Maksimirski staidion imat će četvrtasti oblik, pomični krov preko 50 tisuća kvadrata terena, na zapadu i istoku nalazit će se svojevrsni video-zidovi, primat će 51.342 posjetitelja, a uz mjesta za novinare i VIP mjesta kapacitet će biti 53. 200 mjesta. Bruto razvijena površna cijelog objekta bit će 195 tisuća četvornih metara, imat će 52 kioska, 9 restorana, pozornicu…
Neki su to od podataka iz novog projekta stadiona koje su jučer predstavili gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i arhitekt Branko Kincl koji je radio i stari i ovaj posljednji projekt stadiona. Uz najave da je stadion u potpunosti prilagođen kriterijima Uefe, te da bi trebao biti završen do 2009. godine, Bandić se spotaknuo oko najvažnijeg pitanja – financiranja.

Natječaj na jesen
Prvo je najavio da se cijena gradnje ne zna i da nije ni procijenjena nego će se to saznati tek kada se na jesen raspiše međunarodni javni natječaj na kojem će biti izabran koncesionar. Inače, čitav projekt je načinjen po procjenama Alpine Projecta s kojim se krajem prošle godine postigao dogovor o financiranju i po kojem bi stadion stajao 130 milijuna eura, a zauzvrat bi dobili koncesiju do 30 godina. Zatim, iako su do prije dva dana u Poglavarstvu govorili da će novi projekt stadiona financirati austrijsko-njemačka Alpine Project, ali će ga besplatno prepustiti gradu, Bandić je to opovrgao: “Mi ćemo sami platiti pa nismo siromasi! Želimo sve transparentno, a kako je Alpine jedan od onih koji će se javiti na natječaj, ne želimo da ispadne da ikoga favoriziramo. Oni nisu uključeni u izradu ovog projekta”, poručio je gradonačelnik.
Novinari nisu uspjeli doznati koliko je onda grad platio preprojektiranje. Bandić je rekao kako su ugovori kod njegova pročelnika Davora Jelavića i da on to ne može znati napamet. Jelavić je rekao da su ugovori kod dogradonačelnice Ljiljane Kuhte koja je otišla na odmor, a on cijenu ne zna napamet. Inače, i na prezentaciji projekta jasno piše kako nije naručitelj Poglavarstvo, nego tvrtka AMA Zagreb na čelu s direktorom Antunom Martinovićem koji je predstavnik Alpine Projecta. Štoviše, Nacionalu je dao i intervju objašnjavajući kako će stadion izgledati po projektu Alpinea. Prezentacija projekta tako je pala u sjenu iznesenih neistina koje dodatno zamagluju ionako mnogo puta osporavano financiranje stadiona koji je od početka dogradnje 1998. godine grad već stajao oko 500 milijuna kuna. Plan grada je očito da studija uđe u cijenu cjelokupnog financiranja gradnje, a s priličnom sigurnošću se može reći da će Alpine i pobijediti na natječaju.

Palete trave
Po novom projektu, istočna i zapadna tribina bi se rušile jer imaju loše konstrukcije, ukida se podzemna garaža ispod igrališta, kao i atletska staza. Travnjak se ne bi micao u komadu, nego bi bio sastavljen od paleta trave koje bi se pojedinačno mogli premjestiti i osloboditi prostor za druga događanja. Za koncerte i ostala događanja predviđa se pozornica ispod južne tribine. Ukupno bi bilo oko 21,5 tisuća četvornih metara poslovih prostora ispod tribina – od čega većina uredskih, 16,870 kvadrata, i ostatak za trgovine. Planira se i izgradnja dvorane za fitnes i dječje igraonice. Za vrijeme obnove, koja bi trajala od početka 2007. do 2009., Dinamo bi igrao na manjem stadionu koji će se saraditi na Kajzerici i terenima Zagreba u Veslačkoj. Konačna odluka hoće li i Zagreb i Dinamo igrati na istom stadionu još nije donesena.

Osvrt: Sindrom Skadar

Sudbina stadiona u Maksimiru dugo vremena podsjeća na staru priču o gradnji grada Skadra. Što radnici naprave danju, noću nestane. I tako godinama. No ako ćemo ovoga puta vjerovati vlastima, Dinamo i reprezentacija uskoro će dobiti novi dom. Prema prijedlogu, kraj ZOO-a trebala bi nastati supermoderna građevina s 51.500 mjesta s pomičnim krovom. Nadalje, atletska staza potpuno će nestati, a tribine će se spustiti. Sve u svemu zvuči kao svjetski stadion, i to sve za samo 130 milijuna eura. Što i nije mnogo, ali toj sumi treba i pribrojati sedamdesetak milijuna već utrošenih eurića za stanje u kojem je sada, a to pak račun diže na 200 milijuna. Puno, i previše jer su primjerice Portugalci za dvjestotinjak milijuna dolara u Lisabonu napravili potpuno novi Benfikin dom “Estadio da Luz” sa 66.000 mjesta i Sportingov od 52.000. I još im je u tečajnoj razlici eura i dolara ostalo za stadion od 25.000 mjesta u Leiriji. Po uloženim novcima, stadionu u Maksimiru najbliža je Arena Schalkea koja je stajala 192 milijuna eura i prima 52.000 gledatelja, a to je najmoderniji stadion na svijetu. No ima i skupljih slučajeva od Maksimira. Gradnja stadiona za OI u Londonu prvotno je procjenjena da će stadion kapaciteta 80.000 mjesta stajati 366 milijuna eura, a zadnje računice kažu da će koštatu 400 milijuna. Kako bilo da bilo, stadioni današnjice prestaju biti samo tribine za bacanje baklji na teren. Sve više postaju multipraktični trgovački centri s nogometnim terenom. Hoće li Dinamo i reprezentacija, a i gledatelji dobiti ono što plaćaju 200 milijuna ili će opet početi radovi danju i razgrađivanje noću, ostaje da se vidi, barem do prosinca kada će se odlučivati hoće li Hrvatska biti domaćin Eura 2012. Ako od toga ne bude ništa, “sindrom Skadar” gotovo sigurno će se vratiti na Svetice.

Daniel Patrik Brčić