Realni godišnji rast u trećem kvartalu dosegnuo je 3,3 posto, rekordnu vrijednost u zadnjih 10 godina. Je li to najviše što možemo očekivati?

Rast generiraju turizam te izvoz roba i ostalih usluga. Turizam ima efekt prelijevanja na potrošnju, no štogod pričali o Roterdamskom efektu, mislim da je veliko ostvarenje da se izvoz roba snažno porastao nakon ulaska u EU te da je odnedavno nadmašio devizne prihode od turizma. Očekujem da ćemo ove godine rast izvoza mjeriti u visokim jednoznamenkastim brojkama, a rast BDP-a između 3 i 3,5 posto. Potonja je bila naša inicijalna prognoza početkom godine, prije eskalacije krize u Agrokoru, a pokazalo se kako su dominantno uvezeni pozitivni rizici ipak nadjačali negativne.

No, unatoč dobrim rezultatima sezone i izvoza, efekti porezne reforme se ispuhuju, ekonomija će ipak usporiti iduće godine?

Ne radi se o velikom usporavanju. Prema posljednjem konsenzusu analitičara, u 2018. očekuje se usporavanje rasta prema 2,7-2,8 posto, dok mi vidimo nastavak rasta od oko 3%.

Efekti porezne reforme se ne ispuhuju, jer je poreznim rasterećenjem postignut trajni pozitivni učinka na potencijalnu stopu rasta. Treba imati na umu vrlo dinamičan SME segment koji generira radna mjesta, posluje sve profitabilnije te sve više investira. Očekujem da će se efekti porezne reforme u punom obujmu tek vidjeti iduće godine kad na snagu stupe sve njezine odredbe. Osim toga, niži porez na dobit od 12 posto pogodovat će više od 85 posto hrvatskih poduzetnika što će utjecati na dodatno poboljšanje profitabilnosti te u konačnici ulaganja. Dok javni sektor apstinira od investicija unatoč nekoliko projekata u najavi, puno malih poduzetnika investira kako bi proširilo (izvozne) kapacitete te održalo konkurentnost.

Iduća godina je godina raspleta Agrokora, nagodba je upitna, na što upozoravaju MMF, EBRD.

Ne gledam pesimistično na iduću godinu. Neizvjesnost na domaćem terenu postoji, međutim svjetsko gospodarstvo će ubrzati rast, eurozona nastaviti rastom iznad dva posto, što je otprilike tri puta više od potencijalne stope rasta pa Hrvatska može računati na izuzetno jaku inozemnu potražnju. Pored rekordno niskih kratkoročnih kamatnih stopa na eurskom tržištu, HNB nastavlja politiku izdašne likvidnosti, što u kombinaciji s konkurencijom banaka može dovesti do daljnjeg pada kamatnih stopa na domaćem tržištu Iduće godine pozitivan "halo" efekt donijet će podizanje rejtinga, najmanje za jedan stupanj. Iako još vjerojatno nećemo skočiti u investicijski rejting, u njega nas je već svrstalo tržište. Naši CDS-ovi su na razini Rumunjske koja ima investicijski rejting, smatram da je naš rejting sigurno podcijenjen za stupanj. Ne kažem da nema silaznih rizika, ali rejting agencije bi napokon trebale honorirati povratak solidnog ekonomskog rasta u uvjetima relativno snažne fiskalne konsolidacije te razduživanja privatnog sektora zadnjih godina. Pad premije rizika i povećanje rejtinga stvaraju pozitivan efekt na investicije. Osim toga, u Doing Business istraživanjima Svjetske Banke nije adekvatno vrednovana porezna reforma i vjerujem da ćemo na ljestvicama konkurentnosti iduće godine napredovati.

Što bi viši kreditni rejting značio konkretno za državu u konačnici, gospodarstvo? Posebno uz ogradu da su očekivanja već ugrađena u cijenu kredita?

Premija na rizik bi mogla još malo pasti. Iako je u 'spreadovima' anticipirano podizanje rejtinga, dojam je kako zbog isticanja negativnih rizika, dio tržišnih aktera ne očekuje reakciju rejting agencija u dogledno vrijeme.

Jesu li negativni rizici za rast, poput raspleta Agrokora, i fiskalnih rizika, arbitraža, pregovora sa sindikatima, ipak podcijenjeni? Govorimo o milijardama kuna potencijalnih obveza kojih nema u proračunu.

Pravi negativni rizik koji bi imalo smisla isticati je ranije no očekivano podizanje kamatnih stopa, da eurozona u dogledno vrijeme uspori, kao i da se materijaliziraju tamošnji politički rizici. Sve navedeno uglavnom nije dio osnovnog scenarija. Kroz cijelu iduću godinu neće se podizati kamatna stopa, vidim to tek u 2019., a i kad kamate počnu rasti, njihova 'normalizacija' odvijat će se postepeno. U tom smislu država je pravovremeno pristupila izdavanju obveznica za refinanciranje cestarskih dugova te sljedećim krugovima (re)financiranja.

Situacija oko Agrokora raspetljavat će se u duljem roku, no restrukturiranje tog koncerna je s obzirom na njegovu poslovnu praksu možda najbolje što se Hrvatskoj moglo dogoditi u srednjem roku, između ostalog, što se kroz moguću promjenu vlasništva stvaraju uvjeti za snažniju te profitabilniju ekspanziju mnogih tvrtki danas u neefikasnom koncernu. Što se tiče pregovora sa sindikatima, oni traže konvergenciju prema plaćama u privatnom sektoru, što je čista uravnilovka. Mislim da bi se svi pregovori o daljnjem povećanju osnovice plaća trebali vezati za početak reforme javne administracije, uključujući uređivanje sustava plaća u državnoj službi na temelju kompleksnosti te ispunjavanju ciljeva. Umjesto uravnilovke treba poslati poruku da plaće ekspertnih radnih mjesta mogu porasti, ali i da je sukladno tržišnim kretanjima te informatizaciji procesa moguće i ukidanje nekih radnih mjesta, te da je mnogima potrebna edukacija da zadrže postojeća radna mjesta te obavljaju adekvatan servis poduzetnicima i građanima. Sve to moglo bi se u Hrvatskoj dogoditi kad na vlast dođe netko tko je spreman izgubiti sljedeće izbore. Sad je ekonomija u iznimno dobrom stanju, no što ako rast za par godina bitno uspori? Naša potencijalna stopa rasta je ispod dva posto, na toj razini se ne mogu financirati tolika prava bez povećanja deficita.

Komisija i MMF upozoravaju na pogoršanje strukturnog deficita. Ipak nije tako bajna situacija kao što se čini na prvi pogled kod nominalnog deficita?

Mislim da je prenaglašen pad nominalnog deficita, a pogoršanje strukturnog deficita treba staviti u kontekst njegova ranijeg snažnog pada i to po bržoj dinamici u odnosu na zahtijevano pravilima EK u trogodišnjoj strukturnoj prilagodbu u razdoblju od 2014.-2016. Hrvatska je, međutim, i dalje u proceduri makroekonomskih ravnoteža, ima visok javni dug te ispod-investicijski rejting, što znači da će, između ostalog, morati raditi na realnoj prilagodbi, odnosno jačanju konkurentnosti te smanjenju strukturnog deficita. Arbitraže su s obzirom na potencijalne iznose veliki rizik i izazov za javne financije. Osim toga gubici po osnovu tih sporova mogli bi se pokazati kao veća katarza za cijelo društvo.

Kritičari Vladu prozivaju da jaše na procikličkim prihodima, pumpajući rashode, umjesto da jača konsolidaciju ili barem rashode za razvoj.

Proračun drži vodu dok god gospodarstvo raste nominalno oko 4%, a cijena financiranja ostaje niska. Iako se unutar proračuna rade interne redistribucije ušteda, zdravstvo će sa svojim neplaćenim potraživanjima u 2018. ponovno biti problem, jer u sustavu nema većih strukturnih reformi. Inače, u javnoj raspravi bi trebalo prezentirati nekoliko scenarija za proračun, primjerice što bi se dogodilo da kamate porastu ili eurozona uspori te sve skupa procijeniti održivost financiranja stečenim pravima koja se opet počinju gomilati.

Bi li Hrvatska trebala po preporuci MMF-a jače srezati javni dug, da 2022. bude oko 60 posto?

Javni dug ove godine past će oko tri postotna boda, ispod 80 posto BDP-a te nešto manje, oko 2,5 boda iduće. Naravno da bi bilo bolje brže smanjivati javni dug, ali onda je potrebna kombinacija reformi na rashodnoj strani proračuna te privatizacijskih prihoda. Osim toga, ne radi se samo o pukom rezanju radi rezanja rashoda, već da, plastično rečeno, ranjive ekonomije sunčano vrijeme koriste za popravak krova, umjesto da isto rade kad počne padati kiša.

Kako ocjenjujete najave pristupanja Hrvatske Fiscal Compactu?

Pristupanjem Fiscal Compactu, Hrvatska sama sebi svjesno nameće snažniju političku volju kao preduvjet relativnoj snažnije fiskalne discipline. Što je pozitivno jer mi, poput niza mediteranskih zemalja, rješavamo problem tek kad (u prenesenom značenju) gori kuća. Želimo li uvesti euro moramo početi zadovoljavati mjerila realne konvergencije mjerena kroz percepciju 'lakoće poslovanja' te brojne kriterije ne-cjenovne konkurentnosti sadržane u izvješćima poput 'Doing Business' Svjetske Banke, uskoro (nadamo se) u izvješćima OECD-a, te sličnima. Percepcija konkurentnosti nije bezazlena stvar; ona među investitorima stvara pozitivan ili negativan "halo" efekt. Ankete su možda nesavršene u svojoj metodologiji te tajmingu ispunjavanja, ali one vrijede za sve zemlje koje se rangiraju te stvaraju prvi dojam investicijske atraktivnosti pojedine destinacije.

Banke su se opekle s Agrokorom, uz val rezervacija, treći kvartal donio je postrožavanje kriterija odobravanja kredita. Može li se posljedično dogoditi značajniji pad zajmova gospodarstvu?

U trećem kvartalu pala su odobrenja, no ne vjerujem da bi zbog Agrokora moglo doći do stezanja kreditne aktivnosti ('credit cruncha'). Prvenstveno zbog konkurencije među bankama, iako već vidimo djelomično blago zaoštravanje kriterija odobrenja kredita. Veliku neizvjesnost za banke predstavlja prijedlog ECB-a po kojem bi se svi novi loši krediti trebali u potpunosti rezervirati. Iako je posljednji prijedlog nedavno srušen u Europskom parlamentu, smjer regulative je jasan, što bi moglo također imati implikacije na ponudbenoj strani kreditnih proizvoda. Dobro je, međutim, da prodaje neprihodujućih plasmana imaju veći utjecaj na kretanje loših kredita nego li prirast novih, pa očekujem da će se brojka spustiti prema 10 posto u srednjem roku. Trebalo bi napraviti i analizu otpisa kreditnih institucija u 2017. radi procjene učinka propisa o jednokratnom otpisu uz predočenje rezultata analize s preporukama radnoj skupini za izmjene Zakona o porezu na dobit, dohodak i dr. u cilju trajnog, jasnog i efikasnog postupka porezno priznatih otpisa

Dobit banaka pala je 47 posto za prvih devet mjeseci na godišnjoj razini, što je s profitabilnošću?

Zbog rezervacija za Agrokor, na razini cijelog bankarskog sektora za cijelu 2017. treba očekivati veliki pad neto dobiti prije oporezivanja, no kumulativnog gubitka neće biti. Neto kamatni prihod u poslovanju s pravnim osobama također mogao biti nešto niži jer na njega nakon izostanka kamatnih prihoda zbog pada portfelja vezanog za Agrokor i ekonomski povezane tvrtke sada još više djeluje konkurencija. Moguće je da se restrukturiranje Agrokora provede bez daljnjih većih negativnih implikacija na kreditni sustav, ali tek kad se to knjigovodstveno i revizijski potvrdi, vidjet ćemo efekt na rezultat i to vjerojatno u idućoj godini.

Može li posljedično doći do promjena poslovne politike na tržištu?

Bankarsko tržište i rastući troškovi europske bankarske regulative potiču daljnju konsolidaciju, odnosno nišnu specijalizaciju. Teško je očekivati ulazak novog igrača, realnije je će se raditi o domaćim imenima.

Je li Hrvatska spremna na euro?

Uvođenje euro je ultimativni pokazatelj ambicioznosti hrvatskih ekonomskih politika. U ovom trenutku ekonomija nije spremna, no važno je da raste politička volje za realnom prilagodbom ekonomije i da se na tome u srednjem roku (3-5 godina) ustraje bez obzira tko je na vlasti. Mehanizmi Fiscal Compacta, između ostalog mogu pomoći u jasnijem artikuliranju reformskih poteza kao što je, primjerice, poreza na nekretnine od kojeg se odustalo zbog pritiska (neinformirane) javnosti, čime se onemogućava ispunjavanje nekih temeljnih ciljeva porezne reforme – od stvaranja uvjeta za daljnje porezno rasterećenje osobnog dohotka, protucikličke stabilizacije proračunskih prihoda u vrijeme recesije te kvalitetnije preraspodjele dohotka i poreznog tereta između poduzetnika i radno-aktivnih (s jedne strane) te rentijera s druge strane. Sve će ostati mrtvo slovo na papiru ako ne bude stvarne spremnosti za strukturne reforme, i badava sve ako se ništa ne učini da konkurentnost privatnog sektora bude u fokusu nacionalnih interesa. Mi moramo prvenstveno promovirati uspjeh malih i srednjih poduzeća, jer njihov značaj rapidno raste kroz rast prihoda, izvoza, zaposlenosti te sve više profitabilnosti.