Ljudi, radi se o 1500 kredita + možda još 1500 što se zakači a ne uspije dobiti poticaje….imate 10 banaka, to je sica….

Nepotrebno uopće raspravljati, utjecaj nikakav

Ma dobro, al pretpostavka je da će stanove kupovati mladji ljudi, zaposleni sa stalnim ili privremenim poslom (iako je stalnost zaposlenja očito još uvijek uvjet) koji će time potaknuti kupoprodaju stanova izmedju ostalih i onih koji gradjevinarima i bankama stoje na zalihama. To će pokrenuti možda i novu potražnju. Ti mladi ljudi koji su pretpostavljam vjerojatno vise ili visoko obrazovani će ostati u Hrvatskoj sto će u nekom djelu smanjiti iseljavanje i konačno, mjera u sebi sadrži i odredjeni pronatalitetni poticaj obzirom na dodatnu olakšicu za djecu. Potražnja za stanovima će pokrenuti i odredjenu potražnju za trajnim potrošnim dobrima tipa namještaja, kućanskih aparata i sl.

Mjera će potaknuti i kreditnu aktivnost sto bi generalno gledano uz trenutno ipak povoljne kamatne stope moglo utjecati i na rast zaposlenosti u gradjevinskom sektoru i srodnim djelatnostima i neki novi mini-ciklus nacionalnog rasta. Koliki su troškovi, a kolike koristi nije tako lako Ad-hoc procijeniti, no intuitivno mjera ide u dobrom smjeru jer je godišnji iznos tih subvencija na račun proračunskih rashoda zaista zanemariv i jer potiče razvoj i formiranje nekog srednjeg sloja koji će možda na temelju današnjih dugoročnih odluka o kupnji nekretnina svoju blizu ili dalju budućnost vezati uz Hrvatsku.

One obitelji koje dobiju, drago mi je za njih, dobit će povoljan kredit koji nace ne bi dobili.

ali, oreskovic je u pravu, vlada je predvidjela ca 18 milja – jedna velika smijurija. a najmanje pola toliko su potrošili pišući sve te papirine i trubeći po medijima. Lijepo je rekao Buffet – stavi političarena minimalac pa da vidiš kako se rješavaju problemi. Ovi naši cijepljeni su od zdravog razuma.

Svaki kredit više, tj. svaki pošten kredit više je plus. Nije toliko riječ o masi, nego o standrardu ponašanja – da banke prestanu varati svoje korisnike, nego da ih pridobiju konkurentnom ponudom

Pa ti koji su pisali mjere su ionako na plaći. Nisu oni ništa dodatno potrošili. Ne uključuje mjera njihove troškove.

I sto je to pošten, a sto nepošten kredit?

Mjera ne uključuje trajni nego privremeni poticaj. Taj poticaj sluzi mladjim ljudima da tijekom prvih godina smanje troškove financiranja, a ne da se utječe na poslovne odluke banaka. Banke su privatne institucije čija zadaća nije maksimalizacija ili optimalizacija društvenog blagostanja već ostvarivanje zadovoljavajućeg povrata vlasnicima. Za optimalizaciju je nadležna država i njezini regulatorni i poticajni mehanizmi. To je otprilike kad bi od maloprodajnog lanca očekivali da prodaje prehrambene artikle prikrivajući isključivo troškove nabave i prodaje tih proizvoda, a ne formiranje dostatnog kapitala za daljnje poslovanje i širenje. Banke naprosto moraju formirati i zadržavati kapitalnu bazu jer će i pri najnižoj cijeni kredita uvijek postojati proporcija kredita koja se neće vracati. A i pitanje je zadovoljenja aspiracija na strani deponenata koji u nekom trenutku nisu i neće biti voljni deponirati svoja sredstva po ovako niskim kamatnim stopama, a to je najvažniji i najveći izvor bankarskog poslovanja, a ne vlastiti kapital i pozajmice.

DA to su pozitivni učinci, ali u pretpostavci. Sigurno je jedino da će banke ovdje opet debelo zaraditi.

Problem banaka u zemlji nikada i nikada neće biti riješen, dokle banke ne počnu igrati iskrenu i poštenu igru poslavanja prema domicjelnim građanima s kojima posluju.
Naša Vlada je preslaba, neokretna i nesnalažljiva u igrama s vlasnicima kapitala ( banaka ) , a koji će i posljednju kap krvi iscjediti ukoliko im se dopusti, pa to i rade.
Naša Vlada , problem banaka i zarobljenog kapitala treba riješiti u direktnom sukobu s banakama, a ne preko državnog proračuna odnosno na račun svih građana.
Orban iz Mađarske je tu temu vrlo načeo i pokazao put djelovanja.

Ovo što se u zemlji dešava nije dobro za nas, ali ni za banke. Povjest nas uči da ove rabote uvijek imaju negativnu kulminaciju za sve aktere, bez pobjednika, a tako bi mogli i ovi krediti završiti. Zbog poreznih tereta država i građani ove zemlje su u agoniji, pa efekat povećanja nezaposlenosti, daljnje smanjenje standarda itd, veoma realno treba očekivati i dalje, a kulminacija će biti ponovo ovrhe svega i svačega i bescjenje.
Banke namjerno ne žele osolobidi kapital, ali da stvar bude zanimljivija, kapital nas samih ili naše štednje, a koje, uglavnom, samo koristi za ucjenu naše nesposobne Vlade. Građani ove zemlje nemogu doći do povoljnog poduzetničkog kredita, vlastitog, kapitala jer je to opća politika veoma uske grupe ljudi, vlasnicima ino banaka u našoj i susjednim zemljama, a prema istočnoj EU.

Politika loše hrane i loših kredita u istočnoj EU je doktorina USA i zapadne EU već desetlječima i sve rade da tako ostanu.
Zanimljiv je taj strah zapadnih zemljama prema istočnim.

Pa ti koji su pisali mjere su ionako na plaći. Nisu oni ništa dodatno potrošili. Ne uključuje mjera njihove troškove.

I sto je to pošten, a sto nepošten kredit?

Mjera ne uključuje trajni nego privremeni poticaj. Taj poticaj sluzi mladjim ljudima da tijekom prvih godina smanje troškove financiranja, a ne da se utječe na poslovne odluke banaka. Banke su privatne institucije čija zadaća nije maksimalizacija ili optimalizacija društvenog blagostanja već ostvarivanje zadovoljavajućeg povrata vlasnicima. Za optimalizaciju je nadležna država i njezini regulatorni i poticajni mehanizmi. To je otprilike kad bi od maloprodajnog lanca očekivali da prodaje prehrambene artikle prikrivajući isključivo troškove nabave i prodaje tih proizvoda, a ne formiranje dostatnog kapitala za daljnje poslovanje i širenje. Banke naprosto moraju formirati i zadržavati kapitalnu bazu jer će i pri najnižoj cijeni kredita uvijek postojati proporcija kredita koja se neće vracati. A i pitanje je zadovoljenja aspiracija na strani deponenata koji u nekom trenutku nisu i neće biti voljni deponirati svoja sredstva po ovako niskim kamatnim stopama, a to je najvažniji i najveći izvor bankarskog poslovanja, a ne vlastiti kapital i pozajmice.
[/quote]

ne znam znate li – ikba nikada nije izdala nijedan kredit u svicarcima. a njihova uprava isto zna računati barem jednako dobro kao austrijanci.

pitanje je – zasto to nisu ucinili. to mislim kad kazem pošten odnos prema klijentima je bolja politika od navlačenja.

@Grga

To su tvoje osobne impresije. Kapital ima svoju cijenu kao i rad i nema za džabe. Druga je stvar podcijenjenosti ili precijenjenosti nekog od tih dvaju proizvodnih faktora. Al to je za znanstvenu raspravu, a ne populističko prepucavanje.

Treba najprije reformirati državni aparat i upravu, a tek tako reformirana i efikasna državna uprava može nametati standarde poslovanja poduzetnika i banaka. I pritom zadržavati funkcioniranje tržišnih mehanizama. Ništa ne ide preko koljena, već sustavnim radom i reformama. Druga je stvar sto su političke elite zbog svojih marginalnih koristi nespremne na reforme, al za to smo u neku ruku svi mi krivci. Mi imamo pravo, ali i obvezu da biramo. A to sto očito ne znamo izabrati i kasnije kontrolirati one na vlasti je naša vlastita nesposobnost i nevoljkost da na izborima i za vrijeme trajanja politickih mandata kontroliramo vlast i usmjeravamo je u smjeru poboljšanja zivotnih uvjeta i rasta ekonomskog, pravnog, socijalnog i životnog standarda. Mi nemamo za to odgovornost, a kako će je onda imati oni koje smo izabrali i podržali da se ponašaju neodgovorno.

@VauVau, @ Serislav

potpuno se slaže s obojcom.
Ipak, ne mogu se oteti činjnici da banke u našom zemlji namjerno i uporno opstriuraju poduzetništvo.
Plaše se razvitka države, a time i standarda građana.
Sve će napraviti preko državnog proračuna, kamata, politike poslovanja, utjecaja preko EU itd…, da se opstruira svaki pokušaj razvijanja zemlje i kvalitetne raspodjele kapitala u isto.

Prvo svojim aktivnostima namjerno potiču kratkovidne Vlade u vladanju ove zemlje, a onda se preko svojih financijskih aranžmana i njohovih ucjena stalno nameću kao generatoiri velikih kamata odnosno VELIKIH POREZA I OBVEZA u zemlji.
Rekonstrukcija državnog aparata je čista matematička jednadžba, kao i ovi krediti s poticajem kupnje prvoga stana, ali to namjerno i uporno krivo računaju.
Da banke požele, teret državnog aparata bio po prepolovnjen u godini dana, a broj poduzetnika na mikro i srednjoj razini višetruko uvećan. Ali ne žele i sve će napraviti da se tyo i ne desi.
Podjeli pa vladaj im je i dalje glavna karta u odnosu prema Vladi i građanima ove zemlje.

Vjeorojatno štite kapital privrede zemlje iz kojih vlasnici naših banaka dolaze, ne žele konkurenciju. I tako im je naša zemlje privremena i usputna stanica i to se u praksi jako osjeti, iako zarađuju špekiluranjem kapitala od štednje naših građana.

Nije baš da se plaše, to je krivo. Ima jako puno investiciju u poduzetništvo. Al ne možete očekivati da će Vas banka pratiti sa 90% ukupnog kapitala u nekoj investiciji. Jednostavno neće, ne ovdje nego nigdje.Ljudi trabunjaju i pričaju dosta neistina, a nitko ništa neće ni probati, a ni riskirati. Pogotovo ako u toj istoj branši nemate iskustva. Sa dobrim poslovnim planom i sa 30-40% vlastitog kapitala za projekt, sve banke će Vas pratiti…

Gle, to je ona priča s kokoši i jajetom:
– nema razvoja bez novca,
– novac se ne može zaraditi bez razvoja.
Sad kad još u tu permutaciju dodaš i reforme:
– svaka reforma je promjena stanja, a svaka promjena košta,
– bez troška reforme ne može se naprijed, a tko će taj trošak platiti?,
dobiješ nerazmrsivi gordijski čvor i zato jesmo tu gdje jesmo i naprijed možemo samo inercijom, na nekom valu vanjske konjunkture. I to neka potraje pa će se bar neki problemi riješiti u hodu.

Poznajem ljude s računima u UniCredito, a osonbno u ZABA.
Isti poslovni plan u UniCreditu košta upola s duplo manje uvjeta. Ali to svi znamo.
Banke jako dobro znaju ukoliko pokrenu masovni program kvalitetnog kreditiranje malog i srednjeg poduzetništva da varijabla njegativnih posljedica od otkaza s posla, propadanje države i sl. će biti znatno manja. Međutim to ne žele pokrenuti, to je činjenica. Kreditira se samo potrošnja uvozne robe.

U našoj zemlji, ZABA i ostale strane banke većinom, debelom većinom, kreditiraju kupnju uvozne robe, počevši od automobila do opremanje stanova…., mahom proizvoda proizođača iz njihove zemlje.

Tu priča počinje i završava i to je problem . Mikro i srednje poduzetništvo se gleda kao prijetnja njihovom gospodarstvu. Kada bi njihovo gospodarstvo bilo ugroženo našim gospodarstvom, a činjenicom da je ZABA tome kumovala fer kreditima poduzetništvu u našoj zemlji, talijanska Vlada više ne bi blagonaklono gledala na vlasnike i njhovo postojanje.

Kod nas se kreditiranje poduzetništva svodi na poslovni plan koji banka ocjenjuje. Prije svega da li ugrožava njihovo gospodarstvo u Italiji, a onda kroz poslovne pokazatelje. Te pokazatelje najprije mora provjeriti jedna privatna tvrtka , a koja to debelo naplati, jer banka vjeruje samo njenoj analizi. Probem je što su člani uprve Zabe privatni vlasnici te privatne tvrtke . A to sve govori o poštenju ZABE.

A koja je to firma?