Suđenje oslobođenim hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku pred Haškim je sudom trajalo ukupno 303 dana tijekom kojih je ispitano 138 svjedoka, a za obranu generala Hrvatska je izdvojila nešto više od 190 milijuna kuna.

Osim svjedoka, obrana i optužba pred sudom su izveli više od 4800 ostalih dokaznih predmeta, a Hrvatska je ispunila sve zahtjeve za dostavu dokumentacije i drugih materijala, doznaje se u Ministarstvu pravosuđa.

Gledano pojedinačno na suđenju je ispitan 81 svjedok optužbe, koja je imala gotovo 2700 dokaznih predmeta.

Obrana generala Gotovine na suđenje je dovela 25 svjedoka, 19 ispitanih predložili su odvjetnici generala Čermaka, a 13 generala Markača.

Raspravno vijeće pozvalo je još sedam svjedoka te provelo pet ostalih dokaznih predmeta.

Kako su prvom presudom iz travnja prošle godine kojom su Gotovina i Markač osuđeni na 24 odnosno 18 godina, dok je Markač oslobođen, obuhvaćeni i interesi Republike Hrvatske u prosincu 2011. podnesen je Prijedlog za intervenciju i očitovanje o pravnom interesu Republike Hrvatske odnosno zahtjev za dobivanje statusa amicus curiae (prijatelja suda) u predmetu protiv Gotovine i Markača koji je u cijelosti odbijen.

U podnesku amicus curiae naglašena su tri pitanja posebno važna za Hrvatsku. Pokrenuto je pitanje zajedničkog zločinačkog pohvata (ZZP) u okviru kojeg su navedeni pojedini neoptuživani članovi hrvatske Vlade, a Hrvatskoj nije bilo dopušteno sudjelovati u predmetu te joj je uskraćeno pravo na obranu. Istaknute su i posljedice koje države mogu imati od utvrđenja stroge odgovornosti za topničke projektile koji su pali dalje od 200 metara od utvrđenog cilja, kao i pitanje dokazivanja krivnje izvan razumne sumnje što je ujedno i izravno naštetilo Hrvatskoj.

U veljači ove godine žalbeno vijeće Haškog suda taj je prijedlog odbilo, a žalbeno vijeće je u svojoj odluci navelo da se presuda Raspravnog vijeća odnosi samo na individualnu kaznenu odgovornost generala Gotovine, Čermaka i Markača te da se u pogledu postojanja zajedničkog zločinačkog pothvata niti na jedan način ne utvrđuju odgovornost Hrvatske kao države. U odluci je navedeno da činjenični nalazi raspravnog vijeća u pojedinom predmetu nisu obvezujući za ostale predmete koji se vode pred tim sudom, podsjećaju u Ministarstvu pravosuđa.