Jako dobro uočeno sve napisano, ALI,taj uvjek je prisutni…
Mi obični smrtnici, bili smo i ostajemo samo promatrači, bez ikakve mogučnosti, osim uzimanja toljaga u ruke, da makar kažemo šta hoćemo, a šta ne. Nitko nas ništa ne pita? Bit će tako kako kaže jedan, pet ili deset ljudi u državi. Svi takvi koji god su se dokopali vlasti, daju si za pravo da apsolutistički vladaju, donose odluke, (uglavnom krive), prijete ovakvim ili onakvim nametom, haračem, porezom. Konstantno tome mijenjaju samo nazive, ali nazivnik je uvijek, otmi “stoki sitnog zuba”. Od kada smo to postali nismo niti pokušali mutirati u nešto viši oblik. A i zašto bi, dobar dio nas još ima mogučnosti izbora. Po meni, nisu upitni toliko niti oni koji taj izbor možda nemaju. Svi mi razmišljamo po onom starom, kada Bog zatvori vrata, otvori prozor. Možda, ali pitam se, da li mi uopće imamo ikakve odgovornosti, morala. Kako ćemo pogledati u oći našoj djeci, unucima i onim slijedečim generacijama. Zar više nitko ne shvača da smo SVI mi ovdje, samo u prolazu, i da iza sebe nešto ostavljamo????
Tužno je biti promatrač svoga vlastitog propadanja, a nisi osobno nićim pridonio tome. Ti koji su to učinili, šepure se “svojim” bogatstvom. Bez trunke stida komentiraju do jučer bogatog sugrađanina, koji danas kopa po kontejneru. A on ga je pokrao. Pokrao ga je jer mu je dosadilo da taj bude među dvjesto bogatih u RH. Pa ako ne može svojim poštenjem, radom doći u taj krug. Može kriminalom, lopovlukom. Zašto da ne pa to je i onako kod nas trend. Što si veči lopov to si “poštovaniji”.
Sve to za nekoga možda i ima smisla. Mislim da je došlo vrijeme da se netko upita. A DA LI NAS NETKO I VIDI????????????

a zasto bi nas trebao netko gledati ? sve dobro sto bi trebali raditi trebali bi sami po sebi, bez zahtjeva odozgo. tako se meni cini da je ispravno. sve dok radimo zato sto postoji supervizor (psihicki ili fizicki) ne radimo iz vlastitog uvjerenja. a s druge strane i da i da postoji neka dobra dusa koja ce se nad nama takvima sazaliti i mijenjati nam okolis na bolje, zasto bi to radila ? ovo drustvo to ne zasluzuje, sto prevedeno znaci, mi ne zasluzujemo poklone sve dok sami ne pocnemo raditi ono sto treba to iz vlastitog uvjerenja.

hm……ne djeluje mi Vas pogled previse zabrinuto vec nostalgicno koliko sam moga skuziti iz prikozene fotografije
tekst je jako dobar……..sad kad razmislim bolje mogu Vam samo reci da se smirite i zabrinutost ce nestati
pofuk

ma, nisam nostalgicna. cak ni jako zabrinuta. makar fotografija drugacije prica. samo sto se covjek godinama uljeni i sve teze stvara ispocetka.
rekla bih da je ljutnja najprikladnija rijec. ljutnja sto mozda moja odluka o nekom novom mjestu boravka nece biti moj unutrasnji izbor nego stvar vanjske prisile, nuznosti uzrokovane okolnostima. to me ljuti, i to jako. samo zelim pravo na slobodu izbora bez negativnog utjecaja okoline. cini mi se kako zadnjih 20 godina primarno odlucuju okolnosti a ne ja. ljuta sam beskrajno. prvo na sebe, sto sam si to dozvolila, a tek zatim na one koji stvaraju okolnosti.