Većinski vlasnik hotelskog lanca Bluesun Jako Andabak nedavno je pokrenuo inicijativu za ukidanje naknada članovima nadzornih odbora u svojim hotelima. Kako je pojasnio u razgovoru za Poslovni dnevnik, osim stvarne uštede u takvom potezu ima i simbolike. “U godini recesije svi moramo malo štedjeti, a mi smo odlučili da štednju prvi osjete predstavnici dioničara, odnosno vlasnika. S takvim mjerama nismo išli ni prema menadžerima ni prema radnicima”, kazao je Andabak.

S obzirom na poslovne rezultate u prošloj godini, postoji li osnova za ukidanje naknada članovima NO-a ili je to samo simbolika?
Prihod je lani pao za oko 13 posto, i to će se sigurno odraziti na dobit. Sada smo na razini pozitivne ili negativne nule, ovisno o društvu, neka su poslovala s gubitkom koji ne zabrinjava previše, ali je gubitak.

S jedne strane ukidate naknade, a s druge ulažete milijune kuna u neuobičajene stvari. Kakvu ćete poslovnu korist imati od donacije predsjedničkom kandidatu Draganu Primorcu?
Ne možete miješati moje privatne novce s tvrtkom. Tvrtka živi svoj život, a ja svoj i svatko ima svoje prihode. S Draganom Primorcem sam prije godinu dana dogovorio da će voditi naš projekt zdravstvenog turizma u Stubičkim toplicama i tad je već bilo dogovoreno da će izaći iz Vlade kako bi se, između ostalog, mogao prihvatiti tog posla. Kad mu se ukazala prilika da uđe u utrku za predsjednika, odlučio je da može voditi oba projekta jer je čitav život radio nekoliko poslova odjedanput. Podržao sam ga kao kandidata iako sam mu rekao da bi mi bilo draže da ne postane predsjednik kako bi se mogao posvetiti Stubakima. Iako ta dva milijuna kuna izgledaju mnogo, to je tek djelić u usporedbi s visinom navedenog ulaganja od 110 milijuna eura, i to će se ulaganje meni i te kako isplatiti ako se Primorac maksimalno angažira.

Je li kriza usporila taj projekt?
Kriza ne utječe na taj projekt i poslovne banke nedavno su potvrdile volju da nas prate, s porukom da će se za takve projekte uvijek pronaći novac. No svaki projekt traje i najbolji je onaj koji se duže priprema ako to jamči bolju kvalitetu, a time i bržu izvedbu sa što manje preinaka. U fazi smo projektiranja i nadam se da ćemo je dovršiti za godinu dana, a završetak projekta očekujemo unutar tri godine.

Sastajete se u posljednje vrijeme dosta sa sindikatima. Je li istina da Hrvatska udruga poslodavaca traži da se izmijeni temeljni kolektivni ugovor u turizmu?
HUP-ova je inicijativa da se sagleda cjelokupno stanje. Mnogo turističkih društava je u velikim problemima i neki bi bili primorani otpuštati. To je realna situacija pa se ne može govoriti o nekoj fronti između poslodavaca i djelatnika, već o stvarnosti.

Ne čini se baš tako po najavama sindikata turizma da će ići u opći štrajk ako im smanjite radna prava. Bojite li se štrajka?
Uvjeren sam da u našoj tvrtki neće biti štrajka jer svi naši djelatnici znaju da smo u ovoj situaciji zajedno.

Kako stoji situacija s plaćama u vašim hotelima?
Malo smo stopirali provedbu kolektivnog ugovora, no imali smo stimulacije i plaća nikad nije ni minute kasnila.

Jesu li predstavnici turističke industrije uspjeli izlobirati izmjene zakona o turističkom zemljištu? Što vi mislite o tome?
Prijedlog zakona o turističkom zemljištu vrlo je plodno tlo za korupciju jer nije dovoljno definiran i određen, nego se sve ovlasti pregovaranja, iznajmljivanja i određivanja iznosa prenose na one koji će zakon provoditi. Kad nekog morate za nešto moliti, pa makar i da se nešto provede bez otezanja, a taj netko “možda može srediti”, ili se “možemo dogovoriti da cijena bude niža ako budeš dobar”, ne možete ni znati koja je realna cijena, a poduzetnici dolaze u poziciju da jednog dana budu sudionici neke od antikorupcijskih akcija koje se provode. Nadam se da će zakon ići u treće čitanje i da će se uzeti nekoliko mjeseci da se definiraju potrebni parametri.

Kakva će biti ova sezona za Hrvatsku? Kakva će biti politika cijena u vašim hotelima?
Ova sezona će biti teška, možda teža nego prošla. Mi možda imamo sreću jer smo relativno dobro pozicionirani. Zahvaljujući našim djelatnicima i menadžerima dosta dobro stojimo tako da nemam velikih bojazni. Nakon ulaganja u podizanje kvalitete usluge i edukacije djelatnika te prepoznavanja na tržištu, u trećoj smo fazi u kojoj režemo troškove. Ona traje oko dvije godine i u svakoj smo godini troškove uspjeli smanjiti oko 10%. Ove godine rekli smo da troškovi moraju biti smanjeni za gotovo 15%, s tim da to ne smije biti na štetu gosta. Radnici u 2010. moraju imati veću plaću, a manje raditi uz jednaku učinkovitost, čime ćemo smanjiti trošak rada. S tom smo pričom krenuli već lani, a iako ona zvuči pomalo apsurdna, utvrdili smo da je moguća. Zato je bitno da mnogo više rade samo organizatori posla. Analizom rada utvrdili smo da djelatnici imaju prazne hodove, nepotrebno rade neke stvari i tako zapravo izazivaju dodatnu štetu.

Hrvatski fond za privatizaciju opet nije uspio u prodaji nekoliko hotela na Jadranu? Što se treba promijeniti da netko odluči investirati u te hotele?
Sva ta društva koja Fond pokušava prodati ne vrijede ništa jer su opterećena dugovima koji prelaze temeljni kapital. Da mi država danas ponudi 10 milijuna kuna pod uvjetom da preuzmem takav hotel, odbio bih, a kamoli da ga kupim za kunu, što će vjerojatno biti u ponudi u idućem krugu. Nitko ozbiljan to neće uzeti ni za kunu. U većini društava devastacija je otišla predaleko, većinu bi bilo najbolje srušiti i graditi ponovno, u prenesenom, ali i doslovnom smislu. Ulaganja koja tamo čekaju investitore su golema i neizvjesna jer se dobar dio opterećenja i ne vidi dok se ne uđe u tvrtku. Što se duže oteže s rješenjem, situacija je sve gora. Prije dvije godine možda bih i kupio neki od tih hotela za kunu, a danas – nema šanse.

Pa što se sad treba dogoditi da investitor pokaže zanimanje?
Osim gubitaka na papiru koje te tvrtke ostvaruju, država od njih ima izravnu štetu jer ne plaćaju davanja, ali i neizravnu kroz sav neostvareni prihod od gostiju kad bi se uspješno bavile turizmom. Država bi prvo trebala prikupiti sve razvojne ponude, a onda se odreći svojih potraživanja kako bi stvorila čistu situaciju za investitore. Jedna od opcija je i prodavanje nekretnine umjesto društva, u paketu s radnicima, a ne društva koje u pravilu nosi samo negativne konotacije i što prije ga treba zamijeniti boljim brendom.

Je li vas Adriatica.net tražila da uđete u proces dokapitalizacije? Jeste li za to zainteresirani?
Bilo je razgovora o toj temi, ali nisam dobio službeni upit od Adriatice. Ne zanima me širenje na taj segment poslovanja.

Ivo Sanader nije tražio da uđem u Hajduk

Kako vam se dva milijuna eura ulaganja u Hajduk može isplatiti? Je li to ulaganje bilo emocija, biznis ili politika?
Prije svega bile su to emocije, no vjerujem sam da će se i to ulaganje dugoročno isplatiti. Ako pogledamo trenutnu situaciju u Hajduku, nameće se zaključak da je ulaganje promašaj i kratkoročno je to tako. No vjerujem da ću pridonijeti razvoju projekta i stvaranja preduvjeta privređivanja i stabilnog razvoja kluba i time stvoriti klub koji sam sebe može financirati. To će se sigurno ostvariti, i to relativno brzo, kao i promjena percepcije kad su u pitanju sve slične organizacije koje su dosad živjele na netržišnim osnovama.

Znači kupnja dionica nije bila nalog Ive Sanadera?
Ne, Sanader nikad o tome sa mnom nije razgovarao. Nije mi namjera da se ograđujem od Sanadera niti da bilo kako umanjujem ili povećavam njegovu ljubav prema Hajduku.