Naravno da će se ponoviti greške iz prošlosti .
Isti ljudi , iste greške .
Sjetite se vlade 2000. do 2003. , Linić , Čačić …
Sve će rasprodati i ponovo nas zadužiti .
To je laž da je to jedini put .
Laž je da moramo prodati obiteljsko zlato i to pojesti .

__________________________________________________

Objavljeno u Nacionalu br. 371, 2002-12-24

POZADINA POTPISIVANJA SPORAZUMA S MMF-OM

Vlada je potpisala štetan sporazum s MMF-om samo zato da proda Inu

Nepovoljni stand by aranžman s MMF-om koji je Hrvatski sabor ratificirao u prošlu srijedu razbio je sve iluzije o uspješnosti gospodarske politike Vlade Ivice Račana

Novi stand-by aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom razbio je sve iluzije o uspješnosti gospodarske politike Račanove vlade.

Uvjeti na koje je pristala Vlada na dramatičan su način potvrdili da Račanov kabinet nema vlastiti gospodarski program i da nema snage sam provesti neophodne reformske zahvate.

Činjenica da je Vlada u izbornoj godini bila prisiljena sama staviti oko vrata MMF-ovu financijsku omču najbolje pokazuje u kakvoj se bezizlaznoj situaciji našla: morala se obvezati na donošenje krajnje nepopularnih mjera, kao što su praktički zamrzavanje plaća, nova otpuštanja, donošenje novog, antiradničkog zakona o radu u kojemu se smanjuje otkazni rok i otpremnine, na financijske restrikcije poput zabrane davanja novih jamstava za kredite.

HSS se protivio prodaji Ine ali nakon što je to postalo dio sporazuma s MMF-om za koji su glasali i HSS-ovi zastupnici, morat će pristati na prodaju najveće hrvatske kompanijeVlada je, tvrde ekonomski stručnjaci koje je konzultirao Nacional, pristala na sve te grozne uvjete isključivo zbog toga da osigura ostanak na vlasti.

Novi stand-by sporazum Vlada, naime, nije potpisala jer je on od nacionalnog interesa i značaja, nego zato da dobije carte blanche za daljnje zaduživanje u inozemstvu pod koliko-toliko prihvatljivim uvjetima.

I, što je možda još važnije, da u sljedeća tri mjeseca proda 25 posto dionica “Ine”, najvrednije hrvatske tvrtke u državnom vlasništvu.

____________________________________________________________________

Memorija nam počinje isparavati već sa 45 godina

Gubitak pamćenja i ostalih moždanih funkcija može početi rano, čak s 45 godina, što postavlja velike izazove pred znanstvenike koji pokušavaju pronaći nove načina liječenja demencije, objavili su u petak stručnjaci.

Zaključak desetogodišnje studije u kojoj je sudjelovalo više od 7.000 britanskih vladinih službenika u suprotnosti je s ranijim spoznajama da pad kognitivnih sposobnosti ne počinje prije 60. godine života te bi mogao imati dalekosežan utjecaj na buduća istraživanja demencije. Velik broj novih lijekova za Alzheimerovu bolest, najčešči oblik demencije, trenutno je u fazi kliničkih ispitivanja, no očekivanja su niska i neki stručnjaci strahuju da se novi lijekovi testiranju na pacijentima koji su prestari da bi se pokazale njihove koristi. Među tvrtkama koje razvijaju nove lijekove je Eli Lilly koja radi na lijeku solanezumab te Elan i Johnson&Johnson koji razvijaju bapineuzumab.
Istraživački tim predvođen Archanom Singh-Manoux iz Centra za istraživanje epidemiologije i javnog zdravlja u Francuskoj i s londonskog University College otkrio je umjereni pad umnih sposobnosti u žena i muškaraca u dobi od 45 do 49 godina.

Među starijim osobama uključenima u studiju prosječan pad kognitivne funkcije bio je veći, ali su zabilježene velike varijacije s obzirom na godine, uz trećinu ispitanika od 45 do 70 godina koji nisu pokazali nikakav pad. “To se ne događa odjednom kada ostarite, nego promjene počnu puno ranije”, rekla je Singh-Manoux. “Idući korak je to razlučiti i potražiti faktore rizika”, dodala je.

(Hina/pd

Što je u privatizaciji javnih tvrtki problem? To što su nacionalni paradni konji koje stalno treba futrati? To što su nelojalna konkurencija privatnom sektoru, koji je jedan između onih koji ih po sili zakona stalno futra? To što su neproduktivni i svojom neproduktivnoću omogućavaju nastajanje kooperanata koji se onda objese na njihove sise i indirektno isisavaju proračunske novce? To što javne tvrtke više neće biti utočište za podobne strankarske ljude? To što…?
Kako očekivati prihvaćanje privatizacija, kada se i u privatnim tvrtkama odnosimo kao da su javne tvrtke. Kada je poslovanje pozitivno, onda su menadžeri pripisuju sve zasluge, kada je poslovanje negativno, onda se pritišće na vlasnika ili vlasnike da dokapitaliziraju, da kreditiraju ili daju svoja osobna jamstva za kredite i time pomognu toj tvrtci.

Tko god je jednom kročio u zgradu CO na Trgu zna da ta firma dugoročno nema šansu sa konkurencijom. Zaposlenici u uredima natrpani ko sardine žive u svom filmu kada na tržištu konkurencije nije niti bilo. Uprava politički instalirana nezainteresirana za rezove i racionalizaciju, to jest otpuštanje nepotrebno nagomilane administracije. Takvo CO nikako nije obiteljsko srebro već paravan za političko potkusurivanje, te ga hitno treba prodati dok se može još nešto dobiti.