Spalionica kreće sa radom ponovno.porezne ovce blejite i dalje.
Sve je lako kad nitko ne odgovara!
“Vlada” daje, haha.
Treba dici porez na gazirana pica – radi zdravlja, naravno. 😀
Toliko o tome kako 3.maj neće porezne obveznike koštati ni kune … neće, ne …. kune … ali će zato euriće … ravno dvajs miljuna … bagra obična …. podržavam svakoga tko je u mogućnosti muljati i ne plaćati porez ….
Članak bi mogao biti napisan puno detaljnije jer ovo je skoro pa obično ponavljanje Vladinih spinova, bez ikakvih konkretnih podataka (što političarima naravno odgovara jer je tako lakše zamutiti vodu i izbjeći odgovornost za još jedno uzaludno trošenje novaca poreznih obveznika).
3. maj dakle trenutno ima tri broda u fazi izgradnje: norveški Siem Ashanti, Algomin Endurance i tanker Santiago koji je još u Uljaniku. Za prva dva broda su naručitelji još prošle godine raskinuli ugovore, brodovi su porinuti ali nisu opremljeni, godinama stoje usidreni u opremnom bazenu, bez ikakvog održavanja i vrlo je upitno u kakvom su stanju.
S tankerom Santiago situacija je još gora. Taj brod je porinut još 2016 (!) te je nakon toga otegljen u Uljanik na završno opremanje (jer 3. maj već tada više nije imao resursa za takve poslove). U Uljaniku na brodu nije napravljeno ništa, te je danas Santiago skoro pa olupina. Ugovor formalno i dalje vrijedi, ali čak i ako brod bude završen, teško je uopće i pretpostaviti koliki će biti penali za isporuku koja kasni već skoro tri godine.
Ukratko, ponovno pokretanje proizvodnje u 3. maju je u ovakvim okolnostima nemoguća misija. 3. maj još prije tri godine nije bio u stanju dovršiti te brodove, a u međuvremenu je otišlo još najmanje 50% kvalificirane radne snage. Čak i ako ta tri broda nekim čudom budu dovršena, za dva je ugovor i službeno raskinut, dakle postavlja se pitanje kome ih uopće prodati i po kojoj cijeni. Sve skupa, još jedan neviđeni apsurd koji će porezni obveznici skupo platiti – gotovo sigurno bi bilo brže i jeftinije sva tri broda prodati za staro željezo i naručiti tri ista u kineskim brodogradilištima.
S tankerom Santiago situacija je još gora. Taj brod je porinut još 2016 (!) te je nakon toga otegljen u Uljanik na završno opremanje (jer 3. maj već tada više nije imao resursa za takve poslove). U Uljaniku na brodu nije napravljeno ništa, te je danas Santiago skoro pa olupina. Ugovor formalno i dalje vrijedi, ali čak i ako brod bude završen, teško je uopće i pretpostaviti koliki će biti penali za isporuku koja kasni već skoro tri godine.
Za ovaj slučaj se priča da je brodovlasniku jeftinije ne preuzeti brod i ostaviti ga da sakuplja kamate s niskim potencijalom naplate nego li da uopće radi i zarađuje.