baš me zanima da li će se ovaj zakon odnositi i na Agrokor…Pretpostavljam da je prijedlog zakona prošao bar dva čitanja kod Ivice Todorića tako da je i on dao svoj blagoslov kad se uvjerio da se on njega neće trebati držati.
baš me zanima da li će se ovaj zakon odnositi i na Agrokor…Pretpostavljam da je prijedlog zakona prošao bar dva čitanja kod Ivice Todorića tako da je i on dao svoj blagoslov kad se uvjerio da se on njega neće trebati držati.
Haha. Vrlo vjerojatno da ga ovaj zakon brine kolik napadi velikih bijelih psina na tuljane na južnoafričkim obalama…
Ako se ovaj zakon tj. potez gospodina Linića neće odnositi na sve jednako tj. i na velike tada sve pada u vodu i nema nikakvog smisla.Pod veliki smatram državu i Agrokor.Ako se krene od njih onda smo svi na konju i situacija se bude bitno poboljšala.
Bojim se da će samo male ribe platiti ceh, a veliki će već naći načina da se izvuku. Pitam gospodina Linića dali se to odnosi i na tvrtke gospodina Čačića koji isto tako nije uplaćivao redovno porez državi kao i svojim radicima koji su dobivali plaću ne redovito za svoj pošteno obavljen rad
Tko su generatori nelikvidnosti? Kako generatore nelikvidnosti prisiliti na poštivanje podmirenja obveza? Te niz drugih pitanja u duhu odgovora na pojavu i djelovanje generatora nelikvidnosti . To je osnovno i krucijalno pitanje! Na to pitanje ovaj Zakon pokušava pronaći odgovor! A discipliniranje i krute ročnosti( 30-60 dana) bi trebale poslužiti kao poluge zakona.
Ono što je svakako važno u rješavanju problema generatora nelikvidnosti jeste činjenica da su upravo banke i država proizvele i instalirale te konzumirale usluge generatora nelikvidnosti i prema njima se odnosile sa velikim uvažavanjem i poštivanjem. Da su ih poštivali i razumjeli vidi se po uvriježenoj i prakticiranoj praksi u kojoj je država bila na zadnjem mjestu kod podmirivanja obveza plaćanja poreza. Gledajući na vlast, ovaj Zakon se da razumjeti kao svojevrsna katarza vlasti!
Ono što mene brine su poluge ovog Zakona( ročnost i disciplina). Bojim se kako se narušavaju običaji trgovačke prakse koja je postavila standarde plaćanja obveza. Tako se napr. svugdje u Evropi zna da su rokovi za plaćanja napr.hrane negdje do 45 dana, da su rokovi za plaćanje poluproizvoda iz drveta oko 90 do 120 dana, da su plaćanja za namještaj oko 150 do 180 dana , da su plaćanja za gotove tekstilne proizvode od 120 do 150 dana itd.itd.
Isto tako se narušavaju običaji trgovačke prakse s obzirom na disciplinu. Naime, dobro se zna da su za podmirenje obveza prioritet djelatnici, država, banke, faktorig i leasing društva, zatim osiguravajuća društva pa potom veliki dobavljači, srednji i na koncu mali dobavljači. Sada su to djelatnici i dobavljači!
Mislim da nije teško predvidjeti kolateralne žrtve i kolateralne štete ovog Zakona!