Slažem se sa gore iznesenim.

Nadalje treba odabrati kriterije procesiranja. Ako ćemo kronološki, onda počnimo sa 1991. i ubijenim civilima i zarobljenicima u Vukovaru i Škabrnji i Lovasu itd. To bi moglo ukazati na uzroke ubojstva 600 srba (dobrim dijelo četnika što se često zaboravlja napomenuti).

Ako ćemo po broju ubijenih onda krenimo sa Daljom (135 civila), Baćina (56 civila) Škabrnja (86), Voćin (47), Vukovar (3000 civila, vojnika i zarobljenika – najmlađe staro 6 mjeseci), Petrinja (42 osobe, od toga 16 djece), Osijekom, Siskom itd.

Ako pogine tisuću ljudi, to je statistika. Ako pogine jedan, to je slučaj. Hrvate koje su ti isti srbi pobili ne zaslužuju da se osudi taj zločin. Za njih se traži samo da se otkrije gdje su pokopani, zar ne? Tko ih je ubio, to nije bitno. Ipak se radi o Hrvatima koji bi i onako bili umrli.

Da završim sa svibnjem 2010. kad Mesić je gimnazijalce podučio da je osveta, bez suđenja, sasvim u redu. ‘Ustaše su se 1945. povlačile da bi se predale Englezima, no Englezi su se držali one da se vojska mora predati onima protiv kojih je ratovala. Postali su žrtve osvete, no osveta je bila neminovna jer su zločini koje su počinili bili toliko strašni da ju je bilo nemoguće izbjeći’, rekao je Mesić, priznavši da ga često optužuju da različito tretira zločine, iako to nije istina. Što je 600 prema 100 000?