Hrvatska stara šljivovica jedan je od brend proizvoda iz asortimana tvrtke Badel 1862. Od ukupne godišnje proizvodnje čak tri četvrtine te šljivovice završi u izvozu, najviše na tržištima Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Australije i Njemačke, ali i još nekoliko europskih zemalja. Posljedice Domovinskog rata opustošile su i brojne šljivike, pa je Badel šljivovicu godinama proizvodio većinom od uvoznih šljiva iz BiH i Bugarske te Srbije. 

Neopremljeni hladnjačama 
Tek su 2013. godine, objašnjava Ljerka Krpina, glavna koordinatorica za procese proizvodnje, od hrvatskih voćara koji su u međuvremenu obnovili nasade šljiva realizirali prvi značajniji otkup i otad nabavljaju isključivo lokalnu sirovinu. U prosjeku godišnje otkupe više od dva milijuna kilograma šljiva industrijske kategorije za proizvodnju oko 300.000 litara apsolutnog destilata. Berba šljiva počinje u drugoj polovici kolovoza. Stoga je aktualan trenutak za završne pregovore o otkupu uroda.

Prošle je godine zbog kišovite godine urod podbacio. Ove se godine očekuje odličan, no velik je problem što su hrvatski voćari i dalje mali i usto neorganizirani. Prošlogodišnji otkup realizirali su tako putem ugovora sa stotinjak voćara. Tek Rašeljka iz Novske i Šljivar iz Požege nude količine veće od 200 tisuća tona. Badel je i lani, a to će učiniti i ove godine, najavljuje Krpina, otkup voćarima plaćao kroz dva obroka u krajnjem roku od 60 dana nakon preuzimanja količina. I voćari i lokalne samouprave na čijem su području morali bi što prije, koristeći i fondove Europske unije (EU), radi investiranja u rashladne komore, opremu za otkoštavanje i spremnike za transport na tegljačima. Za razliku od naših, voćari u susjedstvu, bosanskohercegovački i srpski imaju svu opremu.

U takvim je uvjetima kakvoća besprijekorna, nema kala ni troškova vezanih uz ambalažu, a jeftinije se rješava i zbrinjavanje golemih volumena pratećeg otpada. Kod voća je iznimno važno održavati nisku temperaturu pulpe zbog sprečavanja fermentacije. Dobiti destilat iz šljiva vrhunske kakvoće vrlo je zahtjevan postupak zbog mogućnosti pojave etil karbomata koji može uzrokovati negativne posljedice, objašnjava Ljerka Krpina i ističe da su razvili tehnologiju koja jamči vrhunsku kakvoću šljivovice, o čemu svjedoče i izvrsni izvozni rezultati. 

Bez kemije 
Badel u proizvodnji, tvrdi Krpina, ne rabi kemijske pripravke već sve macerate radi iz voćnih sirovina koje otkupljuje na lokalnom tržištu kod hrvatskih voćara, poput šljive, oraha ili višnje Maraške. Okrenuo se potpuno sirovinskoj bazi domaćih voćara kojima žele biti partneri, s jamstvom otkupa i urednog plaćanja. No, i oni bi morali, kaže, udružiti se te investirati kako radi nuđenja većih količina tako i zbog održavanja kakvoće. 

Neobična suradnja kaljanskih ribara i voćara iz  zadarskoga zaleđa  

Posudili im rashladnu komoru za višnje 

Da si međusobno poslovnu potporu mogu pružiti i dvije potpuno oprečne djelatnosti ovih su dana posvjedočili ribari iz Kali na otoku Ugljanu okupljeni u zadrugu Omega 3 i voćari iz zaleđa Zadra koji uzgajaju višnju Marašku. Kaljski ribari u poslovnoj zoni Šopot nedaleko od Benkovca u vlasništvu imaju najmodernije kapacitete sufinancirane kroz IPARD, gdje godišnje IQF tehnološim postupkom zamrzavaju na tisuće tona bijele ribe prije distribuiranja na zahtjevna tržišta EU. Upravitelj zadruge Šime Kosor rashladne je komore otvorio uzgajivačima višanja, kojima je zadarska tvrtka Maraska otkazala otkup, pa su se našli u golemoj nevolji suočeni s mogućim propadanjem uroda. Ovoj je suradnji, ističe Kosor, pogodovala činjenica što oni zbog lovostaja nisu koristili rashladni sustav. Višnje iz Ravnih kotara nakon što budu rashlađene kako ne bi izgubile na kakvoći iz ribarskih komora u hladnjačama tegljačima transportitaju se već poznatom kupcu u Austriji. U ugovaranju izvoza dalmatinskim je voćarima ključnu logistiku pružio Denis Rubić, koji se i sam bavi ekouzgojem višnje Maraške na lokaciji Katuni nedaleko od Šestanovca.