Mogućnost izbora, alternativa, u razvijenim zemljama svijeta i razvijenim financijskim tržištima jedna je od osnovnih premisa i u privatnom i u poslovnom životu. Pri posjetu doktoru, ali i kod pravnih pitanja pribavlja se "drugo mišljenje" ili "second opinion". Kod štednje i/ili investiranja na tržištima je slično; uvijek se gleda izbor između dvije ili više mogućnosti. Proces restrukturiranja, sanacije i spašavanja Agrokor grupacije također bi trebao sadržavati alternativu, i to ne samo u pogledu „konačnosti“ (spašavanje ili stečaj), već u osnovnom odabiru budućnosti kroz barem dva oblika ili modela nagodbe. To, na žalost, trenutno nije slučaj, iako je grupa Agrokor, kako god mjerili njezin značaj, predstavljala i predstavlja značajan poslovni subjekt u Hrvatskoj, ali i regiji.

Suština je u tome da vjerovnici, sami ili sa svojim financijskim i pravnim savjetnicima, za meritorne odluke trebaju imati izbor u rješavanju trenutno "otvorenih" situacija, ali i u pogledu na buduće poslovanje grupacije i povezanosti s grupom. O pitanjima iz prošlosti – npr. je li lex special bio bolje pravno okruženje nego dopuna postojećih stečajnih zakona te je li prilikom realizacije tzv. roll up kredita bilo grešaka u koracima – vrijeme i pravni pravorjeci dat će svoje "mišljenje".

Smisao rasprava o alternativi stoga je ponajprije – budućnost. Jedna od temeljnih premisa prijedloga alternativnog oblika nagodbe koji se ovdje opisuje je očuvanje grupacije Agrokor s tri osnovne poslovne grupe (18+1 društvo), što je i prijedlog izvanredne uprave sadržan u prvom planu održivosti od 30. listopada 2017.

Zašto očuvanje grupe Agrokor, nekoliko je glavnih razloga, kao što je nekoliko glavnih odrednica na kojima počiva koncept alternative. Izvanredna uprava odnosno Trgovački sud u Zagrebu sukladno zakonskim propisima utvrđuje vjerodostojnost i vrijednost vjerovničkih prava, kako u odnosu na sam Agrokor d.d., tako i na njegove operativne kompanije. U postupku izvanredne uprave, usporedno s revizorskim izvještajima za 2016. godinu, utvrđivana su ukupna stanja tražbina, a pojedini vjerovnici svrstavaju se u vjerovničke skupine (prema "jačini" osiguranja tražbina).

Fokus nagodbe na matici

Ne ulazeći u to bi li bilo bolje da je izvanredna uprava predložila pet ili devet vjerovničkih grupa, suština alternativnog pristupa je da se po utvrđivanju ukupno priznatih tražbina vjerovnicima predloži da se nagodbeni dio ostvaruje samo u odnosu na Agrokor d.d., uz sljedeće procesne i proceduralne aspekte:

a) otpis dijela potraživanja,

b) zamjena dijela potraživanja za vlasnički udio i

zadržavanje dijela financijskih obveza uz produljenje ročnosti i ugovaranje niže kamatne stope .

Pri zamjeni djela potraživanja za vlasničke udjele, vjerovnicima se dodjeljuju tzv. preferencijalne dionice samog Agrokora d.d., s tim da se one rangiraju u tri ili četri "podgrupe" (tj. nekoliko serija preferencijalnih dionica). To bi konkretno značilo da se vjerovnicima dodjeljuju preferencijalni vlasnički udjeli sukladno visini otpisa potraživanja. Te dionice bi sadržavale pravo udjela u dividendi Agrokor d.d.-a, s tim da onaj tko mora više otpisati dobiva preferencijalnu dionicu s pravom na višu buduću vrijednost dividende.

Što se time postiže? Neupitno je da su radi postizanja poslovne i financijske održivosti Agrokor grupe rade nužni otpisi potraživanja svih vjerovnika. No, kako su se vjerovnici različito osiguravali, a od strane stare uprave društva u prošlosti je bilo i nedozvoljene dodjele istih sredstava osiguranja potraživanja (iz čega danas proizlazi i pravna upitnost barem dijela potraživanja), logično je rangiranje tražbina u više skupina.

Budući da oni koji su najslabije osigurani bivaju primorani na najveći (ne)razmjerni otpis, njihov omjer prava na buduću dividendu im otvara mogućnost da u budućem vremenu ipak ostvare veći povrat od sada potrebnog otpisa. Osim što se time za sve skupine vjerovnika stvaraju korektniji okviri raspodjele otpisa, fokus je na budućem poslovanju grupe, a posebice operativnih društava koja čine njezinu jezgru.

Što s utegom jamstava

Alternativni pristup predviđa burzovno uvrštenje dionica Agrokora d.d. i svih operativnih društava koja sada nisu na uređenom tržištu, čime se osigurava znatno veći protok i dostupnost informacija. Važno je da se uvrštenjem dionica na uređeno tržište, posebice Agrokor dd-a, omogućava da vjerovnici i kroz taj vid moguće ostvare dio povrata sadašnjih potrebnih otpisa, porastom vrijednosti dionica samog Agrokora.

Većina pratitelja poslovanja Agrokora s razlogom drži da je grupacija i došla u današnje probleme zato što nije ostvareno godinama najavljivano uvrštenje na domaću i neku od inozemnih burza. Burzovna kretanja, među ostalim, valoriziraju i opravdanost oblika grupacije te uspješnost, ekonomičnost i profitabilnost za sve (su)vlasnike.

Kod operativnih društava koncerna upravo činjenice vezane uz utvrđivanje vrijednosti, uključujući pravni okvir sustava jamstava i garancija iz prošlog vremena, danas čine velik pravni i poslovni "uteg". Investicijska javnost uporno ukazuje na tu problematiku, a alternativni prijedlog u tom smisu predviđa mogućnost "oslobađanja" operativne kompanije od jamstava. Postojeće vlasničke pozicije Agrokora u odnosu na operativne kompanije ostaju nepromijenjene, dok svi ostali dioničari, dakako, imaju mogućnost prodaje/kupnje na uređenim tržištima.

Bez uskraćivanja perspektive

Operativne kompanije u definiranom bi se budućem vremenu obvezalo na isplatu dividende samo Agrokor dd-u. Okviri budućeg odnosa matice i članica utvrđuju se u kontekstu dozvoljenosti financijskih i poslovnih odnosa (buduća jamstva).

Kako većina ključnih operativnih kompanija uspješno posluje, a restrukturiranjem koje uključuje i profesionalizaciju upravljanja to bi trebale i ostale, spomenuti elementi alternativnog pristupa osigurali bi pritok novčanog povrata i nositeljima preferencijalnih dionica Agrokor dd-a koje su stekli opisanim procesom.

Postojećim dioničarima operativnih kompanija uskratila bi se dividendna prava u unaprijed definiranom razdoblju, ali to je dio "žrtve" koju bi postojeći drugi suvlasnici sada trebali podnijeti neovisno o kvaliteti budućeg poslovanja i perspektivi porasta vrijednosti dionica pojedine operativne kompanije.

Alternativni pristup, dakle, predviđa prijenos dijela potraživanja u "masu" naspram matice tj. samo na razinu holdinga, otpis dijela potraživanja te određivanje unaprijed definiranog vremenskog tijeka (daljnjeg) povrata dijela potraživanja. Polazi se od toga da na razinama operativnih društava ne dolazi do zamjene dijela potraživanja za kapital, već da se prema definiranim kriterijima i dogovorima dio potraživanja prebacuje tj. pribroji na razinu matice, a s ciljem da se ostvari održivost poslovanja i sinergijski efekti pripadnosti grupi.

Plan za 'mjeničare'

Kad je riječ o zadržavanju dijela financijskih obveza, ne ulazeći u temelje roll-up aranžmana, volumen budućeg duga na razini matice zadržava aranžman koji pokriva roll-up i dio razlučnih isplata, ali i u odnosu na domaće dobavljače čije tražbine imaju  "obilježja kreditiranja" umjesto gotovo potpunog otpisa primjenjuje se djelomični otpis. Za dio njihova potraživanja uvodi se, pak, oblik "neosigurane" dugoročne obveznice koja zamjenjuje njihove "kratkoročne" vrijednosnice (mjenice), i to po principu nekoliko godina počeka pa otplata samo kamata i tzv. bullet glavnice na kraju. Iako se time razina matice u tom trenutku dodatno opterećuje dugovnim segmentom, takav oblik rješenja može donijeti pozitivne računovodstvene, porezne i na kraju krajeva poslovne efekte. Istodobno, dobavljačima iz te kategorije osiguravaju se puno bolji temelji opstojnosti i budućnosti, a za samu obveznicu može se stvoriti i tržište, pa i na taj način mogu iskočiti "dodane vrijednosti".

Za kraj, u općoj globalizaciji možda treba uzeti u obzir i pojam "alternativa alternative". U kontekstu Agrokor grupe, iz osobnog viđenja, to bi, primjerice, moglo značiti pojavu tzv. bijelog viteza, investitora ili grupe investitora koji na dan sklapanja nagodbe (neovisno o modelu) dođu i predlože npr. uplatu/otplatu 50 posto utvrđenih tražbina, preuzmu vlasništvo i krenu svojim putem u restrukturiranje. Zašto bi se netko pojavio? Hrvatsko i regionalno tržište može biti zanimljivo značajnim ekonomskim igračima, pripadnicima industrija koje su tražene neovisno o cikličnim trendovima domaće ili europske ekonomije. To je samo razlog više zašto je potrebno da vjerovnici imaju alternativne prijedloge nagodbe i fokusiraju se na budućnost. 

* Autor teksta je Hrvoje Japunčić, mag.oec., direktor Decentia savjetovanja d.o.o.

Disclaimer:

* Zaposlen u Agrokor grupaciji 11/1999 – 03/2005; surađuje s vlasnicima dužničkih vrijednosnica Agrokora i dobavljačima Agrokor grupe