krize. Ali, naravno, čim dođe do oporavka i rasta potražnje za kreditima, banke bi morale biti sposobne ponovno podupirati rast i zaustaviti razduživanje. Nadamo se da će do oporavka ekonomije banke pojačati svoju kapitalnu bazu. Ali izazovi su prilično veliki. Prema istraživanju McKinseya za ispunjavanje novih pravila o likvidnosti bankama nedostaje 1,2 bilijuna eura, što će se do 2018., kada s nova pravila stupaju na snagu, porasti za još 200 milijardi eura. To je naravno puno i stoga će se nastaviti pritisak na banke da nađu financiranje, ali i da budu restriktivne kod kreditiranja. 

U Hrvatskoj se često tvrdi da banke premalo čine da potaknu rast. Kako banke mogu potaknuti potražnju?
Posao banaka je da daju kredite. U Europi 75 posto financiranja gospodarstva dolazi od banaka, dok je u SAD-u to samo 25 posto. Dakle, financiranje kompanija jest interes europskih banaka. 
Ali, ekonomski rast mora doći od samih kompanija. Banke ne mogu potaknuti rast. Moraju biti na raspolaganju i podupirati rast, ali rast prije svega mora doći od gospodarstva, ali naravno i potrošača odnosno kućanstava. Banke ne mogu potaknuti potražnju. U krizi je veći rizik za poduzetnike koji kreću u posao ili se šire, pa postoji premija na rizik u kamati. S većim rizikom moraš više kapitala staviti na stranu za taj kredit, a kapital je sada skup. Stoga banke ni ne mogu smanjiti kamatne stope kako bi pomogle kompanijama. 

Hoće li hrvatskim kompanijama u EU biti lakše doći do jeftinijeg financiranja?
Bit će jednostavnije, ali činjenica je da je situacija u Europi slična, pa nisam siguran da će kompanijama biti moguće naći jeftiniji kredit.