Hrvatski LNG terminal je zamišljen kao izvozni proizvod jer plin koji će se tu dopremati neće biti samo za domaće tržište, kaže predsjednik Uprave Plinacra Mladen Antunović. Dodaje kako Hrvatska danas troši tri milijarde kubnih metara plina godišnje, a od toga ima vlastite proizvodnje oko 2 milijarde. Ostalo uvozi, a u budućnosti će to moći i preko LNG terminala. No, iako se o gradnji terminala za ukapljeni prirodni plin na Krku pričalo godinama, projekt je još na početku, ali je iz privatnih prešao u državne ruke. Radovi najranije mogu početi 2014. a ulaganje se procjenjuje na oko 600 milijuna eura.

U kojoj je fazi projekt LNG-a na Krku?

Sudbina LNG-a je sada u cijelosti u našim rukama, za razliku od prije, kada je sve bilo prepušteno inicijativi privatnih stranih tvrtki u konzorciju Adria LNG. Plinacro i HEP su suvlasnici tvrtke LNG Hrvatska koja operativno vodi posao. EU, odnosno fond Western Balkan Investment Framework odobrio je Plinacru bespovratna sredstva za sve studije koje su potrebne za lokacijsku dozvolu i njihova je izrada u tijeku. U sklopu toga je WBIF angažirao jednu dansku tvrtku za izradu studija, a mi ćemo angažirati i hrvatske stručnjake da prate taj proces i nadziru da nam nešto ne promakne.

Niste li trebali  dokumentaciju za projekt otkupiti od konzorcija Adria LNG? 

Da bismo cijelu stvar ubrzali mi jesmo pregovarali o tome da ili otkupimo cjelokupnu dokumentaciju ili od tvrtki vlasnica njihove udjele u Adria LNG-u. Međutim, nismo se sporazumjeli oko cijene. Nismo bili spremni platiti šest puta veći iznos od onog za koji smo smatrali da to vrijedi; bili smo spremni ići do 10 milijuna kuna. Da smo to otkupili, sada bismo već imali lokacijsku dozvolu jer su imali sve spremno za nju. No, nije to neka tragedija jer je njihov projekt bio jako ambiciozan – dokumentacija je bila pripremljena za izgradnju terminala godišnjeg kapaciteta od 15 milijardi kubnih metara plina, a naša gruba procjena je da bi se kapacitet  kretao oko 5 milijardi ili manje, jer bi otprilike toliko trebalo plina za naše i okolno tržište u srednjoročnom razdoblju. Ne želimo predimenzionirani terminal. Precizno će to utvrditi studija isplativosti.

Kada će studije biti gotove?

Dinamika je za naše pojmove prespora jer tvrtka koju je WBIF angažirao planira njihov završetak početkom 2014. godine. S obzirom na to da je u pitanju kapitalni projekt od 400 do 600 milijuna eura, mi smo spremni paralelno angažirati i druge tvrtke koje bi predstudije isplativosti mogle napraviti i u kraćem roku pa bismo na kraju dobili mišljenja iz dva neovisna izvora. 

Vi još nemate zemljište za projekt na Krku, ono je u vlasništvu Diokija.

To je pitanje pomalo zamršeno. Zemljište je u vlasništvu nekoliko tvrtki iz Dioki Grupe, no s obzirom da Hypo banka to zemljište drži kao hipoteku, sada o zemljištu pregovaramo s bankom. Pristane li banka na tržišnu cijenu, problem zemljišta bit će riješen, no u krajnjem slučaju, pomaknut ćemo se stotinjak metara dalje i po tržišnoj cijeni otkupiti neka od zemljišta u susjedstvu. U svakom slučaju, rješavanje zemljišta za budući LNG-terminal u nadležnosti je našeg partnera HEP-a.

Računate da oko otkupa i gradnje terminala na tom drugom mjestu neće biti problema?

Ministar Vrdoljak priprema zakon o strateškim investicijama, koji bi trebao riješiti blokade kojima su dosad vlasnici zemljišta priječili investicije. Računamo s tim. 

Koja je vrijednosti zemljišta?

Još čekamo procjenu sudskog vještaka.

Što očekujete od suradnje s poljskom tvrtkom koja tamo gradi LNG? Niste li vi konkurenti?

Samo na prvi pogled. Za nas je to prilika da nešto naučimo jer poljski se terminal već gradi. Potpisivanje Deklaracije o namjeri suradnje između Plinacra i Gaz-Systema važan je korak pri realizaciji jednog od ključnih projekata Europske unije: uspostavi novoga plinsko-transportnog koridora sjever-jug, odnosno razvoja plinsko-transportnog sustava u smjeru Baltik-Jadran, a kojim bi se u konačnici povezala buduća dva LNG-terminala, poljski koji je već u fazi izgradnje te hrvatski na Krku. Pritom se ne radi o izgradnji novoga, jedinstvenog plinovoda, već o povezivanju postojećih sustava operatora plinskih trasnportnih sustava zemalja na koridoru Baltik-Jadran (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Hrvatska), a sve kako bi se postigla veća sigurnost opskrbe i diverzifikacija izvora plina.

LNG je velika investicija. Kako do kapitala? Hoće li biti još partnera u LNG Hrvatska? I odakle plin? Potpredsjednik Vlade Čačić je spominjao Katar.

Postoji velik interes za LNG, ponajprije zemalja iz našeg okruženja, ali i drugih te sam siguran da financijska sredstva neće biti problem. Poželjna varijanta bila bi da projekt odradimo sami, uz kreditnu potporu banaka, pa da smo vlasnici i upravljači LNG terminala i dajemo svim dobavljačima pod jednakim uvjetima mogućnost njegova korištenja. No, možda ćemo morati pozvati neke od dobavljača ili neke od korisnika da budu suvlasnici.  Što se tiče dobavljača plina, tu su moguće razne kombinacije. Prednost LNG-terminala upravo i jest u tome što omogućuje diverzifikaciju dobave. Moguće je da jedan od opskrbljivača bude i Katar, a možda to bude i jedino ta zemlja. U studenom se priprema državni posjet Kataru gdje će jedna od tema biti i mogućnost suradnje na LNG-u. 

Moguće je da partneri budu i tvrtke iz ex-konzorcija Adria LNG?

Zašto ne, moguće je i to. Tijekom pregovora o prodaji dokumentacije spomenuta je i mogućnost da jednog dana ponovno zajednički surađujemo.

Očekujete, naravno, i europska sredstva.

Poljaci su za svoj LNG dobili 25% sredstava iz strukturnih fondova EU. S obzirom da je EU pozitivno ocijenio naš projekt te WBIF već ulaže novac u predinvesticijsku fazu, svakako ćemo aplicirati i za investicijsku fazu te se nadamo da će i nama ta sredstva biti odobrena. 

Kakvi su investicijski planovi Plinacra ove godine? 

U završnici smo 10-godišnjeg razvojno-ulagačkog ciklusa. Do kraja ove godine očekuje nas dobivanje uporabne dozvole i puštanje u rad magistralnog plinovoda do Splita, čija je izgradnja u završnoj fazi. Time će Plinacro okončati veliki ulagački ciklus te ispuniti zadatak izgradnje novog i modernoga plinskog transportnog sustava, dugoročno zadovoljavajućih kapaciteta, koji pokriva gotovo 95% nacionalnog teritorija. Ujedno omogućit ćemo sve preduvjete za plinofikaciju gotovo cijele Hrvatske i uklapanje u europske tokove i tržište plina. Najveći problem i prepreka daljnjem razvoju odstupanja su od strateških odrednica potrošnje prirodnog plina, a što ne ovisi o Plinacru. Pritom su najznačajniji podbačaji u sektoru proizvodnje električne energije i industrije, ali i u širokoj potrošnji! S obzirom na činjenicu da je Plinacrov prihod izravno vezan na potrošene ili, točnije rečeno, transportirane količine plina, znatno su smanjena naša financijska sredstva za daljnji razvoj.

Što onda sada dalje?

Slijede dvije godine aktivnog rada na pripremama novih projekata. One nisu financijski intenzivne, što je dobro jer se tvrtka iscrpila i  kreditno zadužila.  

Kolika je zaduženost?
Kreditne obveze su nam oko 2,5 milijarde kuna. Investicije u ovoj i idućoj godini su više, manje na pripremi za velike projekte (kao što je LNG, jadransko-jonski plinovod, dogradnja postojećeg plinskog sustava da bi se veliki projekti stavili u funkciju, moguće Južni tok, novo skladište plina u Grubišnom Polju…), te na završetku ugovorenih radova i modernizaciji plinskog sustava. 

U svibnju ste bili prozivani u medijima zbog porasta mase plaća u Plinacrou od 19 posto.

To je ponajprije bila posljedica aktivnosti na koje nova Uprava nije mogla utjecati. Tek kad analizirate razloge koji su doveli do tog podatka – a radi se prije svega o isplati otpremnine bivšem direktoru Društva (što je bilo njegovo stečeno pravo, a naša ugovorna zakonska obveza), kao i odlukama bivše Uprave o porastu vrijednosti sata rada, povećanju koeficijenta plaća dijelu zaposlenika te ugovaranja police dopunskoga zdravstvenog osiguranja svim radnicima – jasno je da po tom pitanju nova Uprava nije mogla apsolutno ništa učiniti, osim što bi, da nije ispoštovala utvrđene ugovorne obveze koje je donijela bivša Uprava, prouzročila dodatne troškove eventualnih sudskih postupaka. U tijeku su pregovori sa sindikatima oko smanjenja mase plaća.

Imali ste rebalans poslovnog plana radi smanjenja troškova.

Da, radimo na uštedama. Zacrtano je da do kraja godine smanjimo operativne troškove za 10 posto. Ustrojena je i nova organizacija tvrtke kojom se smanjio broj djelatnika s posebnim ugovorima.

Pregovori s Gazpromom

Što se događa oko Južnog toka? Objavili ste ljetos da intenzivno pregovarate s Gazpromom. Koje su opcije na stolu, koji planovi?

Plinacro već duže vrijeme zajedno s Gazpromom surađuje na pripremi projekta Južni tok na području Hrvatske. Konačna odluka o ruti Južnog toka još nije donesena, pa nade da prolazi kroz Hrvatsku ima. Mi smo za tu opciju spremni i možemo bez problema stići rokove koje je postavio Gazprom da do kraja 2015. Južni tok bude pušten u rad. U svakom slučaju aktivnosti su intenzivne, no ističemo da je konačna odluka na ruskom partneru.