Ne ostavlja mi najbolji okus pod prstima cinjenica da ovaj tekst nema autora. Tko god bio/bila nekoliko pitanja
1. Jeste samo malo prelistali knjigu bez citanja iste? Pokupili nekoliko izjava s foruma i newsgrupa?
2. Naslov je pogodjen. u knjizi se radi o bijesu koji zene skupljaju te o prepoznavanju uzroka tom bijesu (odgoj, drustvene norme, socijalno okruzenje), ali ne radi se o feministickom pamfletu. Razumijete li raziliku izmedju feminizma i svakodnevnice?
“I jasno, zbog svega su krivi muškarci i njihovi jednodimenzionalni mozgovi koji se mogu isključiti iz svijeta, otići na pivo, utakmicu, odlutati negdje na petu razinu Playstationa.” – ovo uopce nije teza koja se provlaci kroz knjigu. Dapace, zene se suocavaju sa cinjenicom da su same krive kad nemaju snage da se odupru ocekivanjima. Ali, vecina od 26 autorica je svjesna da se mora mijenjati (sebe, a ne partnere/ice). Uz to, stavovi autorica se razlikuju ovisno o njihovoj dobi (autorice su u rasponu od 20-60godisnjakinja).
“”Dežurnu kučku” žene zapravo ne moraju čitati. Osim da si olakšaju dušu i isplaču se svaki puta kad u nekoj od opisanih sudbina pronađu djelić vlastite. Ovu knjigu obavezno bi morali čitati moderni muškarci, oni koji vole svoje supruge, svoju obitelj, koji su i sami izgubljeni u novom svijetu u kojem vladaju drugačija pravila, a usađene navike teško se mijenjaju.” – knjiga nije obavezna niti za jedan spol. To nije knjiga o samopomoci ili kako pomoci drugima. To su intimne ispovijedi zena koje preispituju svoje mjesto i svoje uloge. Mozda na momente primjenjiva na osobni dozivljaj, ali ne nudi univerzalne savjete ili upute “kako ne biti bijesan”. Ili kako razumijeti zenski rod.