Istražno povjerenstvo austrijskog parlamenta o propaloj banki Hypo Alpe Adria bavi se između ostaloga slučajem financiranja posla s nekretninama na Pagu, a austrijski mediji tvrde da je u njegovu središtu bivši hrvatski političar Ivić Pašalić, dok se o motivima austrijske banke da uđe u taj posao još uvijek samo nagađa.

Parlamentarno istražno povjerenstvo bavi se pitanjem je li u slučaju Hype Alpe Adria zakazao državni nadzor, a tijekom istrage na svjetlo izlaze pojedinačni detalji poput posla s nekretninama na Pagu.

Hypo Alpe Adria, bankovni koncern iz Koruške, imao je 384 poslovnice u 12 država, a osim Austrije poslovao je u Hrvatskoj, Italiji, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Koncern je po bilanci bio šesta po veličini austrijska banka. Koruška je 2007. prodala banku bavarskoj banci BayernLB, nakon čega je najprije došlo do snažne ekspanzije a potom i do prvih financijskih poteškoća. Banci je prijetio stečaj, nakon čega ju je u prosincu 2009. preuzela austrijska država. U jesen 2014. vlasnik je podijelio banku prema različitim područjima djelatnosti, a dio koji se bavi poslovima u jugoistočnoj Europi bit će prodan. Banku se sumnjiči da je od 1999. sudjelovala u različitim ilegalnim poslovima u Austriji i Hrvatskoj.

U okviru rada parlamentarnog istražnog povjerenstva, kao primjer u cilju rasvjetljavanja ukupnog poslovanja uzet je slučaj financiranja nekretnina u Hrvatskoj pod nazivom Hilltop.

Kako prenosi list Die Presse, utvrđeno je da je u listopadu 2003. grad Pag prodao nakretninu s više od 1,4 milijuna četvornih metara hrvatskoj tvrtki pod imenom Piper, kćeri tvrtke Hilltop iz Liechtensteina. Bilo je planirano da se na tome zemljištu izgradi hotelski kompleks, iako je nekretnina bila upisana kao pašnjak. Vrijednost posla, koji je financiran kreditom Hypo banke, iznosila je 4,37 milijuna eura.

Dva mjeseca kasnije, u prosincu 2003., tvrtku Hilltop, koja se sastojala uglavnom od spomenute nekretnine, kupio je Hypo Consultants, kći banke Hypo Alpe Adria. Cijena je ovaj put iznosila 37,2 milijuna eura. Članovi istražnog povjerenstva smatraju da je kupac morao znati za koju cijenu je nekretnina kupljena prije toga.

I ova je transakcija financirana kreditom Hypo banke, koji je tada bio tema i na sastanku nadzornog odbora banke. U službenim papirima tada nije navedena vrijednost posla, a vještak, kojega je naručila banka, procijenio je vrijednost nekretnine na 44,1 milijuna eura. Sukladno tome, mogao se dobiti dojam da je banka napravila dobar posao, jer je nekretnina kupljena za puno niži iznos od tobožnje vrijednosti.

Procjenitelj je u međuvremenu priznao da je procjena bila lažna.

"Procijenjenu vrijednost zadala je Hypo banka", stoji u izvješću državnog odvjetništva koje je u posjedu istražnog povjerenstva.

Projekt gradnje hotela nikad nije ostvaren, podsjeća Die Presse, a kao mogući razlog navodi nerazjašnjene vlasničke odnose. Investicija je otpisana i banka se praktički odrekla uloženih milijuna.

Austrijski mediji pitaju se zašto je Hypo banka uopće ušla u takav posao, a Die Presse piše da će se sudovi još dugo baviti tom temom.

List Der Standard tvrdi da je posao išao na ruku Iviću Pašaliću, bivšem utjecajnom savjetniku predsjednika Franje Tuđmana. List spominje dokumente prema kojima su čelnici banke Wolfgang Kulterer i Guenter Striedinger htjeli pomoći Pašaliću da se riješi ranijih poslovnih tereta, odnosno da spasi od propasti dvije svoje tvrtke.

Hypo banka je i kasnije pokušavala djelomice spasiti svoj posao, pa joj je, piše Die Presse, pošlo za rukom 2007. ishoditi prenamjenu zemljišta na Pagu u građevinsko. Međutim, austrijsko državno odvjetništvo zanima se i za taj postupak, jer je Hypo za to navodno platio 1,4 milijuna eura, a u internim dokumentima banke riječ je o "porezno neutralnim uplatama", koje su išle preko Liechtensteina.

Slučaj nekretnine na Pagu samo je jedan od brojnih poslova na čijem primjeru istražno povjerenstvo nastoji stvoriti sliku o sustavu poslovanja bankovnog koncerna Hypo.

Početkom tjedna povjerenstvo se suočilo s novim problemom skrivenih podataka u dokumentima što ih istražuje. Iako pravila o radu povjerenstva nalažu da svi podatci, uključujući imena, u dokumentima moraju biti dostupna članovima povjerenstva, dijelovi brojnih dokumenata ostali su zacrnjeni. Prema navodima austrijskih državnih tijela, zacrnjene dijelove dosijea opravdavaju propisi koji nalažu zaštitu tajnosti podataka iz drugih razloga.