Pod naslovom „Hrvatski predsjednik želi blokirati ulazak Švedske u NATO“ i nadnaslovom „Prijatelj Kremlja“, austrijski lijevo usmjeren dnevni list „Der Standard“ piše kako hrvatski predsjednik Zoran Milanović već svima upada u oči  po svom neskrivenom „antiamerikanizmu i prijateljskom držanju prema Kremlju, kao i po brutalnom političkom miješanju u susjednu Bosnu“.

To je uvod u članak ispod kojeg je Milanovićeva slika te ispod nje tekst „Hrvatski predsjednik prešao sve granice“. Vezano uz hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, list navodi kako ga Milanović naziva „plamenim jazavcem“, misleći na regiju Međimurje, koja bi trebala biti uzor svima u Hrvatskoj jer tamo nema nekih „posebnih resursa osim ljudi“. Dodaje kako se u Hrvatskoj ne ide u smjeru kao što idu „guske u magli“ nego se leti „kao pred Airbusom u magli“.

„Der Standard“. kako prenosi Večernji list, konstatira kako hrvatski predsjednik često daje „zagonetne izjave“. Napominje kako „nešto tutnji iz njega“, jer jedino tako „može računati na to da će ga se čuti“.

Predsjednik je rekao svoje

Milanović: ‘Plenković je ruski liferant, Banožić lopina, a onaj Šveđanin je neki zatucani islamofob. Vučić? Rokaj po tome, brate’

Milanović ide dalje

‘Finci su u šoku zbog mene? Mi smo u šoku jer ih boli ona stvar za nas. Dobrodošao u klub’

„On je majstor privlačenja pozornosti i ima dobar osjećaj za raspoloženje u narodu, koje potom obznanjuje. On postupa kao iz udžbenika populizma“, ističe isti izvor.  U nastavku, u poglavlju o ulasku Švedske i Finske u NATO, list navodi kako su u posljednje vrijeme Milanovićevi politički prijedlozi „toliko radikalni, da neki Hrvati već smatraju da je njihov predsjednik na drogama“.

„Nedavno je Milanović predložio da Hrvatska treba blokirati ulazak Švedske i Finske u NATO tako dugo dok se ne promijeni izborni zakon u Bosni i Hercegovini, dakle u državi za koju hrvatski predsjednik ni u kojem slučaju nije nadležan“, napominje Der Standard. Dodaje kako je premijer Plenković zbog Milanovićevih ispada prestao s njim surađivati.

„Ali ne samo u osnovi razuman Plenković nego i mnogi građani ove male srednjoeuropske države u međuvremenu se pitaju je li njihov predsjednik uopće još pri pameti“, piše list. U nastavku se spominje izjava saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića koji je nedavno za pultom u Saboru, dok je govorio, u ruci držao vrećicu s bijelim prahom i pojasnio kako ju je našao šetajući u blizini Pantovčaka, gdje je i Milanovićeva rezidencija.

List dodaje kako je ta naznaka o mogućnosti da Milanović uzima kokain dovela do toga da je Zekanović dobio nadimak „glodavac“.

Pod podnaslovom „Putinov čovjek u Hrvatskoj“ list ističe kako je Milanović „navodno socijaldemokrat, međutim da se sadržajno malo toga može vidjeti“, te kako je 2020. godine postao predsjednik pobijedivši u drugom krugu kandidata desnice Miroslava Škoru.

„Ali Milanović je i kao premijer (od 2011. do 2016.) upadao u oči po neuljuđenom izboru riječi i aroganciji. Njegovo zalaganje za bivšeg tajnog agenta Josipa Perkovića, protiv kojeg je u Njemačkoj pokrenut proces, dovelo je 2013. do političkih nesuglasica s Berlinom. U međuvremenu neki Milanovića nazivaju „Putinovim čovjekom u Hrvatskoj“, stoji u članku Der Standarda.

„Još prije rata u Ukrajini, Zokijevo, kako Milanovića zovu od milja, prijateljsko držanje prema Kremlju dovelo je do uzbune jer je protivno politici Vlade u Zagrebu“, dodaje se. U nastavku list prenosi Milanovićev stav kako za „Ukrajinu nema mjesta u NATO-u“ te da je za nastalu krizu “prije svega odgovorna politika SAD-a“, nazvavši je „nekonsekventnom“ i „opasnom“, a Ukrajinu „korumpiranom državom“, iz koje treba povući sve hrvatske snage. S tim u vezi dodaje se i Plenkovićeva, kako se navodi, „sifizantna“ izjava: „Koliko ja znam, u Ukrajini nema hrvatskih vojnika.“ Uz opasku kako se hrvatski premijer Plenković ispričao Ukrajincima za Milanovićevo neuljuđeno ponašanje.

Der Standard piše kako je Milanović u Rusiji „postao zvijezda“ i kako su Rusi uvjereni da će uskoro  i „mnogi drugi šefovi država i vlada slijediti Milanovićev put“. List navodi kako Rusi za Milanovića kažu da se konačno pojavio „jedan pametni europski vođa“ .  Također se napominje da je hrvatska veleposlanica u Ukrajini zbog svega toga bila pozvana u ministarstvo vanjskih poslova u Kijevu.

Austrijski dnevni list iscrpno izvještava i o Milanovićevu „antiamerikanizmu“ i  namjerama da se „razori euroatlantski utjecaj“ u Europi i svijetu. U nastavku prenosi oštru Milanovićevu kritiku upućenu SAD-u, kako je Amerika indirektno kriva i odgovorna za ruska razaranja i brojne poginule u Ukrajini. I njegovu sarkastičnu izjavu kako „neće kao idiot pljeskati“ Ukrajincima. Isti izvor navodi kako se u Zagrebu pretpostavlja da razlog za Milanovićevo protuzapadno držanje i okretanje ruskoj strani treba tražiti u njegovoj predizbornoj borbi na predsjedničkim izborima 2019. godine. Mediji su i tada pisali o  navodnoj financijskoj pomoći Milanoviću potpredsjednika ruskog naftnog koncerna Rosneft Željka Runje, čija je obitelj iz Sinja kao i obitelj hrvatskog predsjednika. Osim toga „Zoki“, ističe list, jako je dobar s bivšim generalom Ivanom Čermakom, koji je bio optužen, a potom oslobođen optužbi za ratne zločine, a koji je također „debela riba u naftnom biznisu“. U tekstu se prenosi i mišljenje našeg političkog analitičara Davora Gjenera kako Milanović sve to radi samo kako bi „pokopao Plenkovićevu proeuropsku politiku i razorio euroatlantski utjecaj u cjelokupnoj balkanskoj regiji, jer bi time Rusija dobila veći utjecaj na tom području i s njim bila jače povezana“.

Pod podnaslovom „Stil kolonijalnog vladara“, navodi se kako je Milanović, vezano uz njegove vanjskopolitičke izjave, „već nanio veliku štetu, prije svega susjednoj Bosni i Hercegovini napadima na njen suverenitet. Jer u stilu kolonijalnog vladara predlaže da s predsjednicima Srbije i Turske odluči o sudbini Bošnjaka“.

O Milanovićevu odnosu prema BiH list piše: „Predsjednik misli narodnjački, ne osjeća se  predstavnikom građana nego etničkih Hrvata. On se ponaša kao da ima pravo zastupati Hrvate u susjednoj zemlji, bez obzira na to što oni nisu manjina u Bosni i Hercegovini, nego državotvoran narod. I to, usprkos tome što se Hrvatska prema Daytonskom sporazumu ne bi smjela miješati u unutarnje poslove Bosne i Hercegovine.“

Ističe se kako Milanović traži poboljšanje prava Hrvata u BiH, koji su prema njegovim riječima „diskriminirani“, jer hrvatskog člana tročlanog državnog Predsjedništva ne biraju samo Hrvati nego i ostali entiteti. Stoga hrvatski predsjednik prijeti vetom ulasku Švedske i Finske u NATO ako se ne promjeni izborni zakon u BiH. List navodi kako Milanović tvrdi da je za Bosnu i Hercegovinu još „daleki san“ mogućnost da postane građanska država.  „Prvo sapun, onda parfem“, Milanovićeva je, kako list navodi „daljinska dijagnoza, i to u kulturno-rasističkoj dikciji“.  Konstatira se kako zalaganje hrvatskog predsjednika za Hrvate u Bosni i Hercegovini, onako kako to on radi, ima „etnonacionalistički“ prizvuk.

„Milanović prilično aktivno potkopava suverenost Bosne i Hercegovine i očito slijedi stare ratne ciljeve o podjelama iz 1990-ih godina“, konstatira novinar Der Standarda. Ono što se također posebno ističe jest da je hrvatski predsjednik „Dodikov prijatelj“: „Milanović je također pokušao relativizirati genocid u bosanskoj Srebrenici i redovno se baca u zagrljaj bosansko-srpskom separatistu Miloradu Dodiku, koji je pod sankcijama SAD-a“, jer „stalno pokušava razoriti državu Bosnu i Hercegovinu“.

U nastavku list piše i o Milanovićevim uvredama upućenima Bruxellesu vezanima uz zaštitne mjere protiv širenja pandemije koronavirusa, nazivajući donositelje mjera „bruxelleskim idiotima“. A kada smo kod borbe protiv COVID-19, hrvatski predsjednik oštro je napao i austrijski državni vrh zbog uvođenja lockdowna za necijepljene Austrijance, nazvavši to „ludošću“ i „ fašističkim metodama 1930-ih godina“.  Dakle, mnogi su, kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu, već bili na Milanovićevoj meti. Kako na kraju članka piše austrijski Der Standard, kada se Milanovića pita zašto se tako neuljuđeno ponaša i vrijeđa sve koji mu nisu po volji, on odgovara: „Ja nisam vulgaran. Samo sam nepristojan, ali samo onda kad me se provocira.“ Na društvenim je mrežama nedavno, s obzirom na to da se ne može prepucavati i svađati sa svakim pojedinačno, svima onima koji ga mrze poslao „veliki poljubac“.  I na to je, kako tvrdi, ponosan. Kako pretpostavlja pisac članka u Der Standardu, ali i mnogi drugi, nema baš mnogo šanse da Duh Sveti prosvijetli hrvatskog predsjednika kako bi se napokon počeo uljuđeno ponašati. Ništa takvoga, zasad, ne vidi se na obzoru!