Ministarstvo financija najavilo je osnivanje nekretninskog fonda na principu ideje koju je još 2011. u planu imao HDZ. Riječ je o fondu u koju bi se vjerojatno prebacio dio državne imovine srednje veličine i vlasnički čiste iz Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), a u istom omjeru banke bi prebacile svoja nenaplativa potraživanja od tvrtki, a zauzvrat dobile dionice.
28posto
kredita banke ne mogu naplatiti od tvrtki
Udjel države i banaka
Nekretninski fond bio bi puno pravedniji od predstečajnih nagodbi, kaže nam sugovornik blizak ideji osnivanja fonda jer se ne bi više spašavale samo pojedine tvrtke, a ugrožavao velik broj malih tvrtki i obrtnika. Najvažnije je, ističe, postaviti stroge kriterije, primjerice, u kojem bi omjeru pojedina banka mogla prebaciti potraživanje u fond, na koga bi se ta potraživanja odnosila itd. Zamisao je da sukladno udjelu banke na tržištu kredita poduzetnicima banka u fond unese nekretnine srednjih i malih proizvodnih tvrtki – loših plasmana, odnosno onih koje ne može naplatiti, a za njih dobiva dionice.
16posto
prosjek je ukupno nenaplativih potraživanja od tvrtki i građana
Primjerice, ako banka ima 20 posto udjela na tržištu kredita tvrtkama, nakon što upiše nekretnine koje je preuzela od tvrtki, svojih klijenata, može upisati do 10 posto kapitala fonda. Najviše bi mogli upisati do maksimalnog udjela koji imaju na tržištu. U konačnici bi 50 posto vlasničkog udjela bila imovina države, a ostalo privatnog tj. bankarskog dijela, što bi bilo jasno nakon iskazivanja interesa banaka. U konačnici, banke bi tako očistile lošu bilancu od potraživanja koja ne mogu naplatiti, a tvrtke bi mogle neopterećene nastaviti s radom. Cijelu ideju Ministarstvo još mora podijeliti s HNB-om. Zasad iz središnje banke nemaju komentar. Bankari pak koje smo kontaktirali nisu sigurni koliko bi ta ideja bila učinkovita.
Skupa infrastruktura
Prije svega zato što smatraju da bi infrastruktura za osnivanje i vođenje takva fonda mogla biti skupa, a neizvjesno je i koliko bi bio učinkovit. Pitaju se i kako bi vrijednost fonda mogla rasti ako se s imovinom ništa ne bi radilo, osim prodavalo. U imovini bi trebale biti i nekretnina kojima će vrijednost rasti. Problem banaka nije mali i u Ministarstvu upozoravaju na to da nešto treba poduzeti. Visina nenaplativih potraživanja tvrtki iznosi oko 28 posto. "Analize pokazuju da je nekretninski biznis uzrok svih blokada i građana i tvrtki.
50posto
udjela u nekretninskom fondu bila bi imovina države, a ostatak bi se odnosio na udjel privatnog sektora, tj. banaka
Poduzetnici nisu bili sami u tome i zato se traže i odgovori banaka", izjavio je zamjenik ministra financija Boris Lalovac u intervjuu za Večernji list. Postoji nekoliko stranih tvrtki koje od banaka otkupljuju nenaplativa potraživanja, a govorilo se i o dolasku američkih fondova koji bi od banaka otkupili ta potraživanja. Za njih bi banke dobile novac, što bi bilo najbolje rješenje. Kroz nekretninski fond pak banke bi dobile dionice, što bi moglo biti netransparetno, kaže nam sugovornik blizak bankarskome sektoru. Knjižile bi udjel u fondu, što se opet mora procjenjivati, a ako fond ne bi bilježio rast, banke bi opet bile opterećene.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Kako god bilo da bilo i tko god bio kriv činjenica je da su te nekretnine izgrađene, da su banke njima izložene i da se s tim problemom nešto mora napraviti. Kapital u tim nekretninama je blokiran a rezevacije su samo manjim dijelom napravljene. Ako bi se ti krediti otpisali banke će biti ozbiljno podkapitalizirane i trebati će ih sanirati kao što sada radi npr. Slovenija (iz drugog razloga doduše) sa 3.5 milijarde eura a i to im još nije dovoljno.
Tvoj prijedlog dakle je (procjene vremena su moje jer ih ti nisi dao):
1. Otpuštanje činovnika – 1-2 godine (u najboljem slučaju)
2. Razvoj industrije i podizanje srednje klase – 10-15 godina
3. Rasprodaja nekretnina – 2-5 godina
Dakle po tvom prijedlogu problem ćemo riješiti za nekih 20 godina. Naravno da ne spominjemo da li će ta nova srednja klasa uopće htjeti kupiti te nekretnine.
Baš super…odjednom taj milanović sa svojih 10 godina i ne zvući tako loše…
razlog urušavanja “nektretninskog biznisa” je brutalno jasan – potpuni nesrazmjer između ponude i potražnje te potpuna nestručnost ljudi koji upravljaju kreditnim rizicima u bankama, koji su bili nesposobni napraviti bilo kakva predviđanja trendova, mahnito su odobravali kredite u stanogradnji s idejom da će tu potražnja stalno proporcionalno rasti, bez ikakvih stručnih ekonomskih analiza koje bi to potkrijepile.
vrlo stručni ekonomisti iz velike britanije, koji su savjetovali činovnike, bravare i referente što su špekulativno ulagali u hrvatske nekretnine, još su 2-3 godine prije konačnog pada savjetovali svojim kilijentima da što prije prodaju u hrvatskoj i idu dalje, upravo zbog stručnog praćenja trendova. naši nestručni ekonomsti nisu bili u stanju čak ni osluškivati što se radi vani, nego su nastavili kupovati i ulagati sve do potpune blokade.
sad bi se moglo dugo obrazlagati kako izgleda mehanizam kreiaranja potrošnje, ali struke koje se time bave jasno kažu da samo srednja klasa može kupovati ono što se kod nas na tržištu nudi. srednje klase kod nas neće biti dok se ne obnovi proizvodna industrija jer niti jedan drugi sektor uopće ne može stvoriti radna mjesta na razini srednje klase. drugim riječima nitko, ama baš nitko drugi ne može kupiti te stanove osim zaposlenika industrije, ni konobari ni sobarice, a niti činovnici s umjetno stvorenim standardom koji će se raspasti vrlo brzo.
činovništvo pak je stvorilo toliki trošak da porezna presija ne omogućava više niti održavanje niti pokretanje nikakve proizvodnje. kod nas se ne isplati ništa konkretno raditi jer svaka pretkalkulacija pokazuje da je harač previlik i da ne postoji legalan posao koji bi mogao biti profitabilan. to silno činovništvo ne pruža nikakvu korisnu uslugu, čisti su teret i njihovo masovno otpuštanje stvara preduvjet za radikalno smanjenje porezne presije. nitko neće ulagati u profitabilnu proizvodnju s dugim obrtnim ciklusom u uvjetima kada unaprijed zna da profita nema niti u najpovoljnijim okolnostima, a kamoli u realnim okolnostima.
mislim da je zavijek ili na jako duge staze gotovo s umjetnom potražnjom koju su stvarale tvrtke što su ulagale u nekretnine kao sigurnu štednju, te potražnjom sloja priviligerinaih gulikoža kao što su javni bilježnici, odvjetnici, bankovni i javni činovnici, svima se zarada bazirala na bjesomučnom guljenju ekonomskih rezerva stanovništva.
nije slučajno da je linić bacio oko na zadnju imovinu građana – ostatke štednje, to je još jedino što se može oguliti dok se zemlja ne pretvori u naciju prosjaka.
“…
“nekretninski biznis” se može riješiti samo na jedan način – poduzimanjem svih mjera za pokretanje industrijskog proizvodnog sektora, a kao prve mjere masovnog otpuštanja činovništva.
…”
Možeš to malo objasniti. Na koji će točno način pokretanje industrijskog sektora riješiti problem viška nekretnina na tržištu i kapital koji je u njima zarobljen.
Dakle:
1. otpuštanja činovništva
2. pokretanje industrije
3. rasprodaja viška nekretnina
Ajde malo objasni kako pojedina točka uzrokuje onu sljedeću – npr. kako će otpuštanje činovništva (s čime se slažem) uzrokovati pokretanje industrije i kako će ta pokretnuta industrija uzrokovati rasprodaju viška nekretnina.
I stavi to na neku vremensku os – koliko vremena treba između pojedinih točaka.
još jedna suluda ideja marksista iz hdz-sdp, uvijek po krilatici “sve, samo ne tržišna ekonomija”.
marksistički ekonomisti bi svu svoju nesposobnost, neznanje i lušeštinu uvijek rješavali na isti način – birokratskim potezima za zelenim stolom, koji nemaju veze niti s ekonomskim zakonitostima niti sa stvarnim stanjem.
“nekretninski biznis” se može riješiti samo na jedan način – poduzimanjem svih mjera za pokretanje industrijskog proizvodnog sektora, a kao prve mjere masovnog otpuštanja činovništva.
to spada u opće znanje elementarne ekonomije. u americi rast nekretninskog balona doživljavaju kao pouzdan znak teškog opadanja ekonomije/industrije, a kod nas bi se taj balon krpao zakrpama skupljim od samog balona.
Uključite se u raspravu