Borealis bi ozbiljne razgovore trebao početi tek nakon dokapitalizacije i dubinskog snimanja kompanije, pa će očito do konačne prodaje proći još neko vrijeme.
Pokusaj da se naivci navuku na dokapitalizaciju vrlo rizicne firme. Izgleda da mirovinski fondovi nisu bas zainteresirani.
dokapitalizacija na način hrvatskih ekonomista je otprilike – u tvrtku s vrijednosti nula kuna uloži 2 milijuna eura, zatim prodaj nekom za milijun.
to je “koncept” koji je i u rusiji i ukrajini odbačen još prije 10 godina.
Marčinko je Agrokorov čovjek. Sada je kod Vrdoljaka i ima svoj resor ” nadzora”, dakle i Vrdoljak je njegov. Sve skupa gura Čačić. Agrokor ide u naftni business.
Propao energetski centar, al nema veze treba se uhljebit u Petrokemiju…
I konačno rasplet, sa već u mnogo slučajeva poznatim scenarijem. Vlast bi dovela ili dovodi novog čovjeka na čelo Petrokemije. Do sada je dovela tri nova člana uprave, gotovo potpune strance u ovoj djelatnosti, a evo i četvrtog. Naravno nije mi na kraj pameti omalovažavati te ljude i njihovu opću stučnost, no činjenica je da im o sveukupnosti poslovne, tehničko-tehnološke i tržišne problenatike nedostaju znanje i iskustvo. A da o Petrokemijinom svekolikom utjecaju na domaću poljoprivredu, ali i ukupan utjecaj na prodaju gnojiva i cjenovne odnose u regiji i EU ne govorim.
I zamislite novi četvrti član kao predsjednik uprave ima zadatak restrukturirati tvrtku i pripremiti ju za prodaju. Bojim se da od toga ne da neće biti ništa, već će biti svašta.
Istina ga g. Jagušt loše vodi tvrtku (znatno lošije ju je vodio i g.Mesarić) pa je pitanje kako bi on proveo najavljeno restrukturiranje, no program 21 nije na prvi pogled loš. No g. Jagušt ne pozna dostatno (tehničko-tehnološki) Petrokemiju za pravo restrukturiranje, iako je značajan broj godina proveo u Petrokemiji na visokim tehničkim i poslovnim funkcijama. A zamislite samo što o tome zna nova uprava na čelu sa morebitno g. Marčinkom. A o viziji i da ne govorim. No nije ni čudo, viziju nema ni ova vlada, vizije nema u gotovo svim njenim resorima, pa ma kako oni to osporavali i “ozbiljno govorili” i zato se sve radi kako se radi, bez glave i repa i u najvećoj mjeri pogrešno.
Već je danas, zahvaljujući dosadašnjoj politici , Borealis kroz Agro Linzer značajno ušao u domaće tržište, a i mešetari kutinskim gnojivom i spominje se kao mogući kupac.
Prodati Petrokemiju trgovcu sto puta je opasnije od prodaje proizvođaću gnojiva, a i to je vrlo rizično jer je mogući interes i jednog i drugog tržište na jednoj strani, ali i moguće gašenje ove proizvodnje kao regulatora cijena na tržištu. Primjera radi nekad davno iz proizvodnje na dugi rok je zbog havarije ispalo postrojenje uree sličnih kapaciteta kao kutinska urea u Indoneziji i cijena uree je nedugo zatim skočila za više od 50%.
Naći kupca, proizvođaća plina pravi je posao, jer njegov cilj je povećanje prodaje plina, i naravno dodatno zaraditi oplemenjivanjem plina kroz proizvodnju gnojiva. I tada sve aktivnosti vezane uz modernizacije, rekonstrukcije i povećanje kapaciteta dobivaju smisao, kao i posebno kogeneracijsko postzrojenje, jer sve to na jednoj strani diže količinu potrošnje plina, a na drugoj strani značajno utjeće na bolju energetsku učinkovitost cijele tvornice, stabilnost u opskrbi plinom, ciejenu plina u najgorem slučaju na nivou cijena konkurencije i konačno stabilan rad i dobit društva. A što će “novi” od toga učiniti, što oni uopće od toga znadu i razumiju vidjet ćemo uskoro. A ako je iza toga g. Todorić, jer g. Marčinko dolazi iz njegovog miljea. Onda je to sasvim druga prića. No o tome ćemo jednom drugom zgodom, ako se ova špekulacija pokaže istinotom.
Bilo bi punos smislenije Petrokemiju prodavati nekoj ruskoj plinskoj kompaniji.
Bilo bi punos smislenije Petrokemiju prodavati nekoj ruskoj plinskoj kompaniji.
I time im dati poticaj da nam daju sto vise jeftinog plina… inace, ova firma je kriticno nekonkurentna, i prema drugima u Europi. Ako se nesto brzo ne ucini, bankrot ce biti jedini kraj.
Marinko? To je onaj manger farme s v i nj a? I neuspjesni ceo neuspjesnog CEI?
Ma koga boli kjitq što on zna il ne zna. Koga briga za tehničko tehnološki dio, bitno je uglaviti svog pulena negdje…ma koga briga što on zna…samo fino sine….direktor…
I konačno rasplet, sa već u mnogo slučajeva poznatim scenarijem. Vlast bi dovela ili dovodi novog čovjeka na čelo Petrokemije. Do sada je dovela tri nova člana uprave, gotovo potpune strance u ovoj djelatnosti, a evo i četvrtog. Naravno nije mi na kraj pameti omalovažavati te ljude i njihovu opću stučnost, no činjenica je da im o sveukupnosti poslovne, tehničko-tehnološke i tržišne problenatike nedostaju znanje i iskustvo. A da o Petrokemijinom svekolikom utjecaju na domaću poljoprivredu, ali i ukupan utjecaj na prodaju gnojiva i cjenovne odnose u regiji i EU ne govorim.
I zamislite novi četvrti član kao predsjednik uprave ima zadatak restrukturirati tvrtku i pripremiti ju za prodaju. Bojim se da od toga ne da neće biti ništa, već će biti svašta.
Istina ga g. Jagušt loše vodi tvrtku (znatno lošije ju je vodio i g.Mesarić) pa je pitanje kako bi on proveo najavljeno restrukturiranje, no program 21 nije na prvi pogled loš. No g. Jagušt ne pozna dostatno (tehničko-tehnološki) Petrokemiju za pravo restrukturiranje, iako je značajan broj godina proveo u Petrokemiji na visokim tehničkim i poslovnim funkcijama. A zamislite samo što o tome zna nova uprava na čelu sa morebitno g. Marčinkom. A o viziji i da ne govorim. No nije ni čudo, viziju nema ni ova vlada, vizije nema u gotovo svim njenim resorima, pa ma kako oni to osporavali i "ozbiljno govorili" i zato se sve radi kako se radi, bez glave i repa i u najvećoj mjeri pogrešno.
Već je danas, zahvaljujući dosadašnjoj politici , Borealis kroz Agro Linzer značajno ušao u domaće tržište, a i mešetari kutinskim gnojivom i spominje se kao mogući kupac.
Prodati Petrokemiju trgovcu sto puta je opasnije od prodaje proizvođaću gnojiva, a i to je vrlo rizično jer je mogući interes i jednog i drugog tržište na jednoj strani, ali i moguće gašenje ove proizvodnje kao regulatora cijena na tržištu. Primjera radi nekad davno iz proizvodnje na dugi rok je zbog havarije ispalo postrojenje uree sličnih kapaciteta kao kutinska urea u Indoneziji i cijena uree je nedugo zatim skočila za više od 50%.
Naći kupca, proizvođaća plina pravi je posao, jer njegov cilj je povećanje prodaje plina, i naravno dodatno zaraditi oplemenjivanjem plina kroz proizvodnju gnojiva. I tada sve aktivnosti vezane uz modernizacije, rekonstrukcije i povećanje kapaciteta dobivaju smisao, kao i posebno kogeneracijsko postzrojenje, jer sve to na jednoj strani diže količinu potrošnje plina, a na drugoj strani značajno utjeće na bolju energetsku učinkovitost cijele tvornice, stabilnost u opskrbi plinom, ciejenu plina u najgorem slučaju na nivou cijena konkurencije i konačno stabilan rad i dobit društva. A što će "novi" od toga učiniti, što oni uopće od toga znadu i razumiju vidjet ćemo uskoro. A ako je iza toga g. Todorić, jer g. Marčinko dolazi iz njegovog miljea. Onda je to sasvim druga prića. No o tome ćemo jednom drugom zgodom, ako se ova špekulacija pokaže istinotom.
I konačno rasplet, sa već u mnogo slučajeva poznatim scenarijem. Vlast bi dovela ili dovodi novog čovjeka na čelo Petrokemije. Do sada je dovela tri nova člana uprave, gotovo potpune strance u ovoj djelatnosti, a evo i četvrtog. Naravno nije mi na kraj pameti omalovažavati te ljude i njihovu opću stučnost, no činjenica je da im o sveukupnosti poslovne, tehničko-tehnološke i tržišne problenatike nedostaju znanje i iskustvo. A da o Petrokemijinom svekolikom utjecaju na domaću poljoprivredu, ali i ukupan utjecaj na prodaju gnojiva i cjenovne odnose u regiji i EU ne govorim.
I zamislite novi četvrti član kao predsjednik uprave ima zadatak restrukturirati tvrtku i pripremiti ju za prodaju. Bojim se da od toga ne da neće biti ništa, već će biti svašta.
Istina ga g. Jagušt loše vodi tvrtku (znatno lošije ju je vodio i g.Mesarić) pa je pitanje kako bi on proveo najavljeno restrukturiranje, no program 21 nije na prvi pogled loš. No g. Jagušt ne pozna dostatno (tehničko-tehnološki) Petrokemiju za pravo restrukturiranje, iako je značajan broj godina proveo u Petrokemiji na visokim tehničkim i poslovnim funkcijama. A zamislite samo što o tome zna nova uprava na čelu sa morebitno g. Marčinkom. A o viziji i da ne govorim. No nije ni čudo, viziju nema ni ova vlada, vizije nema u gotovo svim njenim resorima, pa ma kako oni to osporavali i "ozbiljno govorili" i zato se sve radi kako se radi, bez glave i repa i u najvećoj mjeri pogrešno.
Već je danas, zahvaljujući dosadašnjoj politici , Borealis kroz Agro Linzer značajno ušao u domaće tržište, a i mešetari kutinskim gnojivom i spominje se kao mogući kupac.
Prodati Petrokemiju trgovcu sto puta je opasnije od prodaje proizvođaću gnojiva, a i to je vrlo rizično jer je mogući interes i jednog i drugog tržište na jednoj strani, ali i moguće gašenje ove proizvodnje kao regulatora cijena na tržištu. Primjera radi nekad davno iz proizvodnje na dugi rok je zbog havarije ispalo postrojenje uree sličnih kapaciteta kao kutinska urea u Indoneziji i cijena uree je nedugo zatim skočila za više od 50%.
Naći kupca, proizvođaća plina pravi je posao, jer njegov cilj je povećanje prodaje plina, i naravno dodatno zaraditi oplemenjivanjem plina kroz proizvodnju gnojiva. I tada sve aktivnosti vezane uz modernizacije, rekonstrukcije i povećanje kapaciteta dobivaju smisao, kao i posebno kogeneracijsko postzrojenje, jer sve to na jednoj strani diže količinu potrošnje plina, a na drugoj strani značajno utjeće na bolju energetsku učinkovitost cijele tvornice, stabilnost u opskrbi plinom, ciejenu plina u najgorem slučaju na nivou cijena konkurencije i konačno stabilan rad i dobit društva. A što će "novi" od toga učiniti, što oni uopće od toga znadu i razumiju vidjet ćemo uskoro. A ako je iza toga g. Todorić, jer g. Marčinko dolazi iz njegovog miljea. Onda je to sasvim druga prića. No o tome ćemo jednom drugom zgodom, ako se ova špekulacija pokaže istinotom.
Dida
Ne postavljaju njega da vodi Petrokemiju nego da posloži stvari za prodaju. Nema tog stručnjaka koji bi bio uspješan dok mu kolo vodi država i sindikat. To vam je bar moglo postati jasno svih ovih godina.