Nada umire zadnja!Može li se zamisliti vlada koja bi bila bez nade?! Kad pomislim na odnos nade i svakodnevice, ne mogu mimo Dostojevskog i njegova romana Zločin i Kazna ili romana Braća Karamazovi. Ne mogu mimo monologičnosti i/ili mimo polifoničnosti!
Postoji li nada u svijetu u kome se svakodnevno ubija investicija koja obećava rast???!!! Ako nada postoji kakova je njezina struktura u svakodnevici ? Koji su motivi investicijskim ubijanjima, što vodi ka investicijskim samoubojstvima kako se oduprijeti lešinarskim investitorima ect??
Propituje li itko odnos sudbene vlasti do investitora? Propituje li itko bijeli štrajka sudbene vlasti vidljiv kroz razumne rokove, obijesna suđenja, neujednačenu sudsku praksu, korupciju ect????
Propituje li itko sposobnost zakonodavne vlasti za težnje i motive potencijalnih investitora? Koga li i da li isključivo (ne)poznatog investitora, vlada respektira kao investitora???? Koliko je monologičnosti a koliko polifoničnosti u odnosima do investitora?????

EIZ nikada nije ništa pogodio……toliko o toj instituciji

Dovoljno je osnovati neku udrugi i time odgoditi bilo koju investiciju, na nekoliko godina. Osim toga, nase sudstvo je toliko nakaradno, da i u ocevidnim slucajevima, primjer Dalamacijavino, moze blokirati investitora, samo zato, sto se netko zalio, bez ikakva argumenta.