[/quote]
znači karla…samo crno-bijeli svijet? [rolleyes]

@ bećarina….crna se teško uklapa u život svijetlosti i djetinje radosti koji ja živim[smiley] …misliš li ti da zlo kad ga vidiš trebaš pustiti da ti se približi?

[img]http://planetsmilies.net/xmas-smiley-7700.gif[/img]

Dopustite da se Božić dogodi u vašim srcima,
da se ljubav rodi svaki dan iznova,
jer Božić postaje vidljiv u svakoj ljubavi među ljudima!

Sretan Božić!

U ovo vrijeme proslava poželjet ću vam nešto neouobičajeno.

Neću vam poželjeti sreću, jer ljudi o sreći razmišljaju različito. Umjesto toga poželjet ću vam tišinu, jer tišina je mjesto na kojem nastaje sreća.
Željela bih da vas vaše vlastite želje dovedu do tišine u dubini vaše svijesti. Na tom mjestu ćete pronaći sve što vam je potrebno da budete sretni.

Mogla bih vam poželjeti mir (da, to vam od sveg srca želim!), ali kako ćete ga postići ako ne poznate tišinu koja se nalazi u vama? Zato vam želim susret s njom!
Neka godina koja je pred nama donese tišinu u vaš život.
Jer, mir prati tišinu kao jutro Sunce.

Kad bi vam moja želja mogla dati snagu da svladate sve prepreke i nedaće koje vas očekuju, snažno bih vam poželjela upravo to! Ali, snagu vam nitko ne može dati, ako ju vi sami ne pronađete.
I ona se nalazi na tihom mjestu u vašoj duši, na mjestu kojeg uporno izbjegavate.
I zato vam želim da ove godine pronađete to mjesto. Kad to učinite, bit ćete nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit će samo jedna nit u tkanju vašeg postignuća.

Ne pada mi na pamet da vam poželim mnogo novaca, jer to još nikoga nije usrećilo.
Umjesto toga želim vam obilje tišine, jer tišina je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje.
Cijeli je svemir stvoren iz tišine, pa kako bi onda vaše potrebe iz toga bile izostavljene? Tražite radije tišinu, tražite tihi izvor u sebi samima, a ostalo će vam biti nadodano.

Mogla bih vam poželjeti mudrosti, jer to vam je zasigurno potrebno. Ali, ni to neću učiniti jer vaša mudrost dolazi iz tihog središta u vama. Nije moguće biti mudar, a ne poznavati tu tišinu. Radije nju tražite, a vaša potraga će sama po sebi biti znak da je mudrost pronašla vas.

Radosti i veselja ste željni? Ako posječete voćku, kakvu radost možete očekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tišina u vama, vaše je korjenje.
Želim vam da se nikad od njega ne odvojite. Želim vam živu tišinu; njegujte ju svakoga dana, pa će i vaši plodovi pjevati pjesmu radosti.

Bilo bi lijepo poželjeti vam zdravlje, ali to je prazna želja, ako vi sami ne razumijete odakle ono dolazi. Isti korijen tišine koji hrani vaša postignuća i donosi vam radost, hrani i održava vaše tijelo. Ne činite sebi ono što korijen ne bi činio granama svog drveta. Slušajte svoje tijelo jer ono vam stalno šapće riječi zdravlja. Želim vam dovoljno tišine da čujete taj šapat.

I na posljetku, ona najveća od svih želja – želja da u vašem srcu živi ljubav. Možda niste primijetili, možda sam vas zbunila, ali upravo to vam govorim cijelo vrijeme! Jer, što je ljubav ako ne naš najdublji korijen? Kako ćemo ljubav nazvati bilo čijim imenom, ako ona ne seže duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva živa stvorenja ovoga svijeta?

Da biste voljeli, čisto, iskreno i stvarno, morate poznavati tišinu svog vlastitog srca.
Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duše, nastaju sreća, mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje.
Taj izvor, ta tišina, to je ljubav kojoj još nismo dali ime. Jer, zapamtite, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjećanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti.

Ljubav je sila koja nas najviše spaja u tišini.

Zbog toga vam iz sveg srca želim upravo to: tišinu…

„Gdje bi mi bio kraj kada bi dobio sve te novce / ljubav / poštovanje / zdravlje…“ samo je jedna od rečenica koju skoro svakodnevno ili izgovorite ili pomislite, svjesno ili nesvjesno.
Mi bi vam rekli „gdje bi vam bio kraj kada bi mogli čuti tišinu“. Bio bi točno ondje gdje ste sada. I onda vas pitamo „A zašto ne čujete tišinu?“. Odgovor bi bio „Zbog buke unutar vas, zbog buke oko vas, zbog svega što vas okružuje“. I tada bi ste mogli pomisliti kako je onda zapravo nemoguće čuti tu tišinu jer vi sada živite ovdje i ne možete se izolirati od onoga što vas okružuje, a ponajmanje od sebe, onoga koji zapravo radi najviše buke, one buke koja raspršuje unutrašnju tišinu.

Poanta je da se ne trebate nikuda izolirati, da ne trebate čak niti prestati svjesno pričati, vanjskim ili unutrašnjim dijalogom. Samo trebate početi slušati. A kada to počnete, govor i buka prestat će sami, jer ništa ne može opstati kraj takve ljepote kao što je tišina. Ona tišina od koje ste sazdani, ona od koje dolazite i kojoj se vraćate, ona tišina iz koje nikada niti ne izlazite, samo ju ne primjećujete. Moći ćete biti sigurni da ste ju uspjeli ponovo primijetiti onog trenutka kada vas nakon što ju osjetite obuzme val sreće i radosti. Onog unutrašnjeg blaženstva koje tjera suze na oči. Tada možete biti sigurni da ste ju ponovo otkrili i da je dosta teško potpuno ju zapustiti, možda na trenutke ostaviti ili zaboraviti ali nikako potpuno zapustiti. Jer ostat će vam u nekom sjećanju na nešto što podsjeća na dom, na vaše biće koje tražite i na sve ono što vas ispunjava i čini onim što jeste.

Bolje je biti pošteno jeben, nego jebeno pošten…

J.B.TITO