Nakon gotovo dvije godine Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) je zatvorio jedan od poznatijih slučajeva – Nikola Požgaj protiv Hrvatskih šuma (HŠ). Točnije, Požgaj je vodio dva slučaja, protiv HŠ-a te protiv Udruženja drvno-prerađivačke industrije pri HGK, koje su 2017. zaključile dokument o raspodjeli drvne sirovine pod nazivom “Pismo razumijevanja za ugovaranje okvirnih i godišnjih ugovora za kupoprodaju trupaca”.

Slučaj je, međutim, zatvoren konstatacijom AZTN-a kako su Hrvatske šume samoinicijativno predložile preuzimanje obveza “kako bi se otklonili mogući negativni učinci njezinog postupanja ili propuštanja postupanja na tržišno natjecanje”.

To je za AZTN bilo dovoljno da obustavi daljnji postupak, te ujedno i postupak protiv Udruženja drvno-prerađivačke industrije, jer mjerama koje će poduzeti HŠ prestaju i pretpostavke za daljnje vođenje tog postupka.

Gesta dobre volje
Požgaj ovim raspletom nije iznenađen, štoviše, nastavlja svoju borbu i najavljuje ne samo da će u zakonskom roku odluku AZTN-a osporavati pri Visokom upravnom sudu, jer smatra da je iz priložene dokumentacije i snimki bjelodano da HŠ treba sankcionirati, nego i da će kazneni postupak koji već vodi na Općinskom sudu protiv svih uključenih u raspodjelu trupaca sada proširiti i na AZTN.

“AZTN je politička institucija i dvije godine se očito tražilo način kako da se državnu tvrtku ne proglasi krivom i odgovornom za pogodovanje određenim poduzetnicima”, komentar je Požgaja na odluku AZTN-a.

Za taj autoritet koji brine o očuvanju tržišnog natjecanja zadovoljavajuće je bilo to što se HŠ obvezao da neće primjenjivati odredbe iz dva članka Pisma razumijevanja, te će iz donošenja odluka i sastanaka Povjerenstva na kojima se raspravlja i odlučuje o prigovorima kupaca isključiti Udruženje drvno-prerađivačke industrije pri HGK i odluke će se donositi na razini Hrvatskih šuma.

Osnovat će i Povjerenstvo za praćenje prodaje trupaca, koje će odlučivati o prigovorima kupaca za moguće nepravilnosti, te će se donijeti program edukacije zaposlenika o tržišnom natjecanju.

Mirta Kapural, predsjednica Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja/D. Puklavec/PIXSELL

“Prijedlog Hrvatskih šuma predstavlja dobrovoljnu mjeru i razmjeran je mogućim negativnim učincima koje bi eventualno postupanje zbog kojega je postupak pokrenut protiv Hrvatskih šuma moglo imati na tržišno natjecanje, te dovodi do bržeg uspostavljanja tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, bez dugotrajnog vođenja postupka”, zaključio je AZTN, prihvaćajući sve predložene mjere Hrvatskih šuma. Za AZTN ta dobra volja ne znači i priznavanje krivnje Hrvatskih šuma, što bi bilo sankcionirano.

No, upravo u činjenici da su Hrvatske šume odlučile da neće primjenjivati članke iz spornog Pisma razumijevanja, te prekinuti spornu praksu da o raspodjeli kvota umjesto te tvrtke odlučuju predstavnici Udruženja, odnosno Povjerenstvo iz redova potpisnika sporazuma koje bi zapravo trebalo nadzirati ispunjavanje pravila utvrđenih Pismom razumijevanja, Požgaj vidi potvrdu svojih tvrdnji.

Hrvatske šume i Udruženje, kako se vidi iz AZTN-ove objave, priložili su niz dokumenata kojima objašnjavaju kako nisu postupali suprotno utvrđenim okvirima, a sudjelovanje osoba koje nisu bili članovi Povjerenstva imalo je stručnu i savjetodavnu ulogu. Ti sudionici, kako su pojasnili, nisu imali pravo glasa kod odlučivanja o raspodjeli trupaca. Riječ je, kako se vidi iz AZTN-ove dokumentacije, o četiri poduzetnika.

Prepuštanje tržištu
“To Pismo razumijevanja iz 2017. desetogodišnji je dokument vrijedan 20 milijardi kuna, kojim je drvnu industriju trebalo podići na višu razinu prema finalizaciji i složenijim proizvodima. U to vrijeme finalista je bilo više nego danas i dovoljno je pogledati financijske rezultate najvećih tvrtki i zaključiti što je postignuto”, ističe Požgaj. Za njega je važan korak u daljnjem osporavanju Pisma razumijevanja status jednog od potpisnika.

“HGK tvrdi da on kao nije potpisnik, već je to Udruženje koje djeluje pri HGK-u, no kako je ono moglo biti potpisnik tako važnog dokumenta ako nema ni OIB ni pravnu osobnost”, pita Požgaj, koji nema namjeru zaustaviti svoju akciju osporavanja ovog dokumenta koji domaćim proizvođačima osigurava dvostruko povoljniju sirovinu nego na stranim tržištima.

Argument da model raspodjele kojeg već pet godina primjenjuju Hrvatske šume i Udruženje drvno-prerađivačke industrije nije ispunio cilj on nalazi i u tomu što finalni proizvodi danas ne čine niti 30% izvoza drvne industrije, što je, kaže, manje nego u vrijeme kada se pristupilo sklapanju dokumenta.

“Pismo razumijevanja zaključeno je da se osigura sirovina prvenstveno za ‘finaliste’, a potom za ostale, a to se ne događa”, kaže Požgaj, koji ne odustaje da se ova praksa prodaje sirovine u Hrvatskoj potpuno prekine i da se drvna sirovina prodaje po tržišnim uvjetima, što znači i po dvostruko većim cijenama.

On sam koristi mogućnost kupnje trupaca od Hrvatskih šuma – ove godine odobrena mu je količina od 22.500 kubika, no, protekle godine, kada nije prolazio na natječaju za godišnju kvotu, uspio je, kaže, sebi dokazati da se može organizirati i poslovati dobro i s tržišnim cijenama. “Drvna industrija više nije neprofitabilna i zato treba prepustiti sve tržištu. Od toga ne odustajem”, poručuje glavni buntovnik drvne industrije.