Na svjetskoj razini brodogradnja bilježi sve manje novih narudžbi, no u Hrvatskoj je u ovom trenutku primarni problem manjak radnika.

Zbog velikih novih poslova ugovorenih za naredne godine, Brodotrogir je na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje upravo oglasio natječaj za zapošljavanje zavrivača, brodomontera, brodobravara, brodocjevara, brodoelektričara i brusača.

Zbog pravila HZZ-a, po pojedinom zanimanju traži se po deset radnika, no iz samog škvera kažu nam kako zapravo traže više stotina radnika. Kada je prije nekoliko godina kroz proces privatizacije i restrukturiranja novi vlasnik, Kermas Energija Danka Končara, izašao s poslovnim planom za Brodotrogir, u tadašnjim se uvjetima on činio nerealnim, no korak po korak, ocjenjuje danas predsjednik uprave Nenad Končar, Brodotrogir ide prema zacrtanim ciljevima. “Danas je situacija takva da zbog povećanog obima posla u knjizi narudžbi, čija vrijednost iznosi preko 200 milijuna američkih dolara, Brodotrogir planira zaposliti više stotina novih radnika proizvodnih zanimanja”, ističe Končar.

Koliko veliko pojačanje trogirski škver traži govori i podatak da trenutno zapošljava ukupno 1000 radnika, a od toga je 80 posto u proizvodnji.

Konkretno, Brodotrogir uz brod Novogradnje 326, kojeg se gradi za vlastitu kompaniju Trogir Maritime, u knjizi narudžbi ima upisanih još osam različitih objekata. U prosincu na navoz će se tako položiti kobilica za jedan specijalni tanker za navigaciju u ledu za finskog naručitelja, u planu je i opremanje još jednog MR tankera od 45000 tdw, drugog u seriji od dva broda, od kojih je prvi u završnoj fazi opremanja.

Iz tvrtke navode i kako su potpisali sporazum za gradnju serije od četiri kemijska tankera plitkog gaza za navigaciju u Sjevernom moru i Baltiku, a uz popunjene kapacitete brodogradišta u narednim godinama, raste i flota pomorske kompanije Trogir 
Maritime.

Jedan od ciljeva novog Brodotrogira, kaže Končar, upravo je diversifikacija grupe, odnosno proširenje njezine djelatnosti na pomorsko tržište. Novi radnici koje traže iz Brodotrogira ne moraju imati i radno iskustvo u poslovima za koje traže pojačanje jer tvrtka ima vlastitu ustanovu za obrazovanje, u kojoj im nude i osposobljavanje za deficitarna zanimanja. Slične obrazovne sustave imaju i ostali veliki brodograditelji, no interes je i kod njih za ta zanimanja sve manji.

U Brodosplitu su, primjerice, zaustavili aktivnosti na prekvalifikacijama za vlastite potrebe jer nema zanimanja kod domaćih radnika za te zahtjevne poslove, a mnogi koji i prođu edukaciju na kraju ili ne zadovolje ili ne ostaju dugo u Splitu. Naime, većina potencijalnih kandidata za zavarivače i druge poslove dolazi iz Slavonije i drugih dijelova Hrvatske, ne s domaćeg, splitskog terena.
Brodosplit je problem manjka radnika ove godine dijelom riješio kroz mogućnost korištenja kvote za zapošljavanje stranih radnika, kao i pulska grupacija Uljanik, u čijem je vlasništvu i riječki 3. maj. Uvoz radnika za brodogradnju ukinuo je bivši ministar rada i socijalne skrbi Mirando Mrsić, a proljetos je njegova nasljednica Nada Šikić uvela u kvotu za 2016. mogućnost angažiranja do 1500 radnika iz zemalja koje nisu članice Europske unije.

Od toga, kako doznajemo, većina kvote još nije “potrošena”, a iz iskustva Brodosplita može se shvatiti zašto je tako. Zatražili su, naime, zapošljavanje 300 radnika, koje pronalaze uglavnom u Bosni i Hercegovini, no nakon što su prošli selekciju njihove tvrtke u Sarajevu, samo su ih 200 dosad uspjeli zaposliti jer, kažu, procedura koju treba proći u Hrvatskoj, među ostalim provjere pri MUP-u, traju mjesecima. Najviše interesa za inoradnicima iskazao je Uljanik, iz kojega su lani stizale procjene da bi im u sljedeće dvije godine, za realizaciju njihova proizvodnog programa vrijednog oko milijardu dolara, trebalo između 1200 i 1300 radnika u proizvodnji.

Kakva će, pak, biti daljnja politika prema uvozu stranih radnika za deficitarna zanimanja nužna brodogradnji, ovisit će o novoj političkoj većini u Saboru. No, hrvatski poslodavci i dalje zastupaju politiku uvođenja tzv. slovenskog modela, odnosno ukidanja sustava kvota za strane radnike te omogućavanje zapošljavanja stranih radnika nakon što se u tjedan dana na domaćem tržištu rada ne uspije pronaći radnik.
Domaći škverovi podigli su, inače, plaće za deficitarna zanimanja. Ovisno o djelatnosti, kreću se od šest do devet tisuća kuna, no to je i dalje dvaput ili triput niže od iznosa koje zaposlenici mogu dobiti na sličnim poslovima u brodogradilištima u Italiji ili Norveškoj, gdje najčešće odlaze oni koji se potvrde u domaćim brodogradilištima.