Najnovije mjesečno izvješće Agrokora opet je uobičajeno "šareno". Nakon što je zbog revizije financijskh izvješća prošlomjesečno mahom bilo u znaku slova, tj. bez prosinačkih rezultata ključnih kompanija i preliminarnih brojki za 2018., ovomjesečno ponovno nudi mnogo financijskih pokazatelja i grafičkih prikaza – ali samo za siječanj.

Saznali smo tako da su sve poslovne grupe Agrokora u siječnju zabilježile porast prihoda i operativne dobiti. Izvješćem obuhvaćenih 16 kompanija iz poslovnih grupa Maloprodaje i veleprodaje, Prehrane i Poljoprivrede ostvarilo je 1,5 milijardi kuna prihoda i 34,2 milijuna kuna operativne dobiti, ističe se u najnovim raportu povjerenika Fabrisa Peruška i zamjenice mu Irene Weber.  Svako poboljšanje rezultata je, dakako, dobrodošlo.

No većinu dionika Agrokora mnogo više od siječanjskih brojki zanima "šira slika" održivosti sustava, u prvom redu kroz pokazatelje zaduženosti u odnosu na razinu operativne dobiti. Opća je ocjena da taj omjer još sugerira značajne rizike, ali konačnu potvrdu dat će (revidirana) izvješća za 2018. Iako je zasad nepoznanica mnogo više nego odgovora, počevši od pitanja koliko dugo Sberbank stvarno namjerava ostati pojedinačno najveći dioničar 'novog Agrokora' (39,2%), na terenu se već duže vrijeme slažu razne "križaljke" i kreditorsko-preuzimačke kombinacije.

Nakon što se Sberbank javno "pohvalio" da već ima ponuda investitora s raznih strana svijeta, a u medijima se kao kao interesent za "paket" financiranja i preuzimanja spominjao američki investicijski fond HPS Investment Partners, nedavno su zakolale informacije o još jednom "idejnom projektu", ovaj put s kombinacijom stranog i domaćeg kapitala. Agrokor je, naime, zaintrigirao i imućnog austrijskog poduzetnika hrvatskih korijena Ronnyja Pecika, vještog investitora koji je svojedobno bio drugi po veličini dioničar Telekoma Austria, a lani je veliku zaradu ostvario prodajom dionica vodeće nekretninske kompanije u Austriji. Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, interes da investicijski participira u konzorciju koji bi otkupio Sberbankov udjel prezentirao je domaćim mirovinskim fondovima, a zamisao je te inicijative da u projektu sudjeluje i nekolicina potentnijih domaćih kompanija koje će slijedom modela nagodbe namirenje po tražbinama dobiti kroz vlasništvo depozitarnih potvrda.

U redovima mirovinskih fondova zasad ne žele komentirati sastanak na kojem je prezentirana osnovna ideja. "Za početak, pa mi još ne znamo ni je li Sberbank uopće namjerava uskoro prodavati svoj udjel, a isto tako, još se ne znaju ni osnovni financijski parametri", umjesto komentara kaže jedan fond menadžer, ističući kako se mirovinskim fondovima "stalno netko javlja s raznim idejama". Načelno, mirovinci su trenutno prilično rezervirani prema financijski većim equity angažmanima i zbog nove regulative kojom su im zakonodavci onemogućili odnosno ograničili upravljački utjecaj kroz članstvo u nadzornim odborima. Dio financijaša koji nije a priori protiv takvih inicijativa u slučaju "strateški važnih kompanija" reći će kako bi "nulta točka" vjerojatno morao biti svojevrstan "politički mig, a tek potom bi bile realne razrade ekonomskih jednadžbi".

Kako bilo, upućeni u inicijalni sastanak tvrde da je Pecik zainteresiran u projektu participirati oko 100 milijuna eura. Koliko bi težila cijela operacija preuzimanja udjela ruske banke, zasad je teško reći i hipotetski jer je bez iole pouzdanih financijskih parametara teško izvesti valuaciju. Dosadašnje glasine koje su kolale u tom pogledu nisu baš pouzdane, a u ovoj fazi teško je razlučiti i njihove pozadine i motive, tj. u kojoj su mjeri posrijedi zapravo spinovi.

U tom smislu s velikim oprezom valja gledati i na glasine o tome da je za Sberbankov udjel u "novom Agrokoru" interes već pokazao i, primjerice, srbijanski poduzetnik i "kralj šećera" Miodrag Kostić, a s rezervom naročito treba uzeti tvrdnje da su Rusi s njim razgovarali o okvirno pola milijarde eura. To bi, naime, impliciralo gotovo devedeset posto nominale njegova udjela u kapitalu novog Agrokora. A to je dosta daleko od valuacija koje trenutno implicira tržište obveznica (Agrokorove su trenutno na 20-ak posto) ili, shodno otpisima tražbina, budućih udjela tj. depozitnih potvrda (40-ak posto).

Gdje je u tom međuprostoru realno ostvariva cijena, danas se malo od promatrača upušta spekulirati. Stvari bi trebale biti nešto jasnije kad se za nekih mjesec dana objave revidirana izvješća. S obzirom na rokove refinanciranja tzv. Ugovora o najstarijem kreditu koji je nedavno doživio određene preinake (novacije) predviđene nagodbom, objava revidiranih izvješća mogla bi uslijediti i u prvom dijelu mjeseca, smatra dio financijaša. Imajući na umu procedure, kažu, operaciju treba zapravo utanačiti već do ljeta kako bi se do rujna definitivno zaključila.

To ujedno znači i da bi postojeći kreditori i (glavni) dioničari – ako ne namjeravaju sami riješiti tu transakciju i time u Agrokoru ipak ostati neko duže vrijeme – na obzoru i u komunikaciji već itekako trebali imati potencijalne "vanjske" investitore. Sve u svemu, unatoč pokazateljima tekućeg poslovanja koje javno komunicira izvanredna uprava na čelu s Peruškom, dok se odbrojava preostalih nešto više od dva tjedna do datuma početka implementacije nagodbe s kojim će konačno zaživjeti i Fortenova grupa d.d., cijela priča o Agrokoru i dalje nosi nemalo rizika i neizvjesnosti.