Hrvatska udruga poslodavaca je u proteklim godinama, a posebno u posljednjih godinu dana, vrlo intenzivno sudjelovala u aktivnostima razvoja obrazovnog sustava. Aktivno su i vrlo konstruktivno pridonosili izradi pojedinih zakonskih rješenja te provodili brojne aktivnosti strateškog planiranja i razvoja unutar tijela kao što su Vijeće za obrazovanje odraslih, Vijeće za strukovno obrazovanje, Stručna radna skupina za uspostavu HKO itd. “Osnivanje udruge zapravo predstavlja strateško određenje HUP-a za nastavkom i daljnjim intenziviranjem tih aktivnosti kroz posebnu gransku udrugu. Ako me pitate što je bio poticaj da se udruga osnuje baš sada, mogu istaknuti dva temeljna povoda: prije svega to je trenutno stanje u obrazovnom sustavu i reforme koje se upravo provode te intenzivno približavanje Hrvatske ulasku u Europsku uniju”, kaže Mislav Balković, predsjednik Udruge.

Pristupanje Europskoj uniji kao univerzalni pokretač promjena djeluje i u obrazovanju?
To je vrlo slojevito pitanje, ali je odgovor u svakom slučaju da. Ipak, treba razlikovati dvije tendencije. Ona vanjska, uvjetovana usklađivanju s europskom dobrom praksom i sudjelovanjem u zajedničkom obrazovnom prostoru svakome je jasno razumljiva. HUP je pak bio više motiviran jednim drugim aspektom pristupanja. Naime, postati dio zajednice koja je danas prva ekonomska sila svijeta i naći se odjednom na tržištu od 500 milijuna stanovnika svakako zvuči primamljivo. Ne treba, međutim, zaboraviti da se time svakom našem gospodarskom subjektu, pa i svakom našem zaposleniku pojavljuju i milijuni novih konkurenata koje su obrazovni sustavi zemalja EU nastojali učiniti što je moguće konkurentnijima. Želimo li uspješno participirati u takvom tržištu, moramo imati obrazovni sustav i obrazovnu kulturu koji će nas na to pripremiti. To je jednako važno, kako za pojedinca, tako i za kompaniju, koja upravo znanjem svojih kadrova može stvoriti konkurentsku prednost i opstati u takvom okruženju. Ne smijemo se zavaravati da je dostignutih 63% BDP-a EU najniže što možemo biti. Bude li naše gospodarstvo raslo sporije od europskog, ova razina može se i pogoršati s predvidljivim posljedicama na naš životni standard.

Znači li to da vas je na akciju potaknuo i strah od gubitka konkurentnosti gospodarstva?
Konkurentnost i napredak gospodarstva je misija HUP-a. U tom smislu vjerujemo da je i zabrinutost na koju upućuju neki od trenutnih pokazatelja cjelokupnoga obrazovnog sustava, ali i slabe obrazovne kulture i neadekvatnoga društvenog sustava vrijednosti opravdana. Ipak, HUP-u nije cilj plakati za propuštenim, nego nastojati potaknuti i katalizirati pozitivne promjene. Upravo zbog toga je velik broj naših članova aktivno uključen u aktualne reforme i razvojne aktivnosti.

Na koje pokazatelje konkretno mislite?
Prije svega ne možemo biti zadovoljni prepoznavanjem vrijednosti obrazovanja kao polazne osnove za razvoj karijere svakog pojedinca i time konkurentnosti i blagostanja društva. Percepcija javnosti je u tom smislu na ovim prostorima, s iznimkom Slovenije, vrlo niska, što pokazuje i slabo ostvarenje ciljeva Lisabonske agende, odnosno znatno zaostajanje Hrvatske za prosjekom EU u broju uključenih u obrazovanje odraslih. Oko četiri puta smo ispod prosjeka EU, samo su Rumunjska i Bugarska danas iza nas. U 2009. nas je prestigla i Turska. Prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata iz 2010., u mladoj populaciji (od 30 do 34 godine op. a.) imamo nešto više od 20% visokoobrazovanih, dok prosjek EU premašuje 30%, na čemu također trebamo dodatno inzistirati i poticajnom politikom izgradnje visokog obrazovanja nastojati što prije premostiti taj jaz. Također ne možemo biti zadovoljni ni rezultatima istraživanja OECD PISA 2009., kojima se objektivnom metodom uspoređuje znanje iz područja matematike, prirodnih znanosti i čitalačke pismenosti mladih iz 65 zemalja u dobi od 15 do 16 godina, što zapravo korespondira s obrazovnim rezultatima osnovne škole. Hrvatska je u sva tri područja ispod prosjeka.

U kojem se smjeru mogu postići poboljšanja i što možemo očekivati u skoroj budućnosti?
Budući da u Hrvatskoj možemo raspoznati četiri obrazovna segmenta, nastojat ću za svaki od njih naglasiti samo ono najvažnije. U osnovnom obrazovanju treba razmisliti o započinjanju nastave jednu godinu prije nego je to sada, čime bismo produljili ovu obrazovnu razinu kao što su to učinile visokokonkurentne zemlje. Također bi valjalo u nastavni program ugraditi sadržaj novoga Nacionalnog okvirnoga kurikuluma te uvesti malu maturu koja bi u učenika vrlo rano razvijala osobnu odgovornost i drukčiji sustav vrijednosti. U srednjem obrazovanju provodi se intenzivna reforma sadržaja programa, a kroz uspostavljena sektorska vijeća osigurana je dobra povezanost obrazovnog sustava i gospodarstva. Već od ove jeseni u školama će krenuti novi nastavni programi, a razvoj će se nastaviti potpomognut sredstvima EU iz IPA fonda. Tri nova zakona o visokom obrazovanju koja se donose mogla bi biti među najvažnijim doprinosima gospodarskom razvoju Hrvatske u ovom desetljeću. Iako ne bez primjedbi i potrebnih dorada, smatramo da zakon o visokom obrazovanju donosi velik napredak, kako u poboljšanoj vertikalnoj prohodnosti između stručnih i sveučilišnih studija, tako i u izjednačavanju prava iz studentskog standarda redovnih studenata na javnim i privatnim visokoškolskim ustanovama.

Mislite li da će se u budućnosti postići ravnoteža između državnog i privatnog školstva?
Kao što se vidi iz aktualnih rezultata, Hrvatskoj treba i privatno i javno školstvo na svim obrazovnim razinama, i svatko onaj tko je spreman uložiti u izgradnju kvalitetnih obrazovnih kapaciteta trebao bi biti i više nego dobrodošao. Budući da je obrazovanje djelatnost od posebnog interesa za Hrvatsku, važno je izgraditi transparentan i učinkovit sustav osiguranja kvalitete i primijeniti ga jednako na sve ustanove radi promicanja kvalitete, ali i zaštite javnog interesa. Pri tome je nužno zakonsku regulativu i status studenata izjednačiti neovisno o tome tko je osnivač ustanove, dok bi sustav financiranja na temelju “vaučera”, koji imaju primjerice Mađarska ili Nizozemska, izjednačio prava poreznih obveznika i njihove djece te uveo fokusiranje ustanova na kvalitetu i uspjeh studenta.

Kakav stav imate prema upisnim kvotama na hrvatskim fakultetima?
Iako smo svjesni da stanje nije primjereno jer strukturu obrazovne ponude zapravo gotovo u potpunosti određuju same ustanove na temelju kapaciteta ili preferencija, ne treba očekivati da gospodarstvo može lako ili samostalno dati odgovor na pitanje o kvotama. Osim trenutnih i anticipiranih budućih potreba gospodarstva treba uzeti u obzir mnogo dodatnih parametara i strateških smjernica te takve odluke donositi širim konsenzusom.

Kvalifikacijski okvir

Možete li pojasniti pojam Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira?
HKO predstavlja sveobuhvatan instrument koji će osigurati podlogu za istinsku reformu hrvatskoga obrazovnog sustava i njegovo usklađivanje s obrazovnim sustavima EU. U osnovi, HKO predstavlja niz registara: bazu akreditiranih programa i s njima povezanih zanimanja, obrazovnih institucija, kvalifikacija i pojedinačnih znanja koja sačinjavaju svaki program. Iz pozicije poslodavca bit će lako provjeriti unutar kojih su sve obrazovnih programa sadržane potrebne kompetencije za pojedino zanimanje. Tako je poslodavac siguran da je pojedini učenik ili student koji je završio program dobio kvalifikacije koje su mu potrebne.

Usklađenost

Često se govori o neusklađenosti potreba gospodarstva i obrazovnog sustava?
Upravo je ovaj problem bio važan pokretač reformi, a percipiran je i u Vladinu programu gospodarskog oporavka. U biti ove neusklađenosti su dva temeljna problema. Prvo, struktura obrazovanih kadrova na razini srednjeg i visokog obrazovanja ne odgovara potrebama gospodarstva i drugo; kompetencije obrazovanih kadrova nisu u skladu s potrebama gospodarstva. Ovaj se problem u posljednjih godinu dana vrlo intenzivno rješava izgradnjom novih nastavnih programa u srednjoškolskom strukovnom obrazovanju, ali i promjenama koje će donijeti novi zakoni u visokom obrazovanju.