| Oznaka | Vrijednost | Promet | Količina | Kupovna | Prodajna | Promjena |
|---|---|---|---|---|---|---|
ZABA | 27,75 | 138.837 | 5,004 | 27,60 | 27,90 | 0,36% |
@ asko
"A čuj…to što nisu naše je najmanji problem"
To nikako nije mali problem, banke kreditnom politikom imaju znatan uticaj na to koji će se segmenti privrede razvijati, a koji ne.
Ma pusti to…to je više medijska priča nego što je realna. Banke su gledale gdje im se više isplati plasirati novac u odnosu na količinu rizika, a kako je kod nas potrošnja bila daleko na prvom mjestu, takva politika je bila neminovna.
Osim toga neriješeni imovinski odnosi u većini naših tvrtki i dovodi do toga da se manje novca plasira u investicije nego što se moglo.
Gospodarstvo je uvijek plaćalo veću stopu od građanstva, pa ne vidm razloga da se tu ne plasira više novca, ako je sve ok i ako je rizik prihvatljiv.
@ asko
"A čuj…to što nisu naše je najmanji problem"
To nikako nije mali problem, banke kreditnom politikom imaju znatan uticaj na to koji će se segmenti privrede razvijati, a koji ne.
a najvažnije od svega je to da Banke ako su dobro vođene ostvaruju jednu kvalitetnu i dugoročno održivu dobit, zbog toga je važno biti u poziciji uživanja te dobiti, tj. vlasništva nad bankama.
Hrvatski građani kao što trebaju biti vlasnici hrvatskog gospodarstva (hrvatskih poduzeća) tako trebaju biti (i pogotovo) vlasnici hrvatskih banaka.
Financijska industrija je određena kraljica svih industrija (bez obzira kakve god konotacije danas zbog ove krize izazivala) i jako je važno biti vlasnik financijske industrije (banaka i osiguravajućih društava), i da smo normalni ljudi, da Hrvati imaju u glavi išta pameti, kako god… našli bismo način: da smo mi, građani RH vlasnici naših banaka, pa kako sada 400.000 građana sudjeluje u vlasništvu gotovo polovice nacionalnog telekoma, ma lijepo je to, sve ok s time, ali puno bi bilo važnije da je 400.000 građana suvlasnik polovice financijskog sektora RH, ili barem neki od njih… koji si mogu i žele priuštiti žvjeti u kapitalisitčkom svijetu.
Nema života u kapitalizmu bez vlasništva nad poduzećima. Vlasništvo nad poduzećima je ključan pojam i ključan izvor egzistencije.
Oni građani RH koji nisu vlasnici hrvatskih (ili stranih) poduzeća, a među njima vjerojanto poželjno i financijskog sektora, ti građani RH moraju shvatiti da nemaju budućnosti i da će zauvijek ostati siromašni, to je priroda stvari i protiv toga se ne može i ne smije boriti (takva borba bi nas odvela u socijalizam i komunizam).
Građani RH su nažalost početkom 90-ih izigrani, većina ih nije stekla vlasništvo nad domaćim gospodarstvom, tek manjina… međutim danas, doživljavamo novu kataklizmu, doskora možda i goru nego onu koja se zvala "Domovinski rat", a svaka kataklizma (tako je to u kapitalizmu) otvara nove prilike, i novim ljudima… danas hvala Bogu imamo funkcionalno TK (što god tko mislio o njemu), i danas nešto veći broj građana ima priliku i imati će priliku i dalje stjecati udjele u hrvatskim poduzećima po povoljnim cijenama, svatko u skladu sa svojom mogućnostima… činjenica je da naš prosječni građanin trenutno nema baš puno slobodnih sredstava, ali onaj tko može neka radi koliko god može, neka troši racionalno i neka si bar malo svaki mjesec odvaja za kupnju dionica ako je dovoljno educiran za to, ako nije neka kupuje indeks (postoji indeksni fond) i taj građanin čini isto ono što su činili i rijetki mudri za vrijeme Velike Depresije u USA.
Ako nismo svi mogli tek ako privatizirati naša poduzeća 90-ih, jer su nas prevarili, imamo priliku to bar djelomično nadoknaditi danas, kupujući dionice po depresijskim cijenama (bez brige, svaki mjesec po malo od plaće, ako netko ne može više, jer još puno mjeseci će cijene biti vrlo povoljne.)
Nema većeg problema u kapitalizmu nego ne biti u vlasništvu, tj. da je netko drugi vlasnik a ti tek zaposlenik u privatnom sektoru ili nedaj Bože korisnik državnog proračuna.
Veliki je problem to što su naši građani prezaduženi i bez slobodonog keša, a još veći to što su to u bankama čiji vlasnici nisu oni nego netko drugi.!
Veliki je problem to što su naši građani prezaduženi i bez slobodonog keša, a još veći to što su to u bankama čiji vlasnici nisu oni nego netko drugi.!
Nije uopće točno da su hrvatski građani prezaduženi. Dio jeste, ali u prosjeku su puno manje zaduženi nego građani drugih zemalja. Veliki broj hrvatskih građana nije kupovao stan na kredit jer ga je dobio u socijalizmu. Drugo Hrvatska ima vrlo loše javne usluge (zdravstvo, školstvo, sudstvo) stoga su građani prisiljeni držati puno više casha nego u zapadnim zemljama jer u slučaju da nešto krene loše nemogu računati na osobitu pomoć države.
Kod nas su država i gospodarstvo prezaduženi.
Nema života u kapitalizmu bez vlasništva nad poduzećima. Vlasništvo nad poduzećima je ključan pojam i ključan izvor egzistencije.
Ima vjeruj mi. U kapitalizmu postoje i vrlo moćni i uticajni sindikati. Npr. AWU (Automotive Workers Union). Radnik na traci sa srednjom školom u GM-u košta 75$ po satu. To uopće nije loš život.
U Hrvatskoj su sindikati beskorisni za sve osim za nekolicinu sindikalnih vođa.
Nije uopće točno da su hrvatski građani prezaduženi. Dio jeste, ali u prosjeku su puno manje zaduženi nego građani drugih zemalja.
recimo Kine? Nekadašnjeg Japana? Nekadašnje SR Njemačke?
Ja ne bih naše zadužene građane uspoređivao sa zaduženim Amerikancima i sl., nismo u istoj poziciji, ne možemo si priuštiti najskuplji način života (život na dug), a moramo si priuštiti slobodna sredstva za ulaganja, svaki Hrvat bi trebao imati višak sredstava koja će plasirati u privredu direktno ili stjecanjem postojećih udjela jer cilj je: postati vlasnikom, a ne robljem, mi idemo prema ovome drugom.
ali kupuje automobile na kredit, i štošta drugoga, pa neki čak i osnovne životne potrebe, neki su čak u minusu na tekućem, goreg kredita od toga nema.
Drugo Hrvatska ima vrlo loše javne usluge (zdravstvo, školstvo, sudstvo) stoga su građani prisiljeni držati puno više casha nego u zapadnim zemljama jer u slučaju da nešto krene loše nemogu računati na osobitu pomoć države.
a što ti država treba pomagati i u čemu?? Njen je posao jasan, urediti pravni i sigurnosni okvir za odvijanje gospodarskih aktivnosti i života građana.
Neka nam pomogne tako da postavi na noge pravosuđe, iskorijeni korupciju… i to je to, što drugo?
Po mogućnosti ukine obavezno zdravstveno osiguranje jer ovakvo nam ne treba, ako ga drugačijim ne može učiniti…
A građanin se nema što brinuti jer kakva god ga nesreća strefi, zdravstvena, materijalna… sve će pokriti njegovo osiguranje – višak sredstava treba plasirati u osiguranje, svako ono koje bi ti moglo zatrebati. Nije na državi da te izvlači iz nepredviđenih okolnosti, nesreća… za to služi tvoje osiguranje kojega redovito uplaćuješ, ako ga ne uplaćuju dobit će jednu životnu lekciju koja će ih ubuduće naučiti pameti pa će taj višak keša kojeg kažeš da građani drže plasirati tamo gdje ga i treba plasirati ako im je namjera s kešom se osigurati od nepredivđenih nedaća.
Kod nas su država i gospodarstvo prezaduženi.
pogotovo, no ništa manje niti građani, pa pogledaj koliko ljudi bar nekad ode tekućim u minus?? Od svih kredita oni izaberu onaj najskuplji… za banke je to dobro – no zato treba biti vlasnik banaka!
Nema života u kapitalizmu bez vlasništva nad poduzećima. Vlasništvo nad poduzećima je ključan pojam i ključan izvor egzistencije.
Ima vjeruj mi. U kapitalizmu postoje i vrlo moćni i uticajni sindikati. Npr. AWU (Automotive Workers Union). Radnik na traci sa srednjom školom u GM-u košta 75$ po satu. To uopće nije loš život.
U Hrvatskoj su sindikati beskorisni za sve osim za nekolicinu sindikalnih vođa.
[/quote]
ovo je šala? 😀
Bože nas sačuvaj takvih ogavnih tvorevina proizašlih iz samoga pakla. Da je tome tako, pogledajmo samo trenutno stanje automobilske industrije u USA, stanje u GM-u i posljedica na hipotekarnom tržištu prakse "priuštiti si više nego su ti realne mogućnosti", očito je da ovakve stvari izlaze iz samoga pakla, makar i iz dobrih namjera, ali postoji ona "put u pakao je popločen dobrim namjerama".
Ja nemam ništa protiv sindikata koji pošteno rade svoj posao, iako mi cijeli taj koncept nije baš najdraži, no oni koji su toliko močni da ucjenjivački djeluju prema poslodavcu, to je izvor svega zla, doslovno tako.
Ja ne bih naše zadužene građane uspoređivao sa zaduženim Amerikancima i sl., nismo u istoj poziciji, ne možemo si priuštiti najskuplji način života (život na dug), a moramo si priuštiti slobodna sredstva za ulaganja, svaki Hrvat bi trebao imati višak sredstava koja će plasirati u privredu direktno ili stjecanjem postojećih udjela jer cilj je: postati vlasnikom, a ne robljem, mi idemo prema ovome drugom.
Cijenim te, ali neda mi se raspravljati o ovome. Postoji masa literature koja govori kako je zaduženost građanstva u visokoj korelaciji sa kvalitetom usluge državnih službi. Što država pruža kvalitetnije uslugae to se građanin osjeća sigurnijim i više troši. Nešto što ja US riješim u pola sata na sudu bez odvjetnika u Hrvaskoj trebam 10 godina sa odvjetnikom.
Amerikanci žive puno skromnije nego hrvati. 95% amerikanaca nikada nije bilo na skijanju, idu na more svake pete godine, nose jeftiniju odjeću, imaju jeftiniji namještaj, ne idu na maturalna putovanja po svijetu…
Ono na što oni troše neusporedivo više su djeca. Oni imaju više djece, a djeca koštaju.
Ja nemam ništa protiv sindikata koji pošteno rade svoj posao, iako mi cijeli taj koncept nije baš najdraži, no oni koji su toliko močni da ucjenjivački djeluju prema poslodavcu, to je izvor svega zla, doslovno tako.
Čuj doker je bolje plaćen nego profesor na sveučilištu. Ali njihov sindikat, Long Shoreman, plaća milijune dollara za izbor demokratskih senatora i congressmena. Dokeri izdvajaju, možemo reći investiraju, dio svoje zarade da bi kupili politički utjecaj i zaštitili svoje benificije. Isto tako firme plaćaju dio svoje zarade da bi putem republikanskih senatora i congressmana reducirale uticaj sindikata.
it is a fair game. Sindikati imaju svoju ulogu u društvu i doprinose razvoju ekonomije.
Sindikati su oduvijek faktor remećenja tržišta.
Kratkoročno su od koristi, dugoročno rade veliku štetu.
Sindikati su oduvijek faktor remećenja tržišta.
Kratkoročno su od koristi, dugoročno rade veliku štetu.
Sindikati su dio tržišta. To je grupa ljudi koja organizirano prodaje svoju radnu snagu. Kao i svi drugi i oni pokušavaju prodati što više svog proizvoda po što većoj cijeni. Isto kao što preskupa radna snaga guši izvoz, tako i prejeftina radna snaga guši domaću potrošnju. Što su izvoz i domaća potrošnja bolje izbalansirani to je ekonomija stabilnija.
Ovo što mi vidimo u Hrvatskoj nema veze sa sindikatima. Sindikat se bori za što više radnih sati po što većoj satnici. Više novaca znači jači sindikat, više uticaja sindikata na politku, veće plaće radnika.
U Hrvatskoj se sindikati bore za manje radnih sati, manje zaposlenih, manji utjecaj. U konačnici to vodi manjim plaćama.
Sindikati su oduvijek faktor remećenja tržišta.
Kratkoročno su od koristi, dugoročno rade veliku štetu.
Ona Kneževićka je relikt prošlosti. Žena pojma ne ma u kojem stoljeću živi. I kaj je naj gore furt je na TV. Valjda smanjuje gledanost. [yawn]
Ma sve ok. To je jedno gledanje.
Ali tržište postoji puno duže nego sindikati.
Možemo ići i na teoriju da sindikati služe tome da poslodavci radnike mogu duže izrabljivati.
Dobar primjer je nepostojanje nezavisnih sindikata u Kini, vidi gdje ih je to dovelo.
A pazi ovo….radnici i prezadovoljni….čudno jel? [wink]
Navodim Kinu jer je dobar primjer usvajanja tržišne ekonomije kroz zadnjih 10 godina i u takvim ekonomijama do izražaja dolazi cijena kapitala i rada uzrokovanom čistom ponudom i potražnjom.
Kad tu između staviš sindikate, onda dolaziš do toga da je kapital isplativiji pa radnik ostane bez posla.
Misliš da je to bolje?