Apsurdni ugovori morali su dobiti zeleno svjetlo internih tijela i uprave!

Autor: Marija Brnić , 29. kolovoz 2022. u 07:01
Upravna zgrada Ine d.d. takozvana Karingtonka na aveniji Veceslava Holjevca/Igor Kralj/PIXSELL

Nakon neshvatljivih malverzacija frapantnih iznosa postavlja se pitanje kako uopće funkcionira najveća kompanija u državi i tko zapravo vuče konce?

Kako je uopće moguće da se najvećoj hrvatskoj kompaniji dogodi stotine milijuna kuna teška malverzacija s trgovinom plina koju se upravo istražuje, kolike su doista štete i, ono najvažnije, kad se saznalo za sporne ugovore i do kuda seže odgovornost u upravljačkom lancu – ministru gospodarstva Davoru Filipoviću u ponedjeljak će o tome podnijeti izvještaj članovi same Uprave Ine, na čijem je čelu Sandor Fasimon, predstavnik mađarskog Mola.

Sam Filipović nakratko je, prije početka ministarskog mandata, na četiri mjeseca, od Božića do Uskrsa, bio u Nadzornom odboru Ine, no uvid u same dokumente o trgovini naftom ili plinom s pojedinim kupcima, da je i tražio, i kao ministar i kao nadzornik teško da bi dobio.

Kako je o svom iskustvu u Ini potvrdio nekadašnji predsjednik NO-a Davor Štern, on nije dobio na uvid, primjerice, podatke o cijenama pod kojim Ina prodaje naftu mađarskom Molu.

No, uvid u te dokumente svakako je trebala imati i odobriti Uprava, a na njih je, kako pojašnjavaju insajderi, suglasnost morala davati i financijska, te pravna i služba rizika i sigurnosti, što bi, s obzirom na to da su poslovi realizirani, značilo da su oni koje je zaključivao Sektor trgovine prirodnim plinom na čelu s Damirom Škugorom s privatnom tvrtkom njemu bliskih ljudi na štetu Ine – dobili “zeleno svjetlo”.

Službeno o ovom slučaju znalci iz plinskog biznisa ne žele (zasad) dati svoje mišljenje, jer brojke o štetama koje su nanesene Ini koje kolaju u medijima dosežu frapantne razine kakve ni približno nisu imale ni brojne druge velike afere, pa ni slučaj Sanader-Mol. Nedostaju još brojni detalji, no kockica se polako počinje slagati, barem u dijelu organizacije “zločinačkog udruživanja” i štete koja je počinjena Ini.

Iz USKOK-ove objave Škugor i njegov otac Dane Škugor, umirovljeni odvjetnik na čiji račun su i sjeli milijunski iznosi koji su i podigli alarm, protuzakonito su kažu, zaradili 482 milijuna kuna. Vlasnici privatne tvrtke OMS – Upravljanje s kojima je Škugor u prijateljskim odnosima Goran Husić stekao je 92 milijuna kuna, a Josip Šurjak 68,9 milijuna kuna, s time da je na računu njihove tvrtke ostalo još 204 milijuna kuna.

Štern

Za ono što se dogodilo najveću odgovornost snosi uprava, a može se postaviti i pitanje odgovornosti NO-a, naročito njegovog Odbora za reviziju.

U priču je upletena i Marija Ratkić, dugogodišnja direktorica Plinare istočne Slavonije (PIS), za koju u USKOK-u kažu da se jedino nju ne tereti da je stekla ikakvu imovinsko-pravnu korist. No, preko tvrtke na čijem je ona čelu, a koja je inače u vlasništvu Vukovarsko-srijemske županije i Ine, Škugor i partneri su ostvarili dio od enormne zarade. Lokalne plinare u kojima Ina ima vlasništvo, kako je poznato, plin kupuju samo kod Ine i po nešto povoljnijim cijenama, a u ovom slučaju OMS-u je ona dalje prodavana po istim uvjetima.

No, Inin plin OMS-Upravljanju prodavan je ne samo preko PIS-a, Ina ga je i direktno prodavala OMS-u, i to po cijeni koja je s posve novom tvrtkom koja se pojavila na tržištu fiksno ugovorena na 19,46 eura po megavatsatu, bez standardnih klauzula za slučaj promjena na tržištu. Količine kupljene po toj cijeni OMS Upravljanje dalje je prodavao, kako je utvrdila USKOK-ova istraga, po cijeni i do 210 eura neimenovanoj tvrtki u inozemstvu.

Ukupno je, po USKOK-ovom izračunu, za Inin plin OMS-Upravljanje platilo 242 milijuna kuna, a nakon prodaje ostvarilo priljeve od 1,289 milijardi kuna u 2021. i 2022., odnosno oštetili su, kako je utvrđeno istragom, štetu Ini od najmanje 1,046 milijardi kuna.

Te su brojke tolike su da doslovce bodu oči i nevjerojatno je da nisu izazvale upozorenje interne kontrole u Ini. Iz službene objave saznaje se da se Škugora i “ekipu” pratilo mjesecima. Više nam sugovornika potvrđuje da je Škugor naglo napredovao početkom 2021. sa smjenama direktora na nižim razinama koje su uslijedile nakon zadnjih promjena u Upravi u dijelu članova iz redova države.

Do tada je Škugor bio na razini 5, što je najniža razina u organizaciji, a nakon što su smijenjeni dotadašnji, po mnogima iskusni i cijenjeni ljudi u segmentu plinskog poslovanja, koji su potom i napustili Inu, on se popeo na četvrtu razinu. A na njoj, tvrdi više sugovornika, on je i za ugovore vrijednosti do milijun eura koje je mogao samostalno zaključiti imao obvezu podnositi izvještaje Upravi.

Za sve ugovore iznad milijun eura morao je dobiti odobrenje uprave. U Upravi Ine, osim Sandora Fasimona, članovi su još kao predstavnici mađarskog Mola Jozef Simola i Ferenc Horvath, a predstavnici Republike Hrvatska Barbara Dorić, Niko Dalić i Darko Markotić.

Postavljanje pitanja funkcioniranja sustava upravljanja Inom ovaj slučaj po Davoru Šternu trebao bi aktivirati, to više jer i on, kao i Damir Vanđelić, koji je također obnašao funkciju predsjednika Nadzornog odbora u Ini, problematizirali su taj problem zbog činjenice da Ina, premda po zakonu o trgovačkim društvima posluje kao samostalna tvrtka, u praksi djeluje kao podružnica Mola.

Za sve ugovore iznad milijun eura uhićeni Škugor morao je dobiti odobrenje Uprave/J. Galoić/PIXSELL

Znak za uzbunu

Oni već dugo ukazuju na brojne nelogičnosti u funkcioniranju nacionalne naftne kompanije, tražeći da država vrati kontrolu nad Inom, koja još uvijek službeno kotira kao tvrtka od strateškog interesa države.

“Ova afera je samo još jedan znak više za uzbunu da se pitanje Ine mora riješiti i da se mora riješiti pitanje odgovornosti među upravljačima”, kaže Štern. On otvoreno postavlja i pitanje je li interna kontrola autonomna ili je i ona upravljana od Mola.

Prema njemu, za ono što se dogodilo najveću odgovornost snosi uprava, a može se postaviti i pitanje odgovornosti NO-a, naročito njegovog Odbora za reviziju, koja je morala primijetiti nestajanje tako velike količine novca.

Osim toga, već je i ranije NO ukazivao na slabosti plinskog sustava kojemu prihodi padaju, pa su i nadležni u Vladi dobivali, kako se doznaje, pismena upozorenja da taj segment ne funkcionira najbolje.

Damir Vanđelić za sada se ne želi so ovom slučaju izjašnjavati, a svi ga traže, jer je on za razliku od Filipovića, u NO-u Ine proveo godine, dobro je upoznat s problemima, uostalom i javno je ukazivao na brojne propuste i nelogičnosti, naravno, pogotovo nakon što je političkom odlukom aktualne Vlade maknut iz NO-a. No, nakon što se objave detalji istrage o curenju i nestanku ogromne količine plinskih kuna Vanđelić, kako se saznaje, ne misli šutjeti.

Inače, vidljivo je kod mnogih bivših insajdera i sadašnjih kritičara stanja u Ini da njihove “žaoke” uglavnom usmjeravaju prema vrhu aktualne vlade, držeći nju mjestom na kojemu priča o Ini propušta činiti ono što bi s hrvatske strane i njezinih nacionalnih interesa bilo nužno napraviti.

Histerija kao adut

Poznavatelji plinskog tržišta kažu da je takvoj eneromnoj zaradi očito pridonijela i histerija i kaos na međunarodnom tržištu plina, tako da se OMS – Upravljanju iznenada našao u super povoljnoj poziciji. Da nije bilo krize vjerojatno bi ta zarada bila “podnošljivija”, a time i manje upadljiva.

Komentirajte prvi

New Report

Close