Ograničavam si slobodu,dodajem,oduzimam po volji.To je sloboda koju ja zovem izborna sloboda.
Čovijek najbolje spozna što je sloboda kad ju izgubi.Onda se sjeti one Gundulićeve -O lijepa,o draga o slatka slobodo…O da sloboda je ženskog roda,valjda je zato i toliko lijepa…[smiley2][smiley2]

imam ja i onu drugu.Tu najviše volim,a to je mašta.Mašta je moja najdraža sloboda.Tu je moj teren.Prvo nitko mi je ne može oduzeti,tu ne volim biti ograničena.Naučila sam izražavati svoje misli,i naučila sam da ih se ne stidim.To je dobro.Kad se posvađam ovaj odmah zna na što mislim,a kad volim,znam reći koliko-SDA sa mnom nema problema.[smiley2]Volim i pokazivati osjećaje.To je opasno,ljudi se toga stide i znaju krivo protumačiti.Ali ja volim pogriješiti.[smiley2]

Ali,vidi vraga i tu postoji ograničenje…Ne smijem recimo pomisliti da ubijem čovijeka,ili poželim recimo tuđeg muža[smiley2]E,al ima jedan dio koji nedam da mi itko ograničava.To čarobni trenuci.To je ono trperavo stanje kad imamo silnu potrebu da se dodirujemo sa srodnim dušama u svemiru.Imamo silnu potrebu da vrištimo i vičemo-evo me,tu sam,postojim,zar me ne vidite,i volim vas sve…
Nagradim se ponekad sa njima i uživam,punim plućima[smiley2][smiley2][smiley2]

E to me!!!!!

Ajde mi molim te reci kako kvantificiraš ljubav? (da bi i SDA bila zadovoljna)
Baš me zanima…[smiley2]

Evo,dijete bi reklo nona volim te od Rijeke do Zagreba[smiley2]

Lijepo si to napisala. [smiley11]
Jedino mi nisi odgovorila na pitanje. [smiley3]

Da te citiram:
“Kada volim znam reći koliko…”

Kada voliš…koliko voliš?
Da li sada voliš?

Laku noć,posejdone,najbolje je da to saznaš kad zato dođe vrijeme..

Frka, ha?

Neka, neka.
Neke stvari se ne mogu reći riječima.
Pa se ne treba niti hvaliti da to možeš. Jer ne možeš.

Da ti pomognem.
Kada ja volim, volim potpuno. Volim SVE.
I nemam potrebu to dodatno kvantificirati. (kako bi SDA samnom bila zadovoljna)

Ajde, laku noć!
I za promjenu od prošle noći, spavaj mirno – snom pravednika!

Volim i ja Posejdone,ali izgleda obične ljude.i to ih volim djelima ,a ne metrima,sa njima sam u olujama,i najtežim bitkama,ja sam utjeha kad im je najteže,ja im svijam gnijezdo i gojim djecu,ja sam im pjesma i radost.Volim i sad i ovog trenutka toliko snažno i jako i vjerojatno bi to osjetio da bar na trenutak izađeš iz tog svog oklopa, ..

He!
I ja volim obične ljude i smrtne žene, ali kad te vidim s ovom oklagijom u rukama i to još u pretećoj pozi, niti meni nije sve jedno. [smiley2]

Ah,dobro je i bogovi su izgleda samo ljudi,[smiley2][smiley2]

Volim jesen,njene tople boje,miris plodova i smiraj dana… i tiho rominjanje kiše…Početak jeseni uvijek me podsjeti i na protekle školske dane ,pa i na jednu gimnazijsku pjesmu od V.Parun – Ti koja imaš nevinije ruke…