Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Bandićeve propale vizije od 38 milijardi kuna

Autor: Ivan Pandžić
18. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Unatoč pompoznim najavama ni danas nije počeo otkup zemljišta i projektiranje objekata koji su u posljednjih pet godina predstavljani kao nužni

Posljednjih dana puno je pozornosti privukao projekt arhitekta Nenada Fabijanića i kolega koji predviđa uređenje Trga Franje Tuđmana u Zagrebu, te njegovo spajanje s dvoranom Doma sportova čiji bi se izgled potpuno promijenio. U sklopu tog projekta predviđa se i spuštanje pruge pod zemlju, a sve to stajalo bi 550 milijuna eura.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Zazivanje investicija
Na prvom predstavljanju pojavio se i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i pritom poručio novinarima kako su takvi projekti potrebni kako bi pokrenuli optimizam i investicije. Mediji su potom vijest o projektu uglavnom prenijeli kao gotovu stvar, a malo tko se pitao hoće li se on ikada realizirati. Vjerojatno je razlog bila Bandićeva uvjerljivost, ali i kvaliteta samog projekta. Međutim, slične vizije bile su obilježje vladavine Milana Bandića od 2005. do 2008. godine kada su milijuni kuna ‘ulupani’ u plaćanje svakojakih studija raznim projektnim biroima, da bi na kraju ostajale u ladicama jer nakon prve prezentacije ništa nije napravljeno kako bi se provele u djelu. Analizirajući petnaestak takvih najvećih projekata došli smo do ukupne procijenjene vrijednosti od 38 milijardi kuna. Među njima je već u to vrijeme bio i sada predloženi projekt podvožnjaka kod Trga Franje Tuđmana i obnova Doma sportova, doduše, u nešto drugačijoj verziji u kojoj je bio procijenjen na 100 milijuna eura. No, Grad je tada shvatio da su mu financije u takvom stanju da jedva ima za ‘krpanje’ krova spomenute dvorane. Da ni ne spominjemo kako Grad već petu godinu ne može napraviti 500 metara Branimirove ulice, kao ni dugo očekivanu Šarengradsku. Ne uspijeva ni dovesti vodu u sva kućanstva, spriječiti da mu 42 posto vode iscuri iz starih cijevi, a ni plin ni kanalizaciju još nisu sprovedeni svim stanovnicima metropoli. Ali, bez obzira na to, ambiciozne vizije i studije bile su glavno obilježje velikog optimizma od 2005. do 2008. godine, a onda ih se, od dolaska ekonomske i političke krize u Zagrebu, prestalo i spominjati. Od svih vizija tih je godina zaduženjem Zagrebačkog holdinga napravljeno naselje u Sopnici s 2700 stanova koji se jedva prodaju, 15 škola i vrtića, nova zgrada Hitne pomoći te je obnovljen vozni park s novima autobusima i tramvajima.

Posljednjih dana puno je pozornosti privukao projekt arhitekta Nenada Fabijanića i kolega koji predviđa uređenje Trga Franje Tuđmana u Zagrebu, te njegovo spajanje s dvoranom Doma sportova čiji bi se izgled potpuno promijenio. U sklopu tog projekta predviđa se i spuštanje pruge pod zemlju, a sve to stajalo bi 550 milijuna eura.

Zazivanje investicija
Na prvom predstavljanju pojavio se i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i pritom poručio novinarima kako su takvi projekti potrebni kako bi pokrenuli optimizam i investicije. Mediji su potom vijest o projektu uglavnom prenijeli kao gotovu stvar, a malo tko se pitao hoće li se on ikada realizirati. Vjerojatno je razlog bila Bandićeva uvjerljivost, ali i kvaliteta samog projekta. Međutim, slične vizije bile su obilježje vladavine Milana Bandića od 2005. do 2008. godine kada su milijuni kuna ‘ulupani’ u plaćanje svakojakih studija raznim projektnim biroima, da bi na kraju ostajale u ladicama jer nakon prve prezentacije ništa nije napravljeno kako bi se provele u djelu. Analizirajući petnaestak takvih najvećih projekata došli smo do ukupne procijenjene vrijednosti od 38 milijardi kuna. Među njima je već u to vrijeme bio i sada predloženi projekt podvožnjaka kod Trga Franje Tuđmana i obnova Doma sportova, doduše, u nešto drugačijoj verziji u kojoj je bio procijenjen na 100 milijuna eura. No, Grad je tada shvatio da su mu financije u takvom stanju da jedva ima za ‘krpanje’ krova spomenute dvorane. Da ni ne spominjemo kako Grad već petu godinu ne može napraviti 500 metara Branimirove ulice, kao ni dugo očekivanu Šarengradsku. Ne uspijeva ni dovesti vodu u sva kućanstva, spriječiti da mu 42 posto vode iscuri iz starih cijevi, a ni plin ni kanalizaciju još nisu sprovedeni svim stanovnicima metropoli. Ali, bez obzira na to, ambiciozne vizije i studije bile su glavno obilježje velikog optimizma od 2005. do 2008. godine, a onda ih se, od dolaska ekonomske i političke krize u Zagrebu, prestalo i spominjati. Od svih vizija tih je godina zaduženjem Zagrebačkog holdinga napravljeno naselje u Sopnici s 2700 stanova koji se jedva prodaju, 15 škola i vrtića, nova zgrada Hitne pomoći te je obnovljen vozni park s novima autobusima i tramvajima.

Predizborna kreativnost
No, u međuvremenu, čak i u tim dobrim godinama, Zagreb nije napravio gotovo ništa na konkretnoj pripremi projekata koji su, kao i Fabijanićev “Integrirani grad”, predstavljani kao strateški, razvojni i neophodni. Dan-danas nisu istaknuti oni prioritetni, zemljišta nisu otkupljena, nisu provedene javne rasprave, a nije se ni apliciralo za sredstva iz pretpristupnih fondova EU ili započelo ozbiljnije pregovore s privatnim partnerima. No, kako se približava predizborno razdoblje, uvijek se od nekud ‘iskopaju’ stotine tisuće kuna za produciranje novih vizija. Upravo zato podsjećamo na ovih 15 nerealiziranih.

Od podzemnih pruga, preko sljemenskog tunela do mostova preko jezera

1. ‘Laka’ željeznica
potrebno od 700 milijuna do 1,14 milijardi eura

Svojevrstan hibrid željezničke i tramvajske pruge koja bi spajala sjever i jug te istok i zapad grada, a u centru bi bila pod zemljom. Nakon studije ništa se nije počelo raditi

2. Sjeverna obilaznica
potrebno od 700 do 900 milijuna eura

Promet bi se iz centra prebacio na padine Medvednice. Nakon studije i procjene cijene, projekt nitko ne spominje već četiri godine

3. Tunel Sljeme
potrebno oko 380 mil. eura

Ideju o tunelu koji bi se nastavljao na sjevernu obilaznicu Bandić je toliko forsirao da su ljudi već bili počeli kupovati zemlju na trasi

4. Regulacija Save
potrebno 750 milijuna eura

Projekt su oživjeli Bandić i Ivo Sanader, a onda ga više nisu ni spomenuli pa je golemi potencijal u zemljištu uz korito Save ostao neiskorišten

5. Stadion Maksimir
potrebno 550 milijuna eura

Prema posljednjem prijedlogu u tu cijenu ulazi i gradnja još jednog stadiona, a projekt bi se realizirao kroz javno privatno partnerstvo. No, već 12 godina, svake se godine predlože novo rješenje

6.Izdizanje/spuštanje pruge
potrebno od 150 do 550 milijuna eura

Izuzetno važan gradski problem koji se mora riješiti i koji je najavljen, ali se, kao i ostali, više ne spominje

7. Novi Velesajam
potrebno 250 milijuna eura

Novac za manji i funkcionalniji prostor bi se osigurao od prodaje staroga, dok bi dio bio sačuvan za poduzetnike.

8. Spalionica otpada
potrebno 170 milijuna eura

Sve je zapelo već na odabiru lokacije, projektiranju i partnerima, iako je početak gradnje najavljivan više puta

9. Most Bundek
potrebno 40 milijuna eura

Predstavljen je kao siguran stvar, a obećano je da će biti izgrađen 2009. po projektu IGH. Ni danas nije kupljeno zemljište za pristupne ceste.

10. Most Jarun
potrebno 40 milijuna eura

I on je trebao biti gotov lani. Problem su trase za ceste, a ništa nije urađeno na otkupu zemljišta

11. Sveučilišna bolnica
potrebno 265 milijuna eura

Za višegodišnju blokadu ovog projekta nije odgovoran samo Bandić, nego i Vlada. Zajedno su uspjeli predstaviti nekoliko rješenja koja nikada nisu realizirana

12. Terme Zagreb
potrebno 50 milijuna eura

Ina i Grad su čak imenovali i upravu tvrtke koja u dvije godine nije ništa napravila, nego je sve rezultiralo aferom

13. Kongresni centar
potrebno 32 milijuna eura

Gradonačelnik ga je najavljivao 10 godina, čak je i kupljeno zemljište, ali onda je sve prije tri godine zamrlo

14. Gredelj i Paromlin
potrebno oko 100 mil. eura

Treba razviti projekte i pokrenuti javno privatno partnerstvo. Dosad samo neformalne arhitektonske vizije

15. Zagrepčanka
zemljište vrijedno najmanje 60 milijuna eura

Bandićev ponos koji je trebao postati nova poslovna četvrt, nakon propale prodaje ostao je tek mrtvi kapital




Autor: Ivan Pandžić
18. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (1)
Pogledajte sve

cijeli ovaj zanimljivi pregled prirodno je polučio poantu, a to je što se događa kad planiranje tako velikih investicija vode diletanti koji raspolažu s puno novca.

zbog ovako velikih investicija u svijetu i postoje projektni menadžmenti, u nas simbol muljanja u dubokom glibu politike, u svijetu jedna od najcjenjenijih struka koja osigurava da se veliki novci troše obrazloženo, organizirano i kontrolirano.

nije tu nikakav problem u arhitektonskim vizijama, oni su samo kockica u poslu koji treba objediniti netko drugi.

prvi korak bio bi poslati igh u ropotarnicu povijesti, to je tvrtka koja svojim političkim klijentelizmom sprječava razvoj profesionalnog projektnog menadžmenta u hrvatskoj, a sama ga ne zna raditi, niti će ikad znati bez normalnih konkurentskih uvjeta.

u većini tranzicijskih zemalja ta je branša procvala upravo zbog brojnih investicija, a kod nas jad i bijeda uzrokovana, kao i obično, blokadom koju čine državna uprava, te zakoni i pravilnici koji su svrha ili sami sebi ili predmnijevanom boljitku igh.

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close