To su stare priče nekoliko desetljeća. Stara razmišljanja, stara tehnologija i dizajn, prevelike režije (skupa država). Da dobiju drvo badava ne bi rentabilno poslovali, čast iznimkama, kojima ne treba zabrana izvoza drva, jer se uklapaju.
da sirovinu njima prodaju jeftinije umjesto da vani prodaju skuplje, a da oni diktiraju svoje cijene po volji, i onda će “nagraditi” narod s dodatnim zapošljavanjem u tvrtkama koje ne djeluju na ekonomskim načelima, nego srljaju u gubitke i povlače sve za sobom.
takvi menadžeri i poduzetnici koji žive u pedesetim prošlog stoljeća repetirat će svoje besmislene ideje sve dok ih tržište ne ukine, nadam se što prije.
Kolege,
sve ovo što ste rekli ima svoje razloge, ali ajmo malo “strateški” razmišljati.
Kvalitetna drvna građa kakvu hrvatska posjeduje je velika strateška prednost.
Slično kao i prirodne ljepote naše zemlje, te obradive površine i vodni resursi.
To je najveće narodno bogatstvo ove države, a još uvijek nije privatizirano.
Hajdemo napraviti nešto da tako i ostane, jer ako je naše jednog dana ćemo se i mi valjda opametiti i dovesti državu u red, pa će se i nama ili našoj djeci isplatiti eksploatacija tih vrijednih resursa.
Ako ih rasprodamo, biti ćemo najamni radnici u vlastitoj zemlji za sva vremena.
Hajdemo uložiti neku kreativnu energiju, svatko koliko može, da to probamo sačuvati za sebe i našu djecu!
Peace brothers…