Zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić ekonomska je stručnjakinja s višegodišnjim iskustvom u području javnih financija, proračuna i vjerojatno najstručnija osoba u Hrvatskoj za pitanja europskih fondova.

Karijeru je počela u Ministarstvu financija, aktivno je sudjelovala u pregovorima o pristupanju Hrvatske EU kao zamjenica glavnoga pregovarača i pregovaračica za poglavlje 22: Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata (EU fondova). Na prvim hrvatskim izborima za Europski parlament izabrana je kao zastupnica HDZ-a. U Europskom parlamentu članica je Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (ECON), zamjenska članica u Odboru za proračun (BUDG), a posebno prati Proračunsku kontrolu (CONT), Regionalni razvoj (REGI), Zapošljavanje i socijalna pitanja (EMPL) i Poljoprivredu (AGRI). O tome gdje je zapelo s povlačenjem novca iz EU fondova razgovarali smo u Europskom parlamentu u Bruxellesu. 

Kako ocjenjujete svoj dosa-dašnji staž u EU parlamentu?
Bilo je važno u ovih osam mjeseci pokazati da smo doveli zastupnike koji poznaju određena područja, koji mogu kompetentno sudjelovati u raspravama, dati novo razmišljanje i upozoriti na probleme. Mislim da smo se tu dobro pozicionirali. Novi mandat će sigurno omogućiti da kvalitetno sudjelujemo i u kreiranju politika.

Sigurni ste da ćete ponovno dobiti mandat?
S obzirom na mjesto na listi, sigurna sam. Vrlo sam optimistična i vjerujem da će lista HDZ-a dobiti sedam mandata. Taj optimizam gradim na činjenici da ono što se trenutačno događa u Hrvatskoj nije dobro.

Jesu li fondovi EU prilika koju smo propustili?
Definitivno! Fondovi EU trebali su biti vjetar u leđa za gospodarski rast i razvoj. Tužno je što su u svim državama članicama zaista mijenjali stvarnost, preokretali trendove, a kod nas postali nekakav jeti: o njemu se govori, a nitko ga ne vidi. Da bi se pripremili projekti, treba uložit novac, a ta priprema je proces koji obuhvaća sve segmente društva. To je ono što kod nas nedostaje. Bojim se budućnosti u Hrvatskoj. Jer ako sad nemamo inflaciju ulaganja u pripremu projekata, nećemo imati podlogu za korištenje fondova EU. Treba nam razina ulaganja od šest milijardi kuna u pripremu projekata, a Vlada je u 2012. najavila natječaj od 30 milijuna kuna za pripremu projekata, koji je odgođen za lipanj 2013. U studenome 2013. konačno je odabrano koji će se to projekti pripremati, no još nisu potpisani ugovori s lokalnim jedinicama i još nisu počele pripreme projekata, a posrijedi je 30 milijuna kuna.

Postojala je razvijena infrastruktura za pripremu projekata i povlačenje novca. Gdje je nastao problem?
Kada je Vlada potkraj 2011. došla na vlast, uopće nije znala što zapravo znače europski fondovi, koja je strateška važnost ulaganja i financiranja iz europskih fondova. Nisu shvatili koji su sve preduvjeti za njihovo povlačenje. Morali su biti svjesni toga da ne znaju i prije učiti i pripremati se. Došli su ljudi bez ikakve ideje i znanja, a kad su i dobili papire, nisu ih znali pročitati. Sustav su oslabili jer je mnogo ljudi i u nižim strukturama otišlo jer su im snizili plaću, ili promijenili radno mjesto. Ti su ljudi bili kvalitetni i sposobni, pa su se brzo snašli. Sada su konzultanti u Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i Turskoj. 

Jesmo li izgubili dragocjeno vrijeme?
Oni su lošom kadrovskom politikom i bavljenjem samima sobom u startu ubili najvažnije godine za Hrvatsku: 2012. i pola 2013. su zapravo bile godine integracije, završili smo pregovore i trebali smo napraviti zadnji korak da se dobro integriramo. Te dvije godine trebale su biti velike godine ulaganja u pripremu projekata, dovršavanje dokumentacije, pripremu za financijsko razdoblje 2014./2020. Sada dolaze strateški dokumenti koji nemaju temelja u praksi i stvarnosti. 

Gdje je zapelo sa strateškim dokumentima? 
Pretpostavka za korištenje fondova od 2014. do 2020. je donošenje partnerskog sporazuma kao krovnog strateškog dokumenta u kojem definiramo glavne prioritete za financiranje. Iz njega se rade operativni programi. Strateški dokumenti bitni su za fondove EU koji iznose 12,5 milijardi kuna godišnje. S druge strane imamo nacionalne i lokalne proračune, pa se taj iznos lagano penje. Unija želi vidjeti koji su hrvatski nacionalni prioriteti i ciljevi, kakav je nacionalni program razvoja i reformi… Te jasne slike nema pa na te draftove dokumenata stalno dobivamo komentare "ne vidi se jasno što želite postići"… 

Posljedica je da nema novaca.
Da. I to je problem, zato što se na vrijeme nije krenulo odozdo prema gore nego se sad pokušava odozgo nešto definirati i svima nametnuti. U jednom trenutku Komisija će čak i to pustiti jer do 22. srpnja moraju biti usvojeni svi operativni programi, pa će biti usvojen i hrvatski. No, Komisija će tada reći: "Sada je vaš problem što operativni program ne proizlazi iz vaših nacionalnih interesa i prioriteta. Ako u srednjem roku ne ostvarite ciljeve iz tog programa, zato što nije dio nacionalnog, bit ćete kažnjeni". Unatoč tome, Vlada i dalje ide krivim smjerom i tvrdi kako će to biti najbolji strateški dokument. 

Koliko smo novca povukli od ulaska u EU?
Od 1. srpnja iz europskih fondova nije došao ni euro. Ono što smo dobili je kompenzacija, zaštita da ne budemo neto uplatitelj, od 75 milijuna eura dobili smo sredstva za Schengen od 40 milijuna eura koja se daju unaprijed i ako se ne potroše na projekte, moraju se vratiti. Tu je i 120 milijuna eura IPA sredstava zbog kojih fizički nismo 2013. bili neto platitelj, ali stvarni rezultat je da smo od 1. srpnja do kraja 2013. uplatili 1,8 milijardi kuna, a zapravo dobili jedino oko 800 milijuna kuna kroz tu kompenzaciju i sredstva za Schengen. A 120 milijuna eura su IPA sredstva, iz prošlosti. 

Hoće li Hrvatska prvu godinu članstva zaključiti kao neto platiteljica?
Mi smo već u prvoj polovici godine u minusu! Do 1. srpnja 2014. uplatit ćemo 3,6 milijardi kuna, a dotad još možemo dobiti predujam od 150 milijuna eura, odnosno 1,1 milijarda kuna, a što se tiče povlačenja fondova kroz realizaciju projekata, nema šanse ni za cent. Prvu godinu članstva završit ćemo u minusu, Uniju ćemo time šokirati.

Što kažete na suspenziju programa zapošljavanja mladih?
Vlada je dovela do toga da je gotovo svaka druga mlada osoba bez posla, a to odgađanje mjere dok ne dođe europski novac šokira EU. I u Komisiji i Parlamentu bili su zgranuti, pitali su je li moguće da vlada s tako velikom problemom nezaposlenosti mladih zaustavlja mjeru dok ne dođe naša garancija. Logika fondova je da su oni dodatak, a ne susptitut. A Vlada u Programu reformskih mjera pokazuje da ne razumije temeljno načelo kohezijske politike. 

Je li se ministar Grčić doista dosad hvalio samo projektima za koje ste vi zaslužni?
Definitivno! Sve što je ugovoreno u 2012. projekti su koji su ga dočekali i jedini trud koji je morao uložiti bio je da stavi potpis na ugovore. Ok, on je stavio potpis na ugovore, no nije se trebao zanositi mišlju da će ga to dočekati od ne znam čijeg rada i 2013. Trebalo je nastaviti jako raditi, uložiti mnogo više novca u pripremu, raditi s općinama i gradovima, poduzetnicima…. Administracija je zakazala u svakom segmentu, a oni mi stalno govore zašto nas ti sad napadaš? 

Jeste li ipak malo zajedljivi?
Ako bolji život građana, rast i razvoj Hrvatske ne vidimo kao cilj, nemamo što raditi u državnoj administraciji i javnoj upravi. Moram ih upozoravati, jer ono što će nam se dogoditi zato što ne pripremamo projekte jest da će nakon 2015. i 2016. krenuti prva oduzimanja sredstava. 

Imali ste atraktivne ponude za posao, želio vas je i MMF.
Jest.

Da vam se ukaže prilika, biste li zamijenili Bruxelles foteljom ministra Grčića?
U Ministarstvu financija sam od pretpristupnih programa, kada su mi rekli: mogla bi ti osnovati taj nacionalni fond, strukturu, prolaziti akreditacije. Jako sam to odbijala i shvatila kao nešto privremeno. Na kraju sam to zavoljela. 

Niste mi odgovorili.
Fondovi su postali moja strast, shvatila sam da ako u Hrvatsku uložimo tih 12,5 milijardi plus naše sufinanciranje, to je 20 milijardi, to je 20 posto BDP-a. Ako se to napravi efikasno, naš rast ide između 4 i 5 posto. Zbog toga bih ušla u tu vatru, iako sam svjesna toga da su to najnezahvalnija mjesta.

Zaposlili 600 ljudi, prošla 4 projekta!

Zašto mislite da Ministarstvo poljoprivrede i Agencija za plaćanje u poljoprivredi ne rade svoj posao?

Ministarstvo poljoprivrede zanimljiva je priča. IPARD se dugo akreditirao, riječ je o nastavku SAPARD-a i Komisija ga je napravila na sasvim drugim načelima. Nije se mogao koristiti prije kraja 2009. Kad smo konačno mogli krenuti u provedbu, raspisali smo što više projekata i natječaja. IPARD se jako počeo koristiti za 2010. i 2011. i to je trebalo nastaviti jer ostalo je još 500 milijuna kuna nepotrošenih sredstava da bi Vlada raspisala natječaje u 2012. i 2013. No, ti natječaji još nisu ugovoreni. U međuvremenu je u Agenciji za plaćanje u poljoprivredi zaposleno 600 ljudi, a potpisana su četiri projekta. To je katastrofa! Tako 500 milijuna kuna i dalje stoji i to za važne sektore koji vape za tim novcem poput mljekarstva, govedarstva, peradarstva, svinjogojstva, voća i povrća, žitarica, a u ruralnim krajevima stoje projekti poput razvoja ruralnog turizma, tradicijskih obrta i uslužnog sektora u ruralnim sredinama, a prema IPARD-u ruralni krajevi su općine i gradovi s manje od 10.000 stanovnika.