I Hrvatska može biti poduzetnička zemlja.

Bezrizična kamatna stopa je apsrakt financijske teorije i u teoriji označava prinos na neki default-free financijski instrument. Najbliža aproksimacija takvog instrumenta su američki trezorski zapisi s dospijećem od 4 tjedna.

Zašto se baš trezorski zapisi američke riznice uzimaju kao risk-free instrumenti? Iz nekoliko razloga. Jedan od razloga je iznimno kratko vrijeme do dospijeća ovog papira. Drugi razlog je što su ti trezorci backed by full faith of federal goverment (ako to danas ikome išta znači). Treći razlog (iako se često ne navodi) je da postoji likvidno sekundarno tržište za takve vrijednosne papire, drugim riječima investitor može prodati iste v.p. po fair cijeni.

Ako nekoga zanima više:

http://www.treasurydirect.gov/instit/auctfund/work/auctime/auctime.htm

taj termin risk-free tko je prvi izmislio?
Sharpe?
Pa po bezrizičnoj stopi, ako takva uopće postoji, može se zaduživati jedino država.

Više sinonim, da sad kad si baš potenguo pitanje, proći ću malo kroz academia papire tog vremena, baš me zanima tko je prvi uvalio sinonim risk-free. Kladio bi se da je Markowitz, ali možda i netko prije njega. Možda je korektniji izraz minimum-risk rate. 🙂

Markowitz-začetnik moderne teorije portfolia?
Ne znam da li je on prvi upotrijebio taj izraz, ali koristili su ga Sharpe i Traynor.
No i nema veze, složili smo se da se taj izraz (risk free rate)svodi samo na teoriju.

markovitz nije imao risk free u svom modelu. Njegov graf i cijela teorija se temeljila na efikasnom porfelju (definiran kroz standardnu devijaciju i ocekivani prinos).

uvodjenjem/modifikacijom markovitz modela za risk free rate, Krivulja prelazi u liniju -CML, odnosno kasnije se na temelju ovoga razvija CAPM model i Security market line koje dominiraju nad Markovitz mean-variance krivuljom (modelom )

imate i na wikipedio ukratko o ovome
http://en.wikipedia.org/wiki/Capital_Asset_Pricing_Model
http://en.wikipedia.org/wiki/Capital_Asset_Pricing_Model

pogledaj u toj tvojoj vikipediji Sharpe Ratio te Traynorov i Jensenov model, a možeš odmah provjeriti i Black-Scholesov model pa onda još jednom pročitaj moj post.
Risk free rate koristi se od 1960-ih. i razvoja CAPM modela. Markowitz je bio aktualan nešto prije ako se ne varam.

Lijepi pozdrav

… to sam i rekao… [huh]
sharpe, traynor-black , Jensen, black scholes je prica o nekim drugim stvarima, mada koriste slicne pretpostavke…

sve u redu…..nego kad ćemo na dugo dogovaranu janjetinu?

sve u redu…..nego kad ćemo na dugo dogovaranu janjetinu?
[/quote]

pa sad je optimalno vrijeme, bar sto se janjetine tice, [smiley]

Not quite. Markowitz je razvio mean-variance optimizacijski model, koji – iz skupa mogućih m-v kombinacija bira skup optimalnih m-v kombinacija (neke od važnijih pretpostavki su, agent je racionalan i maksimizira jednoperiodnu korisnosnt, funkcija korisnosti agenta kvadratnog je oblika, agent je averzan prema riziku, i tako dalje da ne duljim o pretpostavkama). Taj skup optimalnih m-v kombinacija je efikasna barijera, na kojoj ne postoji poboljšanje u smislu risk-return već samo mogućnost substitucije dodatnog rizika (varijance) za veći prinos i obrnuto, smanjenje rizika (varijance) za manji prinos.

William Sharpe, s druge strane je razvio model ravnoteže tržišta kapitala, namely Capital Asset Pricing model (zanimljivo, ali originalni rad se zove A theory of Market Equilibrium under Conditions of Risk). Da ne ulazim u akademsku raspravu o CAPM, da Sharpe je uveo risk_free rate, ali samo kao instrument koji omogućuje trade-off između risky portfolia i riskless asseta (teoretski ako je beta = 0, očekivani prinos mora biti jednak prinosu na "bezrizični" instrument). No risk_Free instrument nije tu toliko bitan koliko je pretpostavka unrestricted borrowing and lending at risk_free rate.

sve tocno strcs

nisam htio ulaziti toliko duboko… a lijen sam za pisati pa je najlakse staviti link na wikipediu…….