S otvaranjem nove vjetroelektrane Kamensko snage 20 megavata (MW) kod Trilja u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Hrvatska je dostigla kapacitet od 180 MW energetske snage instalirane u vjetru.

U našoj zemlji trenutno egzistira 10 vjetroelektrana s više od 110 aktivnih vjetroturbina koje isporučuju godišnje oko 540 GWh električne energije. Za usporedbu, postojeća termoelektrana Plomin ima snagu 330 MW i isporučuje godišnje oko 2173 GWh struje. 

Teško ostvariv cilj
U Trilju bi isti investitor, tvrtka Oštre stine, trebao uskoro pustiti u rad još jednu identiču vjetroelektranu Voštane koja je izgrađena i prošla je tehnički pregled, a sada je u probnom radu. U Kamensko i Voštane investirano je ukupno 64,5 milijuna eura bez PDV-a, a kada obje budu u pogonu, proizvoditi će godišnje 114 GW električne energije. Trenutno je najveća hrvatska vjetroelektrana Vrataruša pokraj Senja, snage 42 MW. Vrijednost te investicije iz 2011. bila je oko 62 milijuna eura, a godišnje proizvodi oko 125 milijuna kilovatsati (GWh) električne energije. Naša zemlja ima ukupne kapacitete elektroenergetskog sustava za vjetroenergiju na razini 400 megavata i trenutačno se zbog tehničkih ograničenja ne može planirati više od toga. Usprkos tome, strategija predviđa da do 2020. godine imamo čak 1200 MW instalirane snage u vjetru. U Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) naglašavaju da je izvjesno da će se ta strategija morati mijenjati jer bi za dostizanje 1200 MW u vjetru trebale velike investicije u infrastrukturu i rezervne izvore, prvenstveno HEP-a. U CEI-u kažu da su već sada u tijeku projekti vjetroelektrana koji će vrlo brzo doseći maksimum kapaciteta koji naš elektroenergetski sustav može primiti."Do kraja ove godine Hrvatska bi trebali doseći 300 megavata u energiji vjetra, a do sredine 2014. će vjerojatno biti i popunjena kvota od 400 MW", procjenjuje Ante Ramljak, voditelj sektora energetike u CEI-u.

Na razini europske 2007.
Davor Škrlec, energetičar i profesor na zagrebačkome Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER), pojašnjava da bi taj kapacitet možda već bio i popunjen da nije bilo "neozbiljnih" investitora i birokratskih prepreka. Mnogi su investitori, naime, ishodili suglasnosti za isporuku električne energije iz vjetroelektrana od nadležnih tijela, uglavnom Ministarstva gospodarstva, no nakon toga njihov se projekt nije maknuo s početne točke. Istodobno su zauzimali mjesto u "kvoti 400 MW" nekim drugim poduzetnicima koji su možda mogli realizirati svoje vjetroparkove. Da bi se spriječile takve manipulacije, operater prijenosnog sustava je postavio rok od šest mjeseci u kojem investitor mora, od trenutka dobivanja suglasnosti, dokazati da može realizirati svoj projekt. U protivnom pada na dno liste i izvan kvote 400.

Naravno, u izvedbi projekta mogu se pojaviti problemi urbanističkog plana ili vlasništva nad zemljištem, no kako je u takvim investicijama uglavnom riječ o državnom zemljištu, tu bi situacija trebala biti pojednostavljena. Škrlec ne očekuje da će trend smanjivanja poticaja koji su počele neke zemlje imati velik utjecaj na stanje u Hrvatskoj."Naša je zemlja, kad je o obnovljivim izvorima energije riječ, tamo gdje je Europa bila 2007. ili 2008. Tada je, da bi se popularizirali obnovljivi izvori energije, bilo nužno ići s primamljivim poticajima. Danas je situacija takva da su zemlje poput Njemačke uspjele dostići postavljene ciljeve i prije nego što su očekivali. Stoga više nema potrebe za takvom razinom poticaja", objašnjava Škrlec.