Na izravno pitanje, kasni li već sada ECB s povećanjem kamata i kakav je tu stav Hrvatske, odgovorio je da što prije se s tim krene, to bolje. Kao što je priznao, HNB tu više ne može puno učiniti jer mora i tečajnu i kamatnu politiku kalibrirati prema glavnom cilju – ulasku u eurozonu.

Nema smisla, pojasnio je, da Hrvatska sada diže kamate, zateže monetarnu politiku, a da onda, ako ECB u međuvremenu ništa ne učini, odnosno njene kamate i dalje ostanu negativne, u trenutku našeg ulaska u eurozonu, kad možda bude najveći inflatorni pritisak, zapravo naglo olabavimo monetarnu politiku, piše Novi list.

Sada zaoštravati, mimo politike središnje banke eurozone, s jedne strane bi značilo divergirati u odnosu na tu politiku (kojoj težimo), a s druge bi bilo i besmisleno jer ćemo ionako uskoro izravno potpasti pod nju.

Hrvatski guverner pridružuje se tako mišljenjima onih članica koje zagovaraju pristup da treba što prije krenuti s normalizacijom monetarne politike u eurozoni. To onda znači skuplji novac, kredite, i to ne samo za države, što se već događa (obveznice), nego i za građane i poduzeća.

No, to je prije svega pokušaj borbe protiv inflacije, za koju je, međutim, Velimir Šonje, analitičar Arhivanalitike, kazao da je teško raspetljati koliki je u sadašnjoj inflaciji uistinu njen troškovni dio (inflacija ponude), što je dio na koji monetarna politika ne može utjecati, a koliko otpada na inflaciju potražnje i očekivanja koja se u ukupnu stopu sve više ugrađuju.

Postavlja se tu i pitanje efikasnosti transmisijskog mehanizma, a ECB zasad čeka. Šonje je, predstavljajući najnovije HUB-ove analize, iznio tri moguća scenarija.

Prvi je, kaže, da će ECB, ako se bude bojao gubitka vjerodostojnosti i mislio da su inflacijska očekivanja sada značajniji pokretač inflacijskog procesa, onda dizati kamatne stope ranije nego što je bilo tko očekivao – moguće čak i na ljeto. “Hoće li usporavanje zbog rata u Ukrajini ECB nagnati da preispita tu odluku, vrlo teško je reći, no obveznički prinosi će u ovom scenariju i dalje rasti, a znamo da su već narasli u zadnjih nekoliko mjeseci”, rekao je.

U drugom scenariju obveznički prinosi također dalje rastu, ali je taj scenarij malo optimističniji jer se u njemu usporavanje pokazuje kao malo manji bauk, pa će ECB hrabrije ući u podizanje kamatnih stopa, ali tek prema kraju godine. No, sve skupa ovdje neće biti neki problem jer će realna ekonomija dobro funkcionirati.

Neizbježno je

Kada će doći do rasta kamatnih stopa na kredite i koga će to najprije zahvatiti?

Neminovno zatezanje monetarne politike

Zasad nema govora o udaru kamatnih stopa, a i građani nisu bespomoćni, evo što mogu napraviti

U trećem scenariju, ako se pokaže da je statistika usporavanja gospodarstva ozbiljnija, nego što se u ovom trenutku čini, onda će se inflacija ranije smiriti i vjerojatno ECB neće biti toliko agresivan, odnosno možda će i odgoditi povećanje kamatnih stopa, predviđa Šonje.

Zdenko Adrović, direktor HUB-a, kaže da kamate u bankama u Hrvatskoj sasvim izvjesno neće ostati na razini na kojoj su sada. Morat će, kaže, na neki način rasti, “ili u varijanti da će ECB ići s minus 0,5 na nulu ili na 0,5”.

“U svakom slučaju do nekog će oblika povećanja doći. Uz to, središnje banke bi mogle povećavati zaštitni sloj kapitala kao što se nedavno već desilo s preporukom ECB-a za stambene kredite u Njemačkoj i Austriji, i možemo očekivati da će i u tom smislu doći do nekog oblika zaoštravanja bar nekih oblika kreditiranja”, ističe Adrović.

Tri efekta

Što se tiče bankara, na Liderovom Susretu guvernera i bankara regije, Vedrana Jelušić Kašić, članica Uprave Privredne banke Zagreb, potvrdila je da bankari prate, prilagođavaju se, te da definitivno “stoji da će do rasta kamata doći”. “Trend povećavanja aktivnih kamatnih stopa počeo je već početkom godine, međutim, mislim da neće doći do značajnog i oštrog rasta kamata”, rekla je.

Prvi efekt koji djeluje u prilog tome je naš pristup eurozoni koji sam po sebi ipak nosi niži ‘country’ rizik i niži kreditni rizik, što djeluje u kontra smjeru i zbog čega ne očekujem da će kamate na lokalnom tržištu jako porasti, dodala je.

Drugo, koeficijent likvidnosti bio je krajem godine jako visok, u bankama je ogromna količina likvidnosti, i ne očekujem da će banke povećavati pasivne kamatne stope (na štednju) jer bi to uzrokovalo dodatni rast depozita i likvidnosti.

Na strani aktivnih kamatnih stopa (na kredite) rast se očekuje, ali neće biti oštar. “Što se tiče rasta kamata koji je već počeo, od kraja prošle godine je primjerice kamata na desetogodišnju kunsku obveznicu porasla jedan posto, a ako gledamo euroobveznicu, čak i duplo”, rekla je Jelušić Kašić.

Što se može očekivati

Christoph Schoefboeck, predsjednik Uprave Erste banke, kaže da se u Hrvatskoj uistinu može očekivati kretanje kamata prema gore, ali blago. “Očekujem normalizaciju kamatne politike središnje banke, a može biti i kasno ako u ovim uvjetima ECB predugo čeka s tim. Prvo je potrebno da se negativna stopa na depozite promijeni na nulu jer je u ovom trenutku štetno da imamo negativne stope. Mislim da će se to u drugoj polovini godine i dogoditi, a bilo bi lijepo već početkom druge polovice godine. Ali, nećemo imati neki nagli rast kamata. Dakle, do efekta na klijente, građane i korporativne klijente, će doći, ali će on biti blaži nego u Americi, ali i nego u Europi”, veli Schoefboeck.

Marko Badurina, predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke, kaže da su krediti proizvod, a novac je cijena tog proizvoda. Banke, kaže, isto čuvaju tržište i održavaju klijente, te stoga očekuje prilagodbu cjenovnih politika u puno blažoj mjeri, prenosi Novi List.

Razlike po članicama eurozone

Hrvatskoj bi, čija je inflacija negdje na prosjeku eurozone ili i malo veća, sada odgovaralo podizanje ključnih stopa te pokušaj da se utječe na inflaciju. Moramo ispuniti i konvergencijski kriterij za euro, ali i sama “inflatorna izvedba” unutar eurozone vrlo se razlikuje po članicama: dok neke imaju inflaciju 4 posto, neke imaju 16 posto.

Jednima, dakle, više odgovara nastavak monetarne ekspanzije, odnosno status quo politika, dok bi nekima dobro došlo zatezanje, no monetarna politika je – samo jedna.

Na primjeru inflacije vide se razlike u strukturi ekonomija, jer neke zemlje “uvoze” manje, a neke više inflacije, pa se postavlja pitanje optimalnosti valutnog područja.

Što se nas tiče, već sad se vidi da ova politika nije posve “pogođena”. Vujčić kaže da se optimalnost valutnog područja procjenuje s obzirom na ekonomske cikluse, a tu usklađenost postoji.