“Uz pomoć angloameričkih sponzora i MMF-a Anti Markoviću su obećani veliki krediti, te mu je dan zadatak već ranije napravljen plan pretvaranja ničijeg u nečije, tj. njihovo. Na izradi plana, ili pojedinih dijelova plana sudjelovali su mnogi istaknuti jugoslavenski, a ponajviše hrvatski «tehnomenadžeri», te ekonomisti, politolozi i sociolozi sa Zagrebačkog Ekonomskog instituta. (Glavni znanstveni strateg u ovom procesu bila je profesorica sociologije zagrebačkog

filozofskog fakulteta Vesna Pusić koja je proces privatizacije u korist tehnomenađera naznačila već 1986., u studiji “industrijska demokracija i civilno društvo”. U knjizi “vladaoci i upravljači” iz 1992. zagovarala je koncentraciju upravljačke, pa samim time ekonomske i političke moći u rukama menađera koje je opisivala kao “jednu novu autonomnu elitu”. Hrvatsku je vidjela u etabliranju elite tehnomenađera, što je kasnije opisano kao model 200 bogatih obitelji, i što je pripisano Predsjedniku Tuđmanu kao njegova ideja.) Plan je bio: prva faza: pomoću inflacijsko financijske operacije pranja novca uništiti sve

banke i fondove u Hrvatskoj, te taj novac izvući na tajne račune u stranim bankama i vanjskim podružnicama domaćih banaka. Tim novcem počeli su osnivati anonimna dionička društva i banke preko kojih će se kasnije pokupovati hrvatska poduzeća i banke. Bankari su ovu prvu fazu pljačkanja banaka koje su vodili započeli već polovicom devedesetih, a pojavom Miloševića na političkoj sceni korištenje inflacije za pljačku postalo je sve otvorenije. Druga faza: pomoću menadžerskih kredita i stranih poduzeća u njihovom tajnom vlasništvu

pokupovati hrvatska obezvrijeđena poduzeća. Treća faza: kupljenim poduzećima odobravati povoljne kredite i tako uništiti same banke, kako bi se u postupku sanacije stečaja banaka uništili tragovi ove operacije. Četvrta faza: nakon sanacije banaka, kad se hrvatsko stanovništvo uvjeri u tezu kako Hrvati

nisu sposobni upravljati bankama, strane banke u njihovom tajnom suvlasništvu trebaju kupiti i hrvatske sanirane banke. Plan je kasnije, nakon promjene vlasti prilagođavan trenutnoj situaciji na terenu.”