Pa zar nitko u ovoj državi ne zna da koncesionar NE MOŽE poslovati negativno.

Naime, sukladno koncesijskom ugovoru za sve eventualne gubitke odgovara Vlada RH. Tako npr. BINA istru uopće ne zanima frekventnost trase, budući da zna da će nedostatak prihoda pokriti Republika Hrvatska.

Stoga, uopće nema razloga vršiti monetizaciju kad ionako pati proračun RH.

valjda će nešto kapnuti i u stranačku blagajnu, iz koje se namiruju i troškovi osobne potrošnje čelnika i njegovih miljenika.
lako je poslovati s dobiti.
1. smanjiti troškove zaposlenika : automatizacija na svim naplatnim
kućicama.zaposlenima dati nogu.
2. povećati broj priključnih putova.
3. povećati cijene.
4. smanjiti troškove održavanja.

Ništa to ne pomaže ako nema dovoljno prometa.
A prometa nema.
Minimum je godišnji prosjek od 15.000 vozila dnevno tj. cca. 5.475.000 vozila godišnje. Kamioni i ostali se broje kao više automobila već u skldu s razlikom cestarine.
Trenutni promet je jedva pola toga.

Pa ako toga nema, nema isplativosti bez dizanja cestarine ili subvencija – ma možeš smanjivat troškove koliko hoćeš.
Što ne znaći da troškove ne treba rezati – sve viškove treba otpustiti i racionalno održavati cestu.
No to neće pomoći.

Koncesionaru će se isplatiti jer će za autcestu na kojoj je 32 milijarde dugova platiti 20 milijardi. Mi ćemo smanjiti dug (samo SMANJITI, ne i ukinuti), a koncesionar će poslovati profitabilno.
Vinjete se neće uvoditi jer se one isplate samo na kratkim autocestama sa velikim prometom. Npr. ako je Slo vinjeta 100 EUR (godišnja) za njihovih 250 km autoceste koliko bi trebala koštati HR vinjeta za 1000 km ?
400 EUR, plus nadoknaada za mali promet – barem 600-700 EUR.

Ostatak duga će se isplatiti iz proračuna i poreza. Recimo mogao bi turizam malo participirati u otplati tog duga, a ne da traže manji PDV.
Za 50 godina dobiti ćemo ceste nazad – kako je za očekivati tuneli i usjeci će još uvijek biti tu gdje jesu i nitko ih neće zatrpati. Možda će trebati povući novi sloj asfalta, ali to je minimalni trošak.