Kako se približava kraj mjeseca, a to je rok koji je Ministarstvo financija najavilo za dovršetak analiza i prijedlog paketa mjera za četvrti krug poreznog rasterećenja, rastu pritisci i lobiranja s raznih strana.

Raste i medijska znatiželja, no ministar financija Zdravko Marić neumorno ponavlja da još ne može konkretnije govoriti o  sadržaju novog paketa rasterećenja. Dok se hotelsko-ugostiteljski sektor pokazuje najglasnijim u lobiranju za spuštanje stope PDV-a na 13% za dio usluga na koje se danas primjenjuje standardna od 25%, širinom fronta ipak prednjače apeli za porezno rasterećenje rada odnosno plaća.

To je točka oko koje se slažu poslodavci i sindikati (s tim da oni iz javnog sektora paralelno traže i povećanje osnovica), a u okviru koje se rasprave najviše vrte oko snižavanja stope poreza na dohodak i podizanja neoporezivog iznosa dohotka odnosno osobnog odbitka, ali i općenito širenja lepeze neoporezivih primitaka.

  Tako se ministar Marić i jučer, među ostalim, suočio s pitanjem hoće li se oporezivanja osloboditi naknade za topli obrok i prijevoz. Ovaj put izostalo je pitanje o zahtjevima poslodavaca za smanjenjem tereta  plaćanja bolovanja (do 15 umjesto do 42 dana). No, Marićev odgovor kako je "razgovarao i s poslodavcima i sindikatima" te da će se "vidjeti za nekoliko dana" očito važi i za to pitanje. Slično vrijedi i za pitanja o smanjenju oporezivanju rada odnosno dohodaka.

"Treba razlikovati neoporezive primitke i osobni odbitak koji je sada za sve kategorije 3800 kuna. Moramo voditi računa o efektima na gospodarstvo, zaposlenost i plaće, ali i na lokalne proračune, kao i da 1,8 milijuna obveznika poreza na dohodak (zaposlenih i umirovljenika) nije u škarama poreza na dohodak te se na njihovu neto plaću može utjecati eventualno kroz sustav neoporezivih primitaka", podcrtao je.

Podsjetio je, usto, i da su dosad građani i gospodarstvo rasterećeni s osam milijardi kuna.  Koliko rasterećenje u Marićevu resoru drže fiskalno priuštivim, zasad je u sferi nagađanja.

Bude li na tragu dosadašnjih koraka, to bi značilo oko dvije milijarde kuna. No, na toliko se procjenjuju samo efekti trenutnih zahtjeva za npr. smanjenjem postojeće 24-postotne stope poreza na dohodak, a dodaju li se tome apeli vezani uz PDV za turizam, apetiti za rasterećenjima očito su duplo veći.  Pritom valja imati na umu da su tu i deseci manje poznatih sektorski specifičnih zahtjeva čiji su efekti pojedinačno manji.

Jedan od takvih je primjerice, onaj o ukidanju trošarina na kavu, kojih se godišnje naplaćuje oko 130 milijuna kuna, a računa se da implicira preveliko porezno administritranje.

Kako bilo, uz daljnji rast nekih najznačajnijih rashodnih stavki, poput proračunskih plaća i izdataka za mirovine, jasno je da ustrajanje na fiskalnim prilagodbama (što je, doduše, u izbornoj godini uvijek na kušnji) znači ograničen prostor za stvarna rasterećenja.

Prostora za intervencije uvijek ima, kažu ekonomisti, no Hrvoje Šimović s Ekonomskog fakulteta reći će i kako bi preraspodjele bile bitno drugačije kad bi se u igru vratio porez na nekretnine, ali to je trenutno izvan svih planova. Podjedanko izvan planova je uoči izborne godine smanjenje rashoda tj. državne potrošnje, a to znači da će i u novom poreznom paketu biti mnogo prelijevanja.