kakve su to besmislice ovdje napisane, pa po toj logici “država” bi isto tako trebala brinuti za sviju nas, uvučene u propalu ekonomiju.

već sama priča o brizi za radnike je degutantna, trebalo bi podijeliti sve preostale novce u državnoj blagajni na jednake dijelove i baciti ključ.

sve je to teška demagogija, da se otvori normalan stečaj, radnici bi se naplatili iz konstruktovrove imovine, i to s kamatama, a svi koji znaju raditi naći će posao u onoj mjeri u kojoj uopće ima građevinskog posla.

Pa država se ovdje i zaziva da posluša zahtjev radnika i raspiše stečaj, oni ništa drugo i ne traže, svakako ne milostinju iz blagajne. Samo da skinu Žderića s leđa

ovo je klasična hrvatska priča. slušali smo je u slučaju monter-projekt, sad s konstruktorom. ali, ni onda ni sad ne spominju sve svi oni koje su žderić i orešar poslali na ulicu još puno ranije. radi se o zaposlenima kod dobavljača, koji, da bi bili dobavljači, morali su platiti ulaznicu od barem milijun kuna u materijalu, naravno. ono preko se moglo naplatiti s odgodom od minimalno 180 dana. dok je trajalo, nekako je imalo smisla. kad je posao stao, dobavljači su došli u probleme. pa su krenuli otkazi, zatvaranja firmi i poslovnica. to je onaj prvi val otkaza iz 2009.-2010. o kome se vrlo malo pisalo u ovom smislu otkrivanja uzroka i uzročnika.

Uskoro će i njegov kum Jure Radić na pistu!
Bila je to igra moćnika i l*p*va. Nema više. Izilo se i popilo.

giordano, potpuno ste u pravu, evo i ja sam počeo zaboravljati na njih, makar sam vrlo blizak njihovu profilu, ti dobavljači “moćnih tvrtki” nestali su a da nitko za njima suzu nije pustio, uvijek ama baš uvijek su bili odgovorniji i profesionalniji od glavnih izvođača, potpuno posvećeni tržištu, bez ikakve zaštite i podrške države, s uvjetima lošijim od glavnih i plaćama lošijim od glavnijih, a ugušeni su toliko da im se ime više ne spominje.

zašto je tomu tako? pa iz jednostavnog razloga, podizvođači su bili pravi privatnici na pravom tržištu, a s takvima partije hdz i sdp nemaju ništa, one su tu da štite “partijske drugove” radića, žderića i slične, a “pravi privatnici” su “prljavi kapitalisti” koji su dobili što su zaslužili. i tako je propao onaj dio privrede koji je po profesionalnoj razini već bio u europi.