Službena Srbija i brojni zapadni promatrači pripisuju taj investicijski skok činjenici da je vlada u Beogradu prije pet godina provela opsežne reforme koje su poboljšale poslovnu klimu u zemlji i stvorile stabilne uvjete za strane investitore. Osim što investitorima daje velike porezne olakšice, Srbija ima prednost u tome što ulagače može privući i subvencijama, koje su u članicama EU-a zabranjene. Prednost je Srbije, i u tome što je skopila ugovore o slobodnoj trgovini ne samo s EU-om, nego i s Euroazijskom ekonomskom unijom, u kojoj glavno mjesto zauzima Rusija.

+

Strane ulagače Srbija privlači i zato što su plaće njezinih radnika među najnižima u Europi, niže čak i od prosječnih kineskih plaća, koje su posljednjih godina skočile na razinu onih u Hrvatskoj, Slovačkoj ili Poljskoj. Poseban zamah investicijama u Srbiju došao je upravo iz Kine, koja gradi brzu željeznicu između Beograda i Budimpešte. Naime, Srbija je postala dio novog (kineskog) prometnog koridora koji počinje od grčke luke Pirej, a završava u srednjoj i zapadnoj Europi, sa ciljem povećanja gospodarske i trgovinske suradnje Kine i tzv. Starog kontinenta.

Do 2014. godine najveći dio inevsticija u Srbiju, oko 73 posto, dolazio je iz Njemačke i ostalih članica EU-a. Iako ulaganja iz Unije u Srbiju nastavljaju rasti, danas se njihov udio u ukupnim stranim investicijama smanjio na 53 posto, a ulogu glavnog investitora preuzima Kina. Beograd je s Pekingom u posljednjih šest godina zaključio gotovo 30 ulagačkih projekata, počevši od ulaska Kineza u željezaru Smederevo.

Hrvatska se sve više orijentira na turizam, dok njezina proizvodnja stagnira ili propada, a broj radnika u industriji u listopadu se smanjio 2,2 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, prema najnovijim podacima DZS-a. U hrvatskoj prerađivačkoj industriji broj zaposlenih od 2014. do rujna 2019. povećao se s 200 na 229 tisuća, ali je opet počeo padati. Istodobno, prerađivačka industrija Srbije je od 2014. do polovine 2019. godine broj zaposlenih povećala sa 280 na 456 tisuća, za više od 60 posto. Nakon procesa deindustrijalizacije, koja je proteklih desetljeća zahvatila Hrvatsku, Srbiju i gotovo cijelu Europu, Srbija je od 2014. ipak počela obnavljati svoju proizvodnu bazu.