Oznaka | Vrijednost | Promet | Količina | Kupovna | Prodajna | Promjena |
---|---|---|---|---|---|---|
ZABA | 27,78 | 93.105 | 3,352 | 27,50 | 27,90 | 0,36% |
Neka smanje visoke kamatnjake na nenamjenske kredite sa (govorim napamet) 7-8% na 3-4% pa ćemo vidjeti hoće li plasirati sredstva ili neće.
pa već neko vrijeme kte na eur su ispod 1%, a najveći dio depozita (mislim preko 80%) je u eurima. nisam primjetio neko smanjenje. dapače, štednja još uvijek raste.
To je sve zbog 2008.g. kad su se gotovo svi opekli na burzi.
Ali najveća greška koju se može napraviti je nakon tog gubitka sredstva oročiti sa 1-2% kamata.
Budući da je samo dividenda na npr. Ht, Zaba, Adrs, Tpng… Cca 4-5% na trenutnu cijenu što je oko 3 puta više, a gdje je još potencijal rasta cijene, naprosto je šteta držati novac u banci.
Nadam se da će se ljudi osvjestiti, barem oni koji su već bili na burzi, jer naša Zse je još uvijek na niskim razinama u odnosu na svjetske burze koje su gotovo sve već daleko iznad rekorda iz 2007, dok smo se mi tek beznačajno oporavili, a hrpa dionica je čak na najnižim cijenama u zadnjih 10-ak godina.
Potencijal je jednostavno prevelik za samo nešto malo veći rizik i šteta ga je ne iskoristiti – a kamata u bankama je tek simbolična i svaki dan će biti niža jer banke nemaju kuda s tim sredstvima.
Hrvatske dionice uopce nisu jeftine. Nisu uvlavnom preskupe, al nisu sigurno jeftine.
Ako temeljis strategiju rasta dionickog trzista seljenjem kapitala iz depozita na burzu onda ti je strategija promasena. Nasi ljudi su dosta iskusni i racionlni kod ulaganja i uglavnom preferiraju “sigurnije” oblike imovine… depozit i beton. Dionice kupuju uglavnom sporadicno, na nagovor ili neki IPO, direktno ili indirektno, putem fondova, al ljudi ili vecina njih uglavnom nemaju novca za neka veca i dugorocnija ulaganja.
Ti depoziti koje ti spominjes su visoko koncentrirani i ti koji ih imaju i drze po bankama ne preferiraju ulaganja na burzu.
Da samo lsuper je bilo sve do ove godine, kamata na kune je bila oko 4% što je jako dobro.
Međutim, ispod 1% je uistinu besmisleni povrat i vjerujem da će ljudima doći iz … u glavu, kad dobiju isplatu kamate i vide koliko su dobili.
Tu su sad priliku trebale uvidjeti fondovi i banke te opet početi reklamirati takve vidove ulaganja.
Budući da nema ni traga ni glasa od fondova, čak smo i mi koji smo nekad imali sredstva u njima zaboravili da više i postoje, a kamoli onda oni koji se s njima još nisu ni susreli.
Mislim da ima prilike za veliki rast navedenih vidova ulaganja naspram bankovne štednje.
pa već neko vrijeme kte na eur su ispod 1%, a najveći dio depozita (mislim preko 80%) je u eurima. nisam primjetio neko smanjenje. dapače, štednja još uvijek raste.
To je sve zbog 2008.g. kad su se gotovo svi opekli na burzi.
Ali najveća greška koju se može napraviti je nakon tog gubitka sredstva oročiti sa 1-2% kamata.
Budući da je samo dividenda na npr. Ht, Zaba, Adrs, Tpng… Cca 4-5% na trenutnu cijenu što je oko 3 puta više, a gdje je još potencijal rasta cijene, naprosto je šteta držati novac u banci.
Nadam se da će se ljudi osvjestiti, barem oni koji su već bili na burzi, jer naša Zse je još uvijek na niskim razinama u odnosu na svjetske burze koje su gotovo sve već daleko iznad rekorda iz 2007, dok smo se mi tek beznačajno oporavili, a hrpa dionica je čak na najnižim cijenama u zadnjih 10-ak godina.
Potencijal je jednostavno prevelik za samo nešto malo veći rizik i šteta ga je ne iskoristiti – a kamata u bankama je tek simbolična i svaki dan će biti niža jer banke nemaju kuda s tim sredstvima.
[/quote]
slažem se,kolega, ali kao što fahrudin kaže, masa ljudi bolje percipira čvrste/materijalne oblike imovine, a svi znamo da su fin pismenost i inv kultura na niskim granama. osobno sam prebacivanje započeo oprezno prije 3-4 g kad je stopa inflacije poćela nadmašivati kamate na oročene depozite u eur. ove g izvršio samo dvije zdnje kupnje za koje mislim da neće zatrebati prije 3+ g., a sa ostalima iz portfelja čekam postavljene targete. i naravno, pratim sva događanja.
Nije tu ljudima tu toliko bitan prinos koliko sigurnost. I ti koji imaju novac, imaju i neka druga ulaganja, među ostalim vjerojatno i u dionice. Pitanje je jesu li spremni dodatno se izložiti se nesigurnosti. Fondovi su za dosta njih završena priča koja je kao i sve u ovoj državi jednom igrala, a sad više ne igra. A i većina fondova još uvijek zaobilazi domaće dioničko tržište jer ono ne zadovoljava neke osnovne kriterije da zaživi kao ozbiljno tržište. Uglavnom je netransparentno, nelikvidno, nema funkciju alokacije odnosno prikupljanja kapitala (osim povremeno i sporadično), a samim tim nema ni odgovarajuće robe kojima bi fond menadžeri trgovali i konačno, lokalno uglavnom ne postoje kompanije (ili je malo) koje bi napravile neki jači iskorak u Europi, ili barem u regiji. Pored toga RH još uvijek ima vrlo anemičan oporavak gospodarstva, reforme se ne provode ili se provode sporo, a to utječe nepovoljno na ulaganja u domaće kompanije i dotok stranog kapitala. Sve u svemu, ne izgleda poticajno, a kada u jednadžbu staviš i to da većina kompanija mjerena relativnim pokazateljima nije jeftina, onda se neki značajniji rast ulaganja u dionice čini još manje vjerojatnim. Stvari ne treba promatrati kroz prizmu burzovnog indeksa jer je on težinski gledano bitno drugačiji nego recimo 2007. godine. U tom smislu, onakav rast indeksa, možda se više nikada neće ponoviti.
Ja se nadam da će se situacija i u gospodarstvu i na tržištu kapitala poboljšati, ali obzirom na dosadašnja iskustva, sporost provedbe reformi i nepovoljnu gospodarsku strukturu, pa čak i demografsku, slab i anemičan gospodarski rast, ovisan pretežito o gospodarskim granama koje imaju ograničen i ispodprosječan utjecaj na ukupan output ekonomije, vrlo, vrlo sam umjereni optimist.
Član uprave prodaje, a cijena porasla?