Hrvatska je vodila ozbiljnu stratešku energetsku politiku koja je u krizi zadnjih godinu dana osigurala dostupnost svih energenata po priuštivim cijenama hrvatskim građanima i gospodarstvu, ali i za mnoge zemlje ovog dijela Europe, rečeno je na 6. međunarodnoj energetsko-naftnoj konferenciji “ RePower EU – Aktualni izazovi europske energetske sigurnosti” koja je u organizaciji JANAF-a održana jučer u Zagrebu.

‘Fosili’ još drže 70%
Stjepan Adanić, predsjednik Uprave JANAF-a, istaknuo je da su protekle tri godine bile izazovno za čitavo gospodarstvo i društvu, a posebno za energetski sektor.

”Unatoč nepredvidivim kretanjima na europskom i globalnom tržištu uslijed promijenjenih geopolitičkih okolnosti, JANAF je ispunio zadaću, a uz to ostvario i rekordne poslovne rezultate.

Mi smo svojim transportnim kapacitetima od 24 milijuna tona nafte godišnje, te dva milijuna tona u skladištima, spremni ispuniti svoju stratešku zadaću, koju im je ili tek će im namijeniti Europska unija i Republika Hrvatska, osiguravanja eneregetske sigurnosti za Hrvatsku i ovaj dio Europe”, kazao je Adanić. Dodao je da očekuje daljini razvoj poslovanja kroz širenje, ali i diverzifikaciju poslovanja kroz zelenu agendu iz naftne u zelenu energetsku kompaniju.

Ognian Zlatev, voditelj predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj, kazao je da je Europska unija zadnjih godina kroz RePower EU morala napraviti veliki zaokret u energetici. Glavni razlog bila je ovisnost o ruskim energentima, a druga zelena tranzicija.

Foto: SLAVEN BRANISLAV BABIC/PIXSELL

”Trenutačno svega 8% plina u EU čini onaj iz Rusije te ta zemlja više nije glavni dobavljač plina. Tu poziciju je preuzela Norveška. Uza sve to smo ostali na zacrtanom putu zelene tranzicije te smanjili CO2 otisak. Kada pogledamo što smo napravili u samo godinu dana, radi se o izvanrednom postignuću jer su mnogi lani smatrali da je nemoguće EU učiniti neovisnim od ruskih energenata.

Činjenica je da je to porezne obveznike u EU koštalo dodatnih 100-tinjak milijardi kuna, ali u konačnici smo napravili dobru stvar”, kazao je Zlatev. Dodaje je da EU pozdravlja i razvija projekte koji imaju međudržavnu karakter i važnost za veliki broj građana Unije.

Davor Filipović, ministar gospodarstva i održivog razvoja, kazao je da živimo u vrijeme kad se događaju tektonske promjene s dalekosežnim posljedicama.

”Ambiciozni cilj postavljen 2019. kroz Zeleni plan za Europu da naš kontinent do 2050. postane klimatski neutralan nije ugrozila ni ruska agresija na Ukrajinu i sve što je to značilo. Kao odgovor na agresiju EU je donijela RePowerEU plan koji je ubrzao zelenu tranziciju, a Hrvatska se profilirala kao energetsko čvorište Europe za nama susjedne države.

Svi se sada borimo s velikim cijenama energije, ali svaka kriza je prilika za neke daljnje razvojne korake. Konkretno, mi smo lani donijeli odluku o udvostručenju kapaciteta LNG terminala, isto tako se može dodatno optimizirati kapacitet JANAF-a koji je tehnički 24 milijuna tona, a trenutno prema Mađarskoj i Slovačkoj ide oko 11 milijuna tona”, kazao je Filipović.

Dodao je i da Vlada stalno radi na zaštitnim mjerama za građane i poduzetništvo kako energetski udar tržišnih cijena ne bi imalo previše negativni karakter na naše gospodarstvo i društvo te da cijene goriva, električne energije i plina ostanu razumne i priuštive.

Tomislav Gelo s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kazao je u svojem izlaganju “Geopolitika energije u Europi: kratkoročni i dugoročni izgledi” da je EU i dalje pretežno ovisna o fosilnim gorivima koji trenutačno čine više od 70% energetskog miksa.

No isto tako, navodi, vidljivo je da pada uvoz nafte i plina dok raste potrošnja ugljena. Kao vrlo značajan alat u upravljanju cijenom energije Gelo vidi ograničenje EU od maksimalno 60 dolara po barelu za rusku naftu, a projekcije su da nafta do kraja godine ne bi trebala globalno biti skuplja od 80-90 dolara.

U SAD-u 7 puta jeftinije
Eugene Lindell, analitičar Facts Global Energy-a (FGE) iz Londona, pojasnio je da se Europa relativno brzo uspjela osloboditi ovisnosti o ruskoj nafti, no da je malo kompleksnija situacija s naftnim supstancama, gorivima i raznim talozima koje koriste europske rafinerije, a koje još uglavnom dolaze iz Rusije.

Kao drugi veliki problem istaknuo je problematiku plina. Jer, iako je EU uglavnom uspjela LNG-om i pojačanim uvozom iz Norveške supstituirati dobar dio ruskog plina, problem je cijena. Naime, kako navodi Lindell, cijena plina, čak i sada kada su cijene plina u Europi na pristojnoj razini, one su i dalje sedam puta više od onih u SAD-u što predstavlja veliki izazov za građanstvo, a još veći za gospodarstvo.

”Njemački BASF, jedan od najvećih europskih potrošača plina, iznio je podatke po kojima je lani lani potrošio 3,2 milijardi eura za energiju. No, ono što posebno zabrinjava je da su lani potrošili 35% plina manje nego u godini prije, a platili ga 1,4 milijardi eura više. To je zabrinjavajući trend za europsko gospodarstvo jer će se europska industrija seliti tamo gdje je energija jeftinija”, kazao je Lindell.