lol, i ovo je članak za poslovne novine? ni riječi o poslovanju, popunjenosti, profitu, povratu na investiciju, oportunitetnim troškovima u odnosu na puki najam, nego samo trla-baba-lan.
od poslovnih podataka uspio sam samo dokučiti da hotel ima “sezonu”, što li je pa to? valjda radi samo za studentskih ferija?
zatim sam dokučio da je “fair” konkurencija ona s kojom se dogovaraju cijene. ??!
i da zaposleni moraju biti “radoholičari” ??! valjda da vole raditi, pa makar i badava.
ovaj članak bi više spadao u neki humoristički časopis.
imam snažan dojam da ljudi to iznajmljuju iz hobija, popunjenost i zarada je mala, ali, eto, imaju novce iz drugih izvora, a i ne moraju plaćati porez na nekretnine.
tipična priča jednog rentera betonjara na obali, očito isto važi i za centar zagreba.
članak je u biti idealan argument kako što prije treba uvesti porez na nekretnine: “gazde” u centru grada drže cijene visokim iako nitko ne unajmljuje i zato centri gradova izgledaju kao kulise horror filmova, zdrave konkurencije u takvoj situaciji niti nema, a one koji nešto pokrenu niti što tjera niti motivira da unaprjeđuju svoj biznis.
“Naime, do otvaranja The Brit Hostela, prostor u Kačićevoj 3B, u kojem se hostel sad nalazi i koji je u našem vlasništvu, iznajmljivali smo kao poslovni prostor i kada nam je najmoprimac najavio da odlazi iz prostora, bilo je potrebno brzo reagirati i odlučiti hoćemo li pokretati nekakav posao ili ćemo pokušati iznajmiti poslovni prostor od cca 500m2”
Koji burek! Pa taj su prostor iznajmljivali Chillout hostelu. On im otkazao. Prešao u bolji prostor. U pješačku zonu. I sada je bila velika pamet i poduzetništvo nastaviti se baviti onim što je radio bivši najmoprimac. Stvarno su se ubili od osmišljavanja, i mora se priznati da su imali puno mašte.
Mogli su iskreno reći. Ovdje bio hostel. Odselio. I najlakše je bilo otvoriti vlastiti. Ulaganja minimalna. A dok je bivši najmoprimac radio, proučili smo njegove mane i prednosti. I eto nas tu.
