Potpis guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića nalazi se na dokumentu koji je upućen ministru financija Borisu Lalovcu i hrvatskim medijima, a sadrži 13 zaključaka kojima se pokušava zastrašiti javnost. U navedenom dokumentu, HNB navodi kako će konverzija kredita iz CHF u EUR ozbiljno ugroziti hrvatsko gospodarstvo te kako će ova konverzija donijeti više štete nego koristi. Udruga Franak osvrnula se na svih 13 zaključaka.

ARGUMENTI UDRUGE FRANAK PROTIV 13 ZAKLJUČAKA HNB-a

1. Moguće smanjenje tečaja kune prema Euru

Potpuno proizvoljna i ničim argumentirana tvrdnja. Tko će prodavati kune i kupovati eure? Građani koji, sa svojim mizernim plaćama, jedva otplaćuju kredite? Banke, koje će navodno “izgubiti” 8 milijardi kuna, prodavat će kune i kupovati eure kako bi imale još manje kuna?

2. Gubitak međunarodnih pričuva rizik za deviznu likvidnost

Nakon što su mjesecima tvrdili kako je moguća jedino konverzija u eure jer bi konverzija u kune uništila devizne rezerve, sada su okrenuli ploču. Jasno je da je glavni razlog to što je konverzija koju želi provesti Vlada Republike Hrvatske bitno nepovoljnija za banke od one koju su prvobitno predlagale same banke, a koja bi samo zacementirala sadašnje stanje.

U HNB-u vrlo dobro znaju da najveći dio protustavki CHF kreditima predstavljaju špekulativni prodajni forward ugovori. Isto tako, u HNB-u vrlo dobro znaju da obveze po tim ugovorima nije potrebno zatvarati kupovinom deviza, nego se to vrlo jednostavno može napraviti kupovnim forward ugovorima. Prodajni forward ugovori sklapani su s matičnim bankama, koje sad s domaćim bankama samo trebaju sklopiti kupovne forward ugovore, što će zatvoriti cijelu financijsku konstrukciju i značajno smanjiti valutne rizike banaka. Ako matične banke to ne žele, neka se onda same pobrinu za to da hrvatske banke imaju dovoljno deviza za pokriće valutnih rizika. Zašto bi to morala biti obveza HNB-a i zašto bi taj teret morala snositi hrvatska država i njeni građani?

Ostali se valutni rizici (nepokriveni devizni depoziti), također ne moraju zatvarati kupnjom deviza jer banke mogu od države kupiti kunske obveznice s valutnom klauzulom, što će eliminirati njihove valutne rizike. Kako ne bi došlo do porasta neto zaduženja države, taj se novac može ostaviti kao kunske depozite u bankama. Devizni rizik u tom slučaju preuzima država, što se može kompenzirati višom kamatom na kunske depozite države, a manjom kamatom na državne obveznice s valutnom klauzulom.

3. Percepcija povećanog kredinog rizika u bankama

Za to će biti odgovorna upravo HNB, koja iznošenjem neistina o padu tečaja i smanjenju deviznih rezervi (ako se ne ispune želje banaka), prvo bez potrebe širi paniku, a nakon toga upozorava.

4. Opasnost da se povise kamatne stope na kredite

Nakon ovakvih izjava HNB-a, jasno je da najvažnija funkcija kamatnih stope na kredite nije nekakav imaginarni rizik (potraživanja banaka zaštićena su jamstvima i hipotekama), nego još veće zarade banaka. Na koji način će smanjenje glavnice i rata CHF kredita (čime će ih građani lakše otplaćivati) povećati rizičnost tih i svih ostalih kredita? Bankama nije dovoljno to što će im država kroz porezne olakšice kompenzirati “troškove” konverzije, nego bi htjele zaraditi još više.

5. Mogućnost narušavanja povjerenja štediša i kreditora u banke zbog iskazanih gubitaka

Svi “gubici” kojima prijete banke i HNB u stvari su nelegalno stečena zarada, koju će banke ipak zadržati zbog poreznih olakšica koje će im dati država. Navodni “gubitak” od 8 milijardi kuna rasporedit će se na 10-15 godina.

6. Moguć odljev depozita u gotovinu i inozemstvo

Devizni depoziti koje hrvatski građani imaju u bankama već su u inozemstvu jer ih domaće banke u drže u matičnim bankama, a teško je zamisliti situaciju u kojoj bi građani u jastučnicama držali 20 milijardi eura.

7. Kaskadni proces: narušavanje povjerenja u monetarni i financijski sustav

Taj proces traje već dvadeset godina, za što je odgovorna upravo HNB koja se još uvijek ponaša kao da se malverzacije u hrvatskim bankama događaju u drugoj državi. Ne zaboravimo da su gotovo sve banke u Hrvatskoj sanirane novcima poreznih obveznika. Osim toga, iznošem neistina o gubitku deviznih rezervi i proizvoljnim tvrdnjama o rušenju tečaja i porastu kamatnih stopa, upravo HNB aktivno pridonosi i potiče sve veće nepovjerenje u bankarski sustav.

8. Najranjiviji dužnici i dalje će imati problema u otplati kredita

Dirljiva je briga HNB-a za najsiromašnije dužnike. Gdje su bili kad su im banke prevarom utrpavale CHF kredite, svjesno im prešućujući glavni rizik (tečaj CHF/EUR/HRK) i kad su ih zbog neplaćanja lihvarskih rata izbacivale na ulicu? Rješenje koje predlažu malo je neobično – onima koji nemaju novca ostavimo lihvarske rate, jer ih tako i tako neće moći plaćati. Zanimljivo je da se briga HNB-a za sirotinju vremenski poklapa s pobunom banaka zbog “nepravedne” konverzije CHF kredita.

9. Profitirat će kućanstva i osobe koji su kreditirali svoju gospodarsku aktivnost

Hrvatska vapi za bilo kakvim ulaganjima, ali ne smije zaraditi nitko osim banaka.

10. Dužnici u francima bolje će proći od onih koji su dizali kredite u kunama

Budući da će se svi CHF krediti konvertirati u EUR, i oni s kreditima u EUR će bolje proći od onih s kunskim kreditima. Ako je tako, zašto HNB nije zabranila kredite s valutnom klauzulom još prije 20 godina, ili ih bar s mjerama koje ima na raspolaganju (povećanje obvezne rezerve) nije učinila neisplativima? Sva briga za korisnike kunskih kredita opet se vremenski poklapa s pobunom banaka.

11. Upitna ustavnost cijelog paketa zakona

Kvalifikacija ustavnosti zakona nameće pitanje kako to da HNB ima isti stav kao i HUB. Prva reakcija HUB-a bila je upravo na temu ustavnosti i podnošenja tužbe Ustavnom sudu. Uostalom, ako netko smatra je li zakon koji će se donijeti ustavan ili ne, neka podnese tužbu. To je njihovo pravo. Ovim Zakonom će se konačno ukinuti ropstvo.

12. Treba izbjeći retroaktivnu primjenu predloženih mjera

Zakon će se primijeniti 30.09.2015. godine na zatečeno stanje. Kako onda može biti retroaktivan?

13. Nisu provedene konzultacije s ECB-om

Iako se gospodin Vujčić i ostali iz HNB-a već ponašaju kao da smo u eurozoni, Hrvatska je još uvijek suverena država koja izdaje vlastitu valutu – kunu. Sabor i Vlada Republike Hrvatske za svoj rad odgovaraju građanima, dok ECB, a očigledno i HNB, za svoj rad odgovara samo financijskoj oligarhiji.